Mađarski pisac Laslo Krasnahorkai dobitnik Nobelove nagrade za književnost
"Nobelova nagrada za književnost za 2025. godinu dodjeljuje se mađarskom autoru Laslu Krasnahorkaiju za njegovo snažno i vizionarsko stvaralaštvo koje, usred apokaliptičnog užasa, reafirmiše moć umjetnosti", rekao je Mac Malm, stalni sekretar Švedske akademije
Mađarski pisac Laslo Krasnahorkai dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 2025. godinu, saopštila je u danas institucija koja dodjeljuje nagradu, prenosi agencija Rojters.
Nagradu dodjeljuje Švedska akademija, a vrijedna je 11 miliona švedskih kruna (1,2 miliona dolara).
Osnovana prema testamentu švedskog pronalazača dinamita i biznismena Alfreda Nobela, nagrada se od 1901. godine dodjeljuje za dostignuća u oblasti književnosti, nauke i mira.
"Nobelova nagrada za književnost za 2025. godinu dodjeljuje se mađarskom autoru Laslu Krasnahorkaiju za njegovo snažno i vizionarsko stvaralaštvo koje, usred apokaliptičnog užasa, reafirmiše moć umjetnosti", rekao je Mac Malm, stalni sekretar Švedske akademije.
Krasnahorkai živi u Budimpešti, Beču i a u posljednje vrijeme u Trstu gdje se, kako piše britanski časopis Tank u uvodu intervjua s književnikom, „sklonio od režima Viktora Orbana". Krasnahorkai je u Berlinu 2008. gostovao kao profesor na Slobodnom univerzitetu (FU), a za vijest o Nobelovoj nagradi je saznao u Frankfurtu.
Laslo Krasnahorkai jedan je od najpoznatijih i najprevođenijih savremenih mađarskih pisaca. Rođen je 1954. u gradu Đula u istočnoj Mađarskoj. Poznat je po teškim i zahtjevnim postmodernim romanima, sa distopijskim i melanholičnim temama. Nekoliko njegovih djela, posebno njegovi romani "Satantango" (1985) i "Melanholija otpora" (1989), pretvoreni su u igrane filmove mađarskog filmskog reditelja Bele Tara.
Od završetka studija, Krasnahorkai se izjašnjava kao samostalni autor. Njegov debitantski roman "Satantango" postigao je uspjeh i odmah je gurnut u prvi plan mađarskog književnog života. Knjiga je distopijski roman smješten u njegovu rodnu Mađarsku i smatra se njegovim najpoznatijim djelom. Dobio je nagradu za najbolju prevedenu knjigu na engleskom 2013. godine.
Od raspada Sovjetskog bloka, živio je na raznim lokacijama. Godine 1990. godine, prvi put je mogao da provede značajan period u istočnoj Aziji. Oslonio se na svoja iskustva u Mongoliji i Kini u pisanju "Zarobljenika iz Urge" i "Razaranja" i "Tuge ispod nebesa". Više puta se vraćao u Kinu.
Njegov roman "Melanholija otpora" dobio je 1993. njemačku nagradu Bestenliste za najbolje književno djelo godine.
Krasnahorkai je 2015. godine postao prvi mađarski pisac koji je osvojio Bukerovu nagradu.
Prošle godine nagradu je osvojila južnokorejska autorka Han Kang, postavši osamnaesta žena i prva osoba iz Južne Koreje koja je dobila ovo priznanje.
Tokom godina, odluke Švedske akademije izazivale su i negodovanje i oduševljenje.
Godine 2016, nagrada američkom kantautoru Bobu Dilanu izazvala je kritike da njegov rad ne pripada "pravoj književnosti", dok je priznanje Austrijancu Peteru Handkeu 2019. takođe naišlo na osude.
Nobelov komitet je i ranije bili optuživan za elitizam, antiameričku pristrasnost, kao i zbog zanemarivanja nekih od najvećih imena svjetske književnosti, među kojima su ruski pisac Lav Nikolajevič Tolstoj, francuski autor Emil Zola i irski pisac Džejms Džojs.
( Ne.V., N.V. )