TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Seoske teme i urbani prevaranti

Kršenjem proceduralnih prava ratnog zločinca Radovana Karadžića nijesam baš nešto potrešena. Ne samo zato što su njegovi zločini pred sudom dokazani, nego više zbog toga što sam ih na TV-ekranu gledala i u realnom vremenu i u produženom trajanju...

18334 pregleda0 komentar(a)
Foto: skupstina.me

Dobro je, idu nam ove evro(sr)pske integracije samo da podrži, bar nam se istorija više neće ponavljati kao tragedija nego kao farsa...

U književnosti, farsa je naziv za šaljivu igru, lakrdiju...

U pozorištu, to je komedija sa neočekivanim situacijama ili neuobičajenim razvojem događaja, uz pomoć humorističnih i ironičnih dijaloga...

U realnom životu - ruglo...

Teška riječ, ali nijedna druga tako jezgrovito - tj. sažeto, sugestivno, razgovijetno i slikovito - ne opisuje našu dvogodišnju moralno-političku svakodnevicu...

Zbog zločina nad civilima u Drugom svjetskom ratu država potražuje bronzani kip Pavla Đurišića, ali ne i žive državne i crkvene dužnosnike koji, slaveći tog zločinca, slave i njegove zločine.

Zbog genocida u Srebrenici Radovan Karadžić kažnjava se oduzimanjem lokalne nagrade, a najveći doprinos izricanju kazne daje ista ona partija koja ga je i nagradila...

"Prava stvar...", tako se zove DPS, SD, SDP, BP i LP koalicija na vlasti u Bijelom Polju koja je ratnom zločincu oduzela književnu nagradu "Risto Ratković".

Da učini pravu stvar i - oduzimanjem državne vlasti - kazni PES, NSD, DCG, SNP, DNP i sa njima povezane partnere, to gorepomenutoj koaliciji ne pada na pamet...

Naprotiv, nedavno se obavezala da će upravo toj vlasti - čije četiri petine čine sljedbenici i poštovaoci lika i djela Radovana Karadžića - čuvati leđa sve do juna 2027.

Tačnije, do ulaska u Evropsku uniju, ako ga V. V. Putin ne zaustavi obustavljanjem agresije na Ukrajinu...

Da će podržavaoci evrointegracija neposredno uoči prijema Crne Gore otkazati povjerenje liderima koji se tada zateknu na vlasti, e u to je nada baš krhka...

* * *

Nadala sam se i ja, na početku potjere za spomenikom Pavlu Đurišiću, da će tu državnu bruku neko obustaviti po hitnom postupku...

Prođe mjesec, ali bronzani kip je i dalje pod tužilačko-policijskom istragom kao "sredstvo za izvršenje krivičnog djela"...

Dno dna, pomislila sam onoga dana kad su im se, što usmeno što pisano, i pop i mitropolit posprdali u lice...

Da se može i ispod duplog dna, pa još pred licem cijele Crne Gore, pokazala je rasprava povodom oduzimanja nagrade drugom ratnom zločincu, Radovanu Karadžiću...

I to sa zakašnjenjem od samo - tri decenije...

- Primite moje iskreno prezrenje - napisao je žiriju te 1993. pjesnik sa potjernice Jevrem Brković, vraćajući nagradu "Risto Ratković" odmah po saznanju da je ratni zločinac postao njen dobitnik.

- I gađenja - dodala bih ja nakon obrazloženja opozicionih lokalnih a vladajućih državnih partija...

* * *

Prednost dajem NSD-u, zbog bliskosti sa osuđenikovim likom i djelom:

"Donošenje ovog zaključka je protivustavno i član 147 Ustava Crne Gore koji govori o retroaktivnosti, gdje jasno piše da nijedan podzakonski akt kao što su statut ili pravilnik o donošenju nagrada ne može da djeluje retroaktivno, već se samo odnosi na buduće dobitnike."

Moguće, ali kršenjem proceduralnih prava ratnog zločinca nijesam baš nešto potrešena. Ne samo zato što su njegovi zločini pred sudom dokazani, nego više zbog toga što sam ih na TV-ekranu gledala i u realnom vremenu i u produženom trajanju...

* * *

Slijedi DCG, kao majstor populističke farse:

"Naši sugrađani se suočavaju sa iseljavanjem, nezaposlenošću, urušenom infrastrukturom i osjećajem nesigurnosti. Skupština mora biti mjesto gdje će se ljudi zbližavati, miriti, gdje ćemo kao legitimni predstavnici građana nuditi politiku pomirenja, politiku koja podstiče razvoj, infrastrukturu itd."

Što jes' jes', vole sugrađani sve to, i sigurnost i posao i infrastrukturu i zbližavanje, a većina preferira i pomirenje. Ali do mir(enj)a se ne može bježanjem od istine o ratnim zločin(c)ima, gdje god se i kojim god povodom se ta tema našla na dnevnom redu...

Ili, da parafraziram njihovog uzor-državnika, "strah fotelji kalja obraz često"...

* * *

A kakav je PES? E, za to čudo od višestranačke partije odavno mi fale riječi:

"Pokret Evropa sad je građanska partija. Naše teme su one koje Crnu Goru mire i vuku ka Evropskoj uniji (...) Zato ćemo ostati dosljedni da današnja tema nema nikakvu realnu vrijednost. Naš stav je da ovakvi potezi nemaju suštinskog smisla."

Ili, što bi rekao njihov lider, "treba da je fokus na to (pregovori, penzije, plate... prim. a.) a ne na neke seoske teme"...

Te teme, koje nemaju ni realnu vrijednost ni suštinski smisao, u prevodu na sva tri radna i dvadeset četiri službena jezika EU izgledaju ovako:

- Evropska komisija snažno osuđuje glorifikaciju ratnih zločinaca i široko rasprostranjeno javno poricanje međunarodnih presuda za ratne zločine, uključujući i one od strane crnogorskih vlasti.

- Evropska komisija pozvala je Crnu Goru da (...) se identifikuju, gone i kazne počinioci i glorifikacija ratnih zločina, te da se obezbijedi pristup i sprovođenje pravde, nadoknada štete i reparacija za žrtve, ali i da se razjasni sudbina nestalih lica.

- Evropska komisija poziva Crnu Goru da (...) proaktivno istraži sve navode o ratnim zločinima i pokrene pitanja komandne odgovornosti, kao i da preispita prošle slučajeve koji nisu procesuirani u skladu sa međunarodnim ili domaćim pravom.

* * *

O tim seoskim temama koje "nemaju nikakvu realnu vrijednost" niti "suštinskog smisla" EK je u posljednjem izvještaju pribilježila još nešto...

Da je njihovo rješavanje "važan temelj za povjerenje, demokratske vrijednosti, pomirenje i jačanje bilateralnih odnosa sa susjednim zemljama".

Lideri gorepomenutih partija, nažalost, nijesu htjeli, nijesu znali ili nijesu mogli da razumiju (ni) taj dio izvještaja...

Ministar Ervin Ibrahimović, na sreću, jeste...

I zato, uprkos ostrašćenim političarima i njihovim istovjetnim botovima, na svaki pomen crnogorskog broda, kotorskog bazena, ratnog logora i otete imovine kolegi Goranu Radmanu Grliću ne uzvraća prstom o oko...

Zbog toga što zna da svako podizanje prsta svakoga dana u svakom pogledu sve više košta Crnu Goru...

I da je Dom kulture u Tivtu bio samo prva rata.

* * *

I najniža, jer je njena naplata bila samo prva opomena...

Ostalih možda ne bi ni bilo, ili bar ne bi bile previsoka barikada na putu ka EU, da nije bilo čikanja rezolucijama...

Nakon Jasenovca, bedževa i ostalih dripačkih provokacija čeka nas cijeli dug. Večeras ili jesenas, milom ili silom koja se u miru zove prinudna naplata...

I to zbog onoga što je država Crna Gora učinila 1991/92. na dubrovačkom ratištu. Taj učinak, prepisan iz ratnog bilansa države Hrvatske, izgleda ovako:

- Ubijeno 116 civila.

- Poginula 194 hrvatska borca.

- Zatočene 292 osobe u logoru Morinj, i to u neljudskim uvjetima.

- Prognane 33.000 mještana.

- Uništen 2071 stambeni objekat.

- Provođena organizirana pljačka privatnih i javnih dobara.

Hrvatskom izvještaju moraće Crna Gora da dopiše i ono antologijsko "spašavanje Tuđmanovih krava" koje su završile u Spužu...

I "oslobađanje aerodroma u Ćilipima" od opreme...

I štamparija od mašina koje je Cetinje odbilo da primi, ali Titograd nije.

Ima toga još masa, direktna šteta koju su crnogorski rezervisti i JNA pričinili na području Dubrovnika procijenjena je prije tri decenije na 643 miliona njemačkih maraka.

Da ne pominjem Prevlaku, ali ne samo zato što je (još) ne pominje ni hrvatska strana...

Nego sa razloga što cijena gubitka kontrole nad ulazom u Bokokotorski zaliv može biti - suverenitet crnogorske države...

* * *

Nakon gubitka suvereniteta nad Zetom, prepadanja mještana navodnim milionskim dugom i još navodnijim odbijanjem Evropske unije da Crnu Goru primi u članstvo ako podgoričke fekalije ne budu izručene Botunu, gradonačelnik Saša Mujović potegao je i prvi naučni argument...

Treći Njutnov zakon o akciji i reakciji...

- Za svaku silu akcije koja djeluje na neko tijelo postoji i sila reakcije, koja je istog intenziteta i pravca kao i sila akcije, ali suprotnog smjera - tako kaže Njutn.

Da na ovu temu više ne kaže baš ništa, gradonačelniku Mujoviću iskreno preporučujem, naročito zbog izraza na njegovom licu tokom citiranja zakona...

Ali i zato što mu se može desit' da se u intenzitet sile reakcije iz Botuna uvjeri i prije nego što počne sila akcije graditelja kolektora iz Podgorice...

S tim što za nenasilnu reakciju mještana mogu da garantujem...