Žene svjedoče o akušerskom nasilju, ali prijava nema
Istraživanje predstavljeno pred poslanicima pokazuje da je više od dvije trećine ispitanica doživjelo neki oblik akušerskog nasilja - ponižavanje, grub i neprimjeren govor medicinskog osoblja, a preko polovine svjedoči o grubim zahvatima prilikom pregleda; Ministarstvo zdravlja ohrabrilo žene da prijave nasilje, ginekolozi predlažu promociju prirodnog porođaja
Veliki broj žena, prema istraživanju nevladine organizacije SPES, doživljava neki od vidova akušerskog nasilja, iako je broj prigovora zdravstvenim ustanovama i Ministarstvu zdravlja zanemarljiv.
Na zajedničkoj sjednici skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, predstavljeni su rezultati istraživanja iz novembra i decembra 2024, u kojem je učestvovalo 384 ispitanica, od kojih je preko dvije trećine navelo da su doživjele akušersko nasilje u trudnoći, tokom ili nakon porođaja.
Nada Drobnjak iz SPES-a je kazala da je, prema tvrdnjama ispitanica, nasilje bilo fizičko, verbalno, emotivno, a osjetile su i narušavanje privatnosti, intime i nedostatak informacija. Ovo istraživanje je pokazalo da je veoma visoka učestalost negativnih iskustava - kod gotovo svih žena dominira osjećaj nepoštovanja, bolnog i traumatičnog porođaja, nedostatka empatije i osnovne brige, zbog čega četiri od šest ispitanica ne želi da ima još djece.
“Istraživanje nije poziv na nemile razgovore i lošu komunikaciju, već se treba pružiti ruka u najboljoj namjeri kako bi se prevazišli problemi koji postoje i unaprijedila praksa, jer istraživanje kaže da akušersko nasilje postoji”, kazala je Drobnjak.
Ona je rekla da je 64,9 odsto žena navelo da su njihove potrebe i zahtjevi ignorisani, 62,7 odsto da su doživjele ponižavanje, grub i neprimjeren govor od medicinskog osoblja, a 59,1 odsto makar jednom grubo rukovanje ili zahvat prilikom pregleda. Oko 55 odsto žena ocijenilo je lošom komunikaciju sa medicinskim osobljem tokom trudnoće i porođaja, ali i nakon porođaja.
Prema istraživanju, 64,7 odsto navodi da im je bio omogućen kontakt sa bebom nakon porođaja, 32,6 da nije, dok su i četiri muškarca svjedočila o iskustvima partnerki, smatrajući da su doživjele neki vid nasilja.
Direktor Direktorata za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravlja Ognjen Delić kazao je da je taj resor u prethodnom periodu realizovao niz mjera za poboljšanje uslova u porodilištima, dok je posebna pažnja posvećena pravima porodilja i borbi protiv svih oblika neetičnog ponašanja. Podsjetio je na to da su u saradnji sa UNICEF-om u 2023. sproveli nacionalnu procjenu kvaliteta njege majki i novorođenčadi, što je obuhvatilo terenske posjete, razgovore sa porodiljama, analizu dokumentacije, te da su, iako je napredak bio značajan, identifikovane slabosti za koje su izdate preporuke. Rekao je da je Ministarstvo zdravlja u 2024. sprovelo značajne aktivnosti, izradilo ključne vodiče, dok su ove godine realizovane obuke iz oblasti vođenja vaginalnog porođaja i postupanja u slučajevima preeklampsije i eklampsije, uz donacije dodatne medicinske opreme.
Istakao je da u posljednje dvije godine nijesu imali prijave akušerskog nasilja, ali je ohrabrio i pozvao pacijentkinje da podnesu pritužbe.
Biljana Pejović iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kazala je da, iako u Crnoj Gori ne postoje javna svjedočenja o akušerskom nasilju, procjene ukazuju da postoji i da tom fenomenu treba pristupiti odgovorno, temeljno i sistemski.
“Posebno zabrinjava podatak da su mnoge žene navele grubo ili neempatično postupanje, lošu komunikaciju i nedostatak podrške tokom i nakon porođaja. Akušersko nasilje predstavlja ozbiljan i stvaran problem koji zahtijeva sistemski odgovor i sinergiju svih institucija i treba da radimo na prevenciji ovog nasilja kroz obrazovanje, etičke standarde i jasne mehanizme odgovornosti”, naglasila je Pejović.
Direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Crne Gore Goran Lazarević rekao je da se u porodilištu najveće zdravstvene ustanove obavi godišnje oko 3.300 porođaja, od kojih je 31 odsto carskih rezova. On je ocijenio da je sigurno da u porodilištu radi edukovano i iskusno osoblje koje pruža i psihološku podršku pacijentkinjama.
“Procenti koji su navedeni u istraživanju ne podudaraju se sa procentima za koje smo mi dobili informacije od pacijentkinja”, rekao je Lazarević, istakavši da u ovoj godini imaju 0,28 odsto pacijentkinja koje su iskazale nezadovoljstvo tretmanom u porodilištu.
Kazao je da su bila tri prigovora zbog kojih su sprovedene procedure kako bi se utvrdilo šta se desilo i da li postoji odgovornost zdravstvenih radnika.
“Smatram da pokušavamo da maksimalno sprovedemo postupke, da se pacijentima pruži adekvatna medicinska usluga. Međutim, svaki sistem vjerovatno ima svojih nedostataka, tako da ga treba nadograđivati i unapređivati u svakom slučaju”, kazao je.
Ginekolog Vojislav Miketić ocijenio je da bi od Ministarstva zdravlja trebalo da potekne inicijativa da je prirodni porođaj najbolji porođaj, a u saglasju sa strukom napraviti jasne i precizne smjernice. Kazao je da je saglasan da je potrebna edukacija trudnica i medicinskog osoblja, ocijenivši da bi član zakona u kojem se pominje porođaj u kućnim uslovima trebalo dodatno razraditi i dati i tu mogućnost. Podsjetio je da duže od deceniju Svjetska zdravstvena organizacija i najveća ginekološka udruženja imaju kampanju “Stop medikalizaciji porođaja”, te da bi i naša zemlja trebalo da promoviše prirodni porođaj kao najbolji za majku i dijete.
“Postoje naslijeđene izvitoperenosti - odnos trudnice i akušera nije klasični odnos ljekara i pacijenta, jer su u preko 90 odsto slučajeva to zdravi pacijenti. U većini zemalja, na primjer Sloveniji, to se zove kuća za rađanje, iako je u najvećem broju slučajeva naslonjena na bolničke kapacitete, ali po difoltu u tim ustanovama se ponašamo kao da je došao bolestan. Sve procedure i evidencije su isti kao za bolesnog čovjeka, što je konceptualno pogrešno...”, ocijenio je Miketić.
( Ana Komatina )