Teško država diže aferu "Telekom" iz mrtvih

Namjera Vlade da zaduži zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da nastavi gonjenje u slučaju “Telekom”, koji je tužilaštvo odbacilo zbog zastarjelosti, stavlja zaštitnika u nezgodnu poziciju jer će morati da traži sprovođenje istražnih radnji koje tužioci nisu zahtijevali ili da podiže optužnicu bez jasne informacije - protiv koga, u kom roku i na osnovu čega.

To tvrdi pravni ekspert s kojim su “Vijesti” razgovarale, nakon što je izvršna vlast prekjuče najavila da će država preuzeti “gonjenje počinilaca krivičnih djela u slučaju ‘Telekom’”.

S druge strane, potpredsjednik Vlade i šef Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije Momo Koprivica, kazao je redakciji da postoje dovoljni razlozi da gonjenje nije zastarjelo, te da odluka izvršne vlasti nije “simboličan gest”, već šansa da se dođe do novih činjenica o aferi “Telekom”.

“Ne smatramo da treba ići uprkos zastarjelosti, nego da zastarjelost još nije nastupila”, poručio je.

Prema informaciji koju je Vlada usvojila na predlog savjeta kojim predsjedava Koprivica, izvršna vlast će, prema Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP), zadužiti Zaštitnika da preduzme gonjenje kao supsidijarni tužilac (član 59).

Nakon više od šest godina u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), afera “Telekom” dobila je epilog početkom avgusta - odbačena je krivična prijava Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) protiv bivšeg šefa države Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i više drugih osoba koje je ta nevladina organizacija sumnjičila za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije.

MANS je potom Vrhovnom državnom tužilaštvu dostavio prigovor, ali je i ta institucija ocijenila da je SDT donio pravilnu i zakonitu odluku. Iz MANS-a su najavili da će podnijeti inicijativu Tužilačkom savjetu (TS) da preispita postupanje tužilaca.

Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović podnio je krajem septembra TS-u predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti protiv suspendovanog specijalnog tužioca Saše Čađenovića, jer nije postupao u zakonskim rokovima u predmetu “Telekom”.

U prijavi MANS-a navedeno je da se Đukanović i ostali terete da su “kroz organizovanje kriminalne grupe, koristeći privredne i poslovne strukture Crne Gore, preko uticaja na izvršnu vlast obezbijedili da Vlada omogući Mađar telekomu da po povoljnijim uslovima kupi akcije manjinskih akcionara i tako dođe u posjed dvije trećine akcija Telekoma, a što je bio uslov za kupovinu državnog paketa akcija kompanije”.

Više spornih pitanja

Pravni ekspert s kojim su “Vijesti” razgovarale, rekao je redakciji da u namjeri države da nastavi gonjenje postoji više neodgovorenih pitanja. Prema njegovim riječima, vrlo je upitno koliko zaštitnik ima kapaciteta da vodi složeni krivični postupak koji tužilaštvo ni prije kadrovskih promjena, a ni poslije njih nije sprovelo.

“Pošto to nije pretežna djelatnost kojom se bavi zaštitnik, već građanske parnice i upravni postupci - kako u jednom toliko kompleksnom slučaju zaštitnik može da uradi bilo što smisleno?”, pitao je sagovornik.

Navodi da je drugo pitanje to koji resursi stoje na raspolaganju toj instituciji.

“Kad vidimo odredbu ZKP-a, on (zaštitnik) može da podigne neposrednu optužnicu. I tada se postavlja pitanje protiv koga će da podigne? Može biti i nekih istražnih radnji za koje smatra da treba prije toga da se sprovedu, pa da traži od sudije za istragu da sprovede te radnje”, kazao je sagovornik, dodajući da Nacionalni savjet, kako se može zaključiti iz saopštenja Vlade, nije identifikovao nijednu istražnu radnju koju je tužilaštvo trebalo da preduzme.

Napominje da se Zaštitnik time stavlja u nezgodnu poziciju - ili da traži da se sprovedu dokazne radnje koje za sve ovo vrijeme tužilaštvo nije sprovelo ili da podiže optužnicu.

“A postavlja se i pitanje protiv koga, u kom roku, na osnovu čega, kad tužilaštvo to nije moglo? E onda, pošto je veliki broj tih pitanja ostao neodgovoren, postavlja se i ovo - je li to zapravo populizam ili stvarno nešto pravno može da se desi? A realno je očekivanje da će sud to, zbog zastare, odbaciti”, podvlači pravnik.

Ocjenjuje da Vlada ovim potezom stavlja zaštitnika u neugodnu situaciju “da protiv nekoga, na osnovu ničega, podnosi optužnicu ili vodi istragu”.

“Moj stav, bez uvida u spise, jeste da je nastupila zastarjelost i da je tužilaštvo to vjerovatno procijenilo kako treba”, kazao je sagovornik.

Zastarijevanje i posljedica

Koprivica kaže da je tužilaštvo, “eksplicitno i potpuno korektno”, navelo da je u slučaju drugačijeg mišljenja države, kao oštećene, njoj na raspolaganju opcija iz ZKP-a (član 59), koju ona koristi.

Navodi da zakonodavac ne propisuje ni u jednom članu zakona da se zastarjelost prekida isključivo preduzimanjem procesnih radnji u istrazi, što, prema njegovim riječima, znači da se neke radnje preduzete prije 2014, “nebitno koliko su iskreno preduzimane”, mogu smatrati takvim da prekidaju rokove zastarjelosti.

“Kako ne postoji uska zakonska definicija šta se sve smatra procesnom radnjom, odnosno ne pravi se uopšte razlika u pogledu prekida zastarjelosti da li je takva radnja preduzimana u istrazi ili izviđaju, onda je nesporno da se može smatrati da zastarjelost nije nastupila. Dakle, sve radnje koje u skladu sa ZKP-om preduzima nadležni tužilac, smatraju se procesnim radnjama bez obzira da li su izvršene u izviđaju ili istrazi”, tvrdi Koprivica.

Sagovornik kaže da je drugi bitan aspekt priče da zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje da teče od izvršenja krivičnog djela, ali da, ukoliko je posljedica nastupila kasnije, zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je ona nastupila.

“U ovom štetnom poslu, posljedice traju i do danas - vrijedan resurs se uz kršenje prava našao u rukama pravnog lica, u čijim rukama je i danas, uz lišavanje države i njenih građana, na nepropisan način. To je zaštitnik u pritužbi kvalitetno obradio, i držim da je u potpunosti u pravu”, dodaje Koprivica.

On navodi da je, iako je nezakonita radnja (prihvatanje ponude mimo uslova tendera, sporni dokup akcija i sl.) formalno izvršena ranije, šteta po budžet i vlasnički interes države nastupila je sukcesivno i s odlaganjem, “naročito kroz dokup akcija manjinskih akcionara i naknadni prenos vlasničkog udjela, a tek da ne govorimo o fiktivnim konsultantskim ugovorima i onome što se navodi u iskazima okrivljenih u Sporazumu o odlaganju gonjenja, zaključenog u SAD”.

“Samim tim, moment izvršenja djela vezuje se za trenutak nastupanja posljedice, što dalje pomjera početak toka zastare, a veliko je pitanje šta je tu sve i kad učinjeno, a do sad, nažalost, pravosuđe nije dalo odgovor zbog ranijeg zarobljenog tužilaštva, a tužioci koji su se bavili ovim predmetom mahom su u pritvoru kao optuženi. Ovo je i šansa da se dođe do potpuno novih činjenica o djelu, ali i šta je sve i kad učinjeno i kad su nastupile posljedice...”, objasnio je Koprivica.

Kazao je i da je to sve od značaja i za rokove zastarjelosti, jer, prema njegovim riječima, ona ne teče od momenta prve radnje, već od posljednje izvršene radnje ili od nastupanja posljedice.

Male šanse za uspjeh

Specijalni tužilac Vukas Radonjić, rekao je preksinoć u emisiji “Načisto” na Televiziji Vijesti da zastarjelost krivičnog postupka onemogućava svakog tužioca da preduzme krivično gonjenje.

“Pravo oštećenog je da preduzme gonjenje, smatrajući očigledno da nije nastupila zastara... Mi u SDT-u smo stanovišta da je zastarjelost onemogućila krivično gonjenje”, rekao je.

Pojasnio je da je zastarjelost u predmetu “Telekom” za krivično djelo davanje mita nastupila u maju 2011, za krivično djelo zloupotreba službenog položaja i zloupotreba službenog položaja putem pomaganja u martu 2015, a za krivično djelo pranje novca u maju 2016, dok je MANS krivičnu prijavu podnio 1. marta 2019.

Radonjić je dodao da jedino krivično djelo koje nije zastarjelo u trenutku podnošenja prijave, bilo primanje mita i primanje mita putem pomaganja.

“Međutim, zastarjelost za ovo krivično djelo nastupila je u maju 2021, i zbog toga ne postoji više mogućnost da se preduzme krivično gonjenje”, konstatovao je.

Upitan šta bi bilo potrebno da se slučaj ponovo “aktivira”, Radonjić je odgovorio da u trenutku kad zastupi zastarjelost, specijalni tužilac ne može da preduzima bilo kakvu procesnu radnju.

Ministar pravde Bojan Božović u istoj emisiji je naveo da su svi svjesni prepreka koje postoje, ali i ograničenost dometa zaštitnika.

“Međutim, želeći da se otkriju sve okolnosti slučaja, to je još jedan vid pokušaja Vlade da se ovo pitanje još jednom otvori i eventualno dođemo do nekih novih činjenica i okolnosti. Mislim da su male šanse da ćemo imati uspješan rezultat, ali razumijem pokušaj”, zaključio je.

( Balša Rudović )