"Odrati"

Prvo ono što je dobro u svemu - moj utisak je da se poslanik i univerzitetski profesor danas iskreno stidi onoga što je kazao. Da mu zaista nije prijatno što je ova rečenica postala javna vrijednost. Autorizovana bijeda.

Zaista jeste bizarno - mladi političar i univerzitetski profesor u razgovoru sa biznismenom koji je, po svemu sudeći, vičan i nekim drugim stvarima, komentariše tadašnju političku situaciju u CG. Zapravo, i to je već dovoljno blamantno.

Ide i korak dalje - kaže u jednom trenutku - da “treba odrati Željka Ivanovića”. Taj kojega treba odrati je prvi čovjek jednog medija, dakle nije ni vođa suprotstavljene partije ni šef neke paravojne formacije, ili kakvog mafijaškog klana.

Da ovo kaže recimo penzionisanom profesoru koji je čitavog života samo u akademskim temama, pa bi se moglo “otpisati” na neku vrstu pojačane verbalne ekspresije ili pretjerane strasti. Ali, ne priča sa časnim emeritusom, niti mentorom sa doktorata, već sa čovjekom koji je u velikom biznisu i blizak raznim slojevima vrlo konkretnih djelatnika - policajaca i kriminalaca, a to kao što znamo u CG nije uvijek lako razlikovati.

A zašto, po mladom profesoru, treba “odrati” Ž. I.?

Jer je Vučić gostovao na TV Vijesti?

Podsjetimo - Vučića nisu Vijesti dovele u CG, već je pokušavao da se “uvali” na sahranu mitropolita, da iskoristi smrt svoga arhineprijatelja da pokaže ko je gazda, što mu na svu sreću nije dozvoljeno, ali ignorisati takav događaj (i takvu personu) nije bilo ni profesionalno ni pametno.

Nakon toga gostovanja Ivanović je napisao tekst, koji do danas ostaje jedno od najboljih upozorenja na Vučićevu političku malignost.

Treba imati i vremenski kontekst u vidu: tek su izgubili izbore, i zrelo kako samo oni umiju, traže krivca svuda samo ne u svom radu. U takvoj kalkulaciji Vijesti su imale posebno značajnu ulogu, bile su omiljena adresa za projektovanje (sopstvene) krivice.

Pritom pomenuto tv gostovanje je problematično za ljude iz partije koja je bukvalno napravila Vučića.

I to je, iskreno govoreći, jedna od Đukanovićevih biser-akcija.

Da se riješi mutavog Borisa Tadića napravio je monstruma Vučića. Nije to ni toliko neobično - istorija je puna takvih kalkulacija koje se obijaju o glavu onome koji povjeruje da je majstor igre...

U svakom slučaju, uz famozno “osnivanje crkve” (već postojeće, uzgred) to mu je jedna od najglupljih političkih ideja koje je emitovao u svojoj ramzesovskoj karijeri.

Na koncu, mnogo prije poraza na izborima 2020, Đukanović je dao u ruke Vučiću i njegovima mnogo toga što se nije smjelo dati.

A na kraju - “Treba odrati Ž. I.”

Zaista osoben i osobeno perverzan način mišljenja. Ovo objašnjava zašto je DPS slavno propao - njima Đukanović nije samo moralni teret, već ih, upravo tih godina, urniše njegova politička glupost i nesnalaženje.

Veli profesor da je mislio na kritikovanje, da je to “odrati” zapravo značilo - kritikovati. Nema sumnje da je izabrao pravog sagovornika za tu vrstu nijansiranja. (Željku su jednom takvu kritiku uručili na ulici, nakonponoćnim letvama, pa ne bih rekao da im je ta seansa kritike dala neke rezultate.)

Počeo sam pa i da završim unekoliko pedagoškim tonom. Bilo bi dobro da iz ove bizarne pričice buduće generacije mladih političara nauče nešto. Naime, koliko god vas moć opije, koliko god da vam trenutna pozicija “daje krila”, sačuvajte se od takvih izazova. Tako ćete pomoći i drugima i sebi. Valjda Ivan danas to zna.

Koliko bi se danas bolje osjećao mladi Vuković da je imao petlje da, umjesto ovoga što je rekao, tada kaže - “Treba skloniti Đukanovića”. Danas bi ga gledali kao vizionara. Time bi mnogo više pomogao i svojoj partiji i svojoj državi.

Uostalom, to je posao intelektualca - ne da se stilski i semantički udvara polusvijetu, već da se ne libi reći ono od čega oko njega strecaju...

( Balša Brković )