Šta znači biti čovjek svog vremena?
Nakon premijere u srijedu veče, danas će u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju biti izvedena i repriza predstave "Čarobni brijeg - scenski esej u tri dijela" u režiji Mirka Radonjića
Premijera predstave "Čarobni brijeg - scenski esej u tri dijela" izvedena je u srijedu na Cetinju, u Kraljevskom pozorištu Zetski dom, a repriza je danas u 18 časova.
Predstava je, objašnjeno je u saopštenju, zamišljena kao stilski i žanrovski raznorodan triptih koji u svojoj nadtemi ima odnos pojedinca i vremena.
"Analizira subjektivni protok vremena u sklopu pozorišnog čina, ali i odnos sa vremenom koje nije (meta)fizički kroz odnos epohe i pojedinca, uz pitanje: šta znači biti čovjek svog vremena? Svaki od djelova predstave pojedinačno tretira jedan od tri tematska korpusa Manovog djela", piše u saopštenju.
Režiju potpisuje Mirko Radonjić, dramaturgiju Kata Đarmati i Milana Matejić, za scenografiju je bila zadužena Smiljka Šeparović, kostime Lina Leković. Muziku potpisuju Hana Rastoder (Dio I), Nina Perović (Dio II), Igor Pejović (Dio III). Producentkinja je Marija Backović.
Predstava je nastala u produkciji Dramskog studija Prazan prostor, Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje i festivala Kotor Art, uz podršku JU Kraljevsko pozorište Zetski dom, a realizovana je kao praktičbi dio master rada na odsjeku pozorišne režije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
Igraju: Aleksandar Gavranić, Bogdana Kostić, Ivan Bezmarević, Jelena Laban, Krsitijan Blečić, Slaviša Grubiša i Ilija Gajević.
Prvi dio predstave "Soba 34" predstavlja svojevrstan motivacijski okvir djela i tematizuje zavodljivu prirodu bolesti i smrtu.
"Prostor bolesničke sobe ovdje nije tek fizički okvir radnje, već prije topos - mjesto u kojem se umiralo, u kojem se umire, u kojem se živi do smrti. Memorija prostora na taj način omogućava da se motiv susreta sa bolešću bližnjeg perpetuira u potrazi za erosom smrti. Prateći autorova promišljanja o dualnoj prirodi smrti kao činu svetom i onostranom s jedne, i poražavajuće fizičkom s druge strane, a u skladu sa rediteljskom temom propitivanja datosti epohe u kojoj živimo, ultimativno gradimo narativ o trijumfu materije nad duhom", ističe se u opisu.
Centralni dio predstave je "Valpurgina noć", drugi čin koji je ljetos premijerno izveden u okviru KotorArt festivala. U pitanju je muzičko-scensko djelo koje nastaje kao kontrapunkt ali i ishod prvog dijela, i tematizuje karnevalsku prozaičnost života.
"Bolest i blizina smrti u ovom slučaju nemaju potencijal suočenja, već su prije misao koju pošto-poto treba odagnati, te fraza 'živjeti život punim plućima' postaje svojevrsan modus vivendi. No, sloboda koju daju karnevalska maska i ultimativno prepuštanje užitku ipak ne uspijevaju da sakriju fakat da je plućno krilo crvotočno. Na fragmentima Manove fabule, sa muzičkom reminiscensijom na simfonijsku poemu 'Poslijepodne jednog fauna' Kloda Debisija gradimo narativ o svečarskom hedonizmu jedne civilizacije", ističe se u saopštenju.
Zaključni dio predstave, nazvan "Udar groma", dodaju oni, predstavlja povratak ne samo mjestu radnje Manovog narativa, već i zaključku do kojeg autor stiže na nekoliko posljednjih stranica svog romana - da nikakav bijeg ne može da skrije civilizacijsku fasciniranost ratom.
( Jelena Kontić )