UM, SUŠTINA I POLITIKA

Trampova mirotvoračka halabuka

Trampova kampanja za Nobelovu nagradu za mir - koju je nedavno iznio pred Generalnu skupštinu UN - prati poznati obrazac: izmisliti ili naduvati problem, tvrditi da ga je on riješilo, a zatim tražiti nagradu. Nobelov komitet neće biti prevaren, ali se to isto ne može reći za Trampove glasače

4346 pregleda0 komentar(a)
Foto: Rojters

"Svi kažu da bi trebalo da dobijem Nobelovu nagradu za mir”, izjavio je u Generalnoj skupštini UN predsjednik SAD Donald Tramp i naveo razlog: “Za sedam mjeseci okončao sam sedam beskrajnih ratova”. To je tipično Trampovo hvalisanje: raskošne formulacije, bez trunke ironije, potpuna laž.

Prema nedavnoj anketi, samo 22% odraslih Amerikanaca smatra da Tramp zaslužuje Nobelovu nagradu. To nikako ne znači “svi”. Pored toga, 76% ispitanika izjavilo je da Tramp tu nagradu ne zaslužuje. Možda zbog toga što Tramp nije okončao sedam ratova. Čak bi se moglo reći da nije zaustavio nijedan.

Neke od Trampovih tvrdnji su čista fantazija. Na primjer, sebi je pripisao zaslugu za okončanje rata između Egipta i Etiopije. Dvogodišnje tenzije između ove dvije zemlje zbog Velike etiopske brane “Preporod” traju već dugi niz godina, ali to nikada nije bio rat. Tramp je takođe izjavio da je zaustavio izmišljeni rat između Kosova i Srbije. Uprkos značajnom neprijateljstvu (i slučajevima nasilnih sukoba), ove dvije zemlje nisu u ratu još od 1990-ih. Naravno, najlakše je završiti rat koji nije ni počeo.

Najbesmislenijom Trampovom izmišljotinom može se nazvati rat (“loš rat”) između Jermenije i Kambodže. Te zemlje razdvaja više od 6.500 kilometara i među njima nikada nije bilo konflikta. Jermenija je ove godine imala oružane sukobe sa susjednim Azerbejdžanom, i Tramp je ubijedio lidere obiju zemalja da potpišu zajedničku deklaraciju s ciljem da okončaju taj decenijama dug spor. Ali napredak u sprovođenju sporazuma je zastao i sada je pod prijetnjom raspada. Sama činjenica da Tramp smatra taj konflikt “završenim” pokazuje dubinu njegovog neznanja kada je riječ o uspostavljanju mira.

Isto važi i za rat između Demokratske Republike Kongo i Ruande. Da, Tramp ima šta da kaže o “čudesnom” sporazumu uz posredovanje SAD. Ali, iako je taj rat možda na papiru završen, krvavi sukobi i dalje traju.

Što se tiče Kambodže, u julu je imala sukobe sa susjednim Tajlandom zbog sporne granice. Trampovi pokušaji da taj krizni trenutak ublaži ekonomskim pritiskom nisu mnogo pomogli. Borbe su prekinute zahvaljujući diplomatiji u okviru Asocijacije država Jugoistočne Azije (ASEAN). Premijer Malezije Anvar Ibrahim (ove godine predsjedavajući ASEAN-a) okupio je lidere Kambodže i Tajlanda na ličnim pregovorima u Kuala Lumpuru. Sam granični spor - uglavnom oko kontrole nad drevnim hinduističkim hramovima - ostao je neriješen, ali je “trenutno i bezuslovno” primirje, postignuto uz Anvarovo posredovanje, zaustavilo nasilje.

Ovo nije jedini primjer da Tramp sebi pripisuje spoljnopolitičke uspjehe drugih. U aprilu su teroristi koje podržava Pakistan izvršili masakr nad indijskim turistima u indijskom Kašmiru, nakon čega je Indija preduzela odlučne i pažljivo osmišljene mjere odmazde, udarivši na kampove pakistanskih terorista. Ta demonstracija sile natjerala je Pakistan da se povuče, ali Tramp želi da svijet povjeruje kako je upravo on brzo dogovorio prekid sukoba koristeći svoj omiljeni instrument - trgovinske prijetnje. Njegovo hvalisanje bilo je toliko apsurdno i uporno da su indijski zvaničnici morali javno da ga demantuju.

Ipak, najdrskija je bila Trampova tvrdnja da je okončao rat između Izraela i Irana. U stvarnosti, Tramp je Izraelu dao zeleno svjetlo da udara na iranske položaje; poslao je američke snage da pomognu Izraelu u obaranju iranskih raketa i dronova; naredio je bombardovanje iranskih nuklearnih objekata, iako je to ozbiljno oslabilo globalni režim sprečavanja širenja nuklearnog oružja. Ako Tramp tako zamišlja mirotvorstvo, onda je zastrašujuće pomisliti šta smatra raspirivanjem rata.

Trampova kampanja za dodjelu Nobelove nagrade za mir odvija se po poznatom obrascu: izmisli ili uvećaj neki problem; kaži da si ga riješio; a zatim traži nagradu. Počev od fotoseansi sa sjevernokorejskim liderom Kim Džong Unom, pa sve do bliskoistočnih “mirovnih sporazuma” (koji su samo formalizovali već uspostavljene odnose između zemalja Zaliva i Izraela), Tramp se ne bavi diplomatijom već predstavom. Sve su to spektakli radi naslovnih strana i aplauza. Može se pretpostaviti da Nobelov komitet neće biti prevaren. Ali to se ne može reći za Trampove birače.

Trampove apsurdne tvrdnje ne samo da potkopavaju ugled SAD u svijetu, već stvaraju i stvarne rizike. Prije svega, one umanjuju značaj stvarnog uspostavljanja mira. Prekidanje ratova jedan je od najtežih zadataka u međunarodnoj politici. Zahtijeva tihu diplomatiju, pažljive pregovore kako bi se otklonili osnovni uzroci konflikta i spremnost da se ispunjavaju postignuti sporazumi. Tramp ne pokazuje nikakvo interesovanje za taj rad. Njega zanimaju samo fanfare.

Uz to, lažne tvrdnje o postignutom miru mogu prikriti neriješene konflikte i smanjiti budnost neophodnu za sprečavanje izbijanja novih sukoba, koji bi mogli da se rasplamsaju još jače. Takve tvrdnje takođe umanjuju odgovornost za diplomatske neuspjehe - kao i za nepromišljene vojne akcije, poput mjera protiv Irana koje je Tramp odobrio.

Trampova izjava da je okončao sedam “nezavršenih” ratova najbolje se može opisati kao klinički slučaj samoobmane. Kreiranje brenda nije liderstvo. Stvarno mirotvorstvo oslanja se na lidere koji razumiju tu razliku. Ali u Trampovom svijetu smisao mirotvorstva nije u odsustvu ratova, već u aplauzima.

Autor je profesor strateških studija u Centru za politička istraživanja u Nju Delhiju i saradnik na Akademiji Robert Bosch u Berlinu

Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)