Šta mlade mori u sadašnjosti, govori nam o njihovoj budućnosti

Mladima moramo dati riječ, moramo da čujemo od njih samih šta je to što njih okupira, šta ih brine, šta ih raduje i kako oni vide svoju budućnost, a o tome nam govore kroz to kako vide sadašnjost - šta u njoj vide kao problem i šta vide kao lijepo i dobro, i šta vide kao odnos između toga.

To je “Vijestima” kazao Marko Šelić Marčelo, književni autor i muzičar, po struci profesor književnosti, koje je ove sedmice u Baru za 20 djevojaka iz tamošnjih osnovnih i srednjih škola predvodio radionicu angažovanog pisanja.

Kako mlade Baranke vide sadašnjost i šta ih u njoj mori, pokazale su ovog petka kada su u “Kući maslina” u Starom Baru, sa svojim mentorom Markom Šelićem, predstavile i pročitale radove koje su pripremile u toku radionice.

Vršnjačko nasilje, nasilje u porodici i prema ženama, rodne uloge i rodna diskriminacija, prolaznost i stradanje, nerazumijevanje, ljubav, bol, drugarstvo - samo su neke od tema kojima su se ove tinejdžerke bavile u svojim radovima.

Organizacija “Rasplet”, u čijoj režiji se ova radionica realizovala, uz podršku Opštine Bar gravitirala je oko angažovanog pisanja, ispričao je listu Šelić, i naveo da su djevojke pisale o mnoštvu tema.

“Ja volim da mislim, a tako i svoje radove koncipiram, da te teme koje su same po sebi ozbiljne, a često i mučne, ne bi trebalo da ostanu bez makar malog predaha u vidu nečeg vedrijeg. Život ne može biti borba baš svakog trenutka nego je potrebno da tu bude i ljubavi, radosti, prijateljstva - još više u njihovim godinama, a dobro je da to ne zaboravimo i mi stariji”, njegove su riječi.

Teme su takve zato što je ideja radionice bila da naglasak bude na angažovanom pisanju, kako je kazao, a to je ona vrsta pisanja koja se hvata u koštac sa stvarima u društvu koje uočavamo kao neku vrstu anomalija ili kao nešto što je problem, u koji je potrebno uperiti lampu, da ga vide svi ostali.

“Ono što smo čuli je pokušaj ovih devojaka da nam nešto kažu o onim temama za koje su same procijenile da su za njih teme koje odgovaraju ovom opisu”, naveo je i dodao da “nije bilo pismenog zadatka sa zadatom temom” već je svaka mogla da piše o onome o čemu želi, a onda su zajedno pokušali da u tome pronađu ono što je dobro ili što nije.

On je nastojao da ih poduči zašto ono što radi - radi, zašto ono što ne funkcioniše - ne funkcioniše, te da ih nauči zanatskim i jezičkim trkovima, strukturi samih radova…

Šelić je već nekoliko puta “po službenoj dužnosti” boravio u Baru, a po drugi put je radio s mladima iz tog grada. Na pitanje kakve utiske nosi, Šelić odgovara da mu je oba puta to iskustvo bilo sjajno.

Uopšte potreba za tim dolazi mahom od toga što, kako je ispričao, kad se malo izmaknemo iz tih godina, manje ili više, dobro je ne izgubiti kontakt s njihovim, mladalačkim, načinom razmišljanja. On se, naravno, dodaje Šelić, mijenja, ali u jednu ruku, nekim svojim dijelom se i ne mijenja - pogotovo na Balaknu.

“Mene vrlo zanima kako njihov pogled na svijet izgleda danas, jer svim političkim elitama na ex-YU prostorima su puna usta mladih - jer na njima svijet ostaje, što je strogo tehnički tako, ali od te silne priče o mladima mi, u svim našim zemljama, nemamo mnogo pojma, u smislu šire javnosti, ko su ti mladi zapravo, šta oni misle o svijetu i zašto statistika kaže da toliki broj njih godišnje ode iz svake od ovih zemalja”, ispričao je Šelić u razgovoru s “Vijestima”.

Ideja je da im se da riječ, nastavlja, da čujemo od njih samih šta je to što njih okupira, šta ih brine, šta ih raduje i kako oni vide svoju budućnost a o tome nam govore kroz to kako vide sadašnjost - šta u njoj vide kao problem i šta vide kao lijepo i dobro, i šta vide kao odnos između toga.

Upitan koliko mladi danas čitaju, pišu, da li znaju šta je kvalitetan sadržaj, književnost i muzika, on kaže da je odgovor - i da i ne. Ipak, on je optimističniji nego što je bio, posebno zbog aktuelnih dešavanja u rodnoj mu Srbiji, u kojoj su studenti pokrenuli masovne višemjesečne proteste protiv tamošnjeg režima, nakon što je 15 ljudi izgubilo život u padu nadstrešnice rekonstruisane željezničke stanice u Novom Sadu.

“Ne bih bio tako zabrinut kao nekada, naročito zbog ovoga što se u mojoj zemlji dešava, kada govorimo o snazi i elanu, naravno da me mnoge stvari koje su iz toga proizašle u ovih posljednjih 11 mjeseci brinu – ta represija i odnos režima prema njima”, poručio je Šelić.

Ipak, nadovezuje se, sada ne govorimo o tome nego o njihovoj osviješćenosti, njihovoj volji da se od svijeta napravi bolje mjesto. To im govori, navodi on, da su - dok to nisu vidjeli - malo bili nefer prema njima kad su ih osuđivali da ne čitaju ništa, da ih ne zanima ništa, da ih ne zanimaju ove zemlje, da gledaju samo da odu…

“Pokazalo se da ipak nije tako”, zaključuje on i prisjeća se i svojih školskih dana, za koje kaže da pamti da u svim odjeljenjima nisu svi bili skloni pisanju, ni čitanju.

“Ali, naše je da se trudimo da se taj procent povećava i ja se nadam ovo druženje doprinosi tome, da će ove djevojke raširiti glas da im je ovo bilo zanimljivo i korisno”, poručio je i naglasio da bi mu bilo zadovoljstvo ukoliko ovaj program pisanja postane tradicionalan, da ponovo bude njegov dio.

Marija Šušter, profesorica književnosti i magistrica dramaturgije te rukovoditelja udruženja “Rasplet”, kazala je “Vijestima” da je radionica angažovanog pisanja s Marčelom dio projekta koji realizuju, pod nazivom “Alternativna kulturna scena”.

“Projekat je okupio učenice sve tri srednje škole iz Bara i učenice osnovne škole ‘Anto Đedović’, koje su imale zadatak da pripreme angažovani tekst koji su donijele već na prvu radionicu, i narednih dana, s Markom, su ga razrađivale”, ispričala je Šušter.

Ocijenila je da se radi o zaista posebnoj prilici i jednoj vrsti priliveligije za mlade djevojke, budući da se radi o profesionalcu (Šeliću), profesoru književnosti, istaknutom stvaraocu i umjetniku.

“Mislim da je odabir njega za mentora pun pogodak”, zaključila je, i dodala da će mladi ljudi u Baru uskoro imati priliku da se u toku oktobra prijave za dramske radionice sa sarajevskim glumcem Davorom Golubovićem.

Svoje radove, skrojene uz Šelićevu pomoć, u punoj sali “Kuće maslina” predstavile su Jovana Vučićević, Ana Đoković, Anđela Zindović, Jovana Petrović, Ksenija Stamatović, Ksenija Đurić, Nikoleta Vuksanović, Olena Gromova, Sara Duraković, Sara Pepdjonović, Svetlana Zabijako, Taisija Sergejeva, Dorotea Radonjić, Natalija Kićović, Božana Raičević, Tijana Brežanin i Jovana Zindović.

( Marija Pešić )