„Tepih”: Ljubav u doba otuđenosti

Priču o emotivnoj i egzistencijalnoj krizi kroz koju prolazi mladi ljubavni par, a u čijem fokusu je odsustvo komunikacije, zahladnjeli odnosi, inat i otuđenost, prikazuje novi film mladog crnogorskog reditelja Milorada Milatovića. Pored toga, reditelj je “Vijestima” kazao i da je to generacijska priča o milenijalcima - kojima i sam pripada.

Kratkometražni igrani film “Tepih” koji je Milatović režirao po scenariju Sare Đurović, snimljen je tokom ljeta u Podgorici, a trenutno je u fazi postprodukcije.

Glavni likovi su Tomo i Iva - mladi ljubavni par koji je zapao u kolotečinu odnosa koji je postao navika, a u kojem su praktično zaglavljeni bez istinske povezanosti. Iako oboje nezadovoljni, ne rade ništa da bi se išta promijenilo.

“Njih dvoje, kao i njihovi prijatelji u priči, pripadaju nadolazećem sloju uspješnih milenijalaca koji su na prekretnici života, a uprkos svojim godinama i uspjehu prilično su nezreli i nesposobni za konstruktivan i racionalan pristup problemima”, navodi se u sinopsisu.

Opisano stanje odnosa i sama tema koja problematizuje otuđenost, pasivnost, ali i nedostatak volje i posvećenosti drugome, djeluje dobro poznato većini danas. Ipak, rijetka su autorska djela u Crnoj Gori koja se tom tematikom bave, posebno kada su mladi u pitanju. Milatović otkriva šta je njega podstaklo na priču o, praktično, svojoj generaciji i izazovima sa kojima se suočavaju.

“Osnova ideje filma je nastala još prije više godina kada smo scenaristkinja Sara Đurović i ja ostvarili saradnju na mom diplomskom filmu. U datom momentu smo odustali od dalje razrade i rada na pomenutoj ideji zbog njene zahtjevnosti i neizvodljivosti u okvirima studentske produkcije, a razrađivali smo produkcijski jednostavniju ideju iz koje je proistekao moj diplomski film ‘Neko treći’. Ideji smo se vratili prije dvije godine odlučivši da je razradimo i prijavimo za konkurs Filmskog centra Crne Gore”, prisjeća se on i dalje opisuje svoje viđenje radnje.

“Film ‘Tepih’, kao što je i rečeno, donosi priču o emotivnoj i egzistencijalnoj krizi kroz koju prolazi mladi ljubavni par. To je generacijska priča o milenijalcima, generaciji kojoj i sam pripadam, pa sam stoga smatrao ovu priču bliskom i važnom u kontekstu naše generacije. U fokusu je odsustvo komunikacije i zahladnjeli partnerski odnosi, igrice moći, isfoliranost, inat i otuđenost... U centru priče su Tomo i Iva, par koji je zapao u kolotečinu odnosa kojim su oboje nezadovoljni, a funkcionišu po inerciji i bez posebnih emocija. I njih dvoje, kao i njihovi prijatelji, pripadaju tom nadolazećem sloju uspješnih milenijalaca koji su na prekretnici svojih života, ali su uprkos godinama i uspjehu prilično nezreli i nesposobni za konstruktivan i racionalan pristup problemima, odnosno za suštinsku komunikaciju, kompromis i spremnost da se mijenjaju”, otkriva Milatović.

Govoreći o problemima, izazovima i krizama koje se javljaju u odnosima i životima, Milatović primjećuje da i one zavise i mijenjaju se u odnosu na vrijeme i društvo.

“Mislim da su lične i emotivne krize umnogome uslovljene životnim ukolnostima i boljkama savremenog vremena u kojem živimo. Za razliku od prošlosti gdje su krize bile daleko uočljivije na površini i egzistencijalističkog tipa, danas su, čini mi se, umnogome uslovljene savremenim dobom i otuđenošću. Živimo u vrijeme u kojem se stalno komunicira, ali se sve manje suštinski razumijemo. Savremeno doba i drušvene mreže nas uče da budemo samodovoljni, da stalno radimo na sebi, svom uspjehu i slično, i u toj individualističkoj trci gubimo osjećaj zajedništva, bliskosti i komunikacije. Ljubavni i partnerski odnosi postaju kolateralna šteta tog sistema vrijednosti koji sve mjeri kroz performans i rezultat”, priča reditelj i da komentariše:

“Pod pritiskom društvenih mreža i kapitalističkog ideala ‘uspješnog života’, ljudi neprestano teže nečemu višem - boljem poslu, boljem izgledu, boljoj vezi. Uvijek postoji sljedeći nivo, sljedeći cilj, sljedeća verzija sebe. To stvara začarani krug nezadovoljstva, jer kapitalizam počiva upravo na osjećaju manjka - da nikad nismo dovoljno ostvareni i da uvijek možemo više. Posljedica toga je konstantno nezadovoljstvo i osjećaj da živimo površinski. Ljudi potiskuju krize jer se ne uklapaju u narativ o sreći i uspjehu kojem se teži. A zapravo, to potiskivanje i ta potreba da zadržimo privid stabilnosti, samo produbljuje unutrašnju prazninu. U tom smislu, današnje krize nisu nužno dramatične spolja, jer se odvijaju ispod površine svakog pojedinca koji je okružen svijetom koji ga neprestano podsjeća da mora biti ‘bolji’. Film teži tome da zagrabi upravo taj sloj - to tiho i konstantno nezadovoljstvo savremenog čovjeka koji ima sve, a osjeća da mu ipak nešto suštinski nedostaje”, objašnjava mladi i uspješni reditelj.

Sve to ukomponovano je i u film “Tepih” čiji sami naziv budi dobro poznatu metaforu...

“Cilj filma, s jedne strane, jeste da u savremenom kontekstu sagleda probleme i dinamiku muško-ženskih odnosa, kao i zahladnjelost u vezi i distancu sa kojom se gotovo svaki par u dugoročnoj vezi suočava. S druge strane, želja mi je da sagledam ispraznost, isfrustriranost i nesnađenost generacije kojoj i sam pripadam, kao i duboku neispunjenost i nezadovoljstvo, uprkos tome što spolja sve upućuje da nema razloga tome, jer su svi egzistencijalistički i konformistički porivi zadovoljeni. Razlog tome su obično očekivanja društva u današnjem ‘instagram’, individualističkom i kapitalističkom svijetu u kojem čovjek nikad nije u potpunosti zadovoljan sobom, već se konstantno teži nečem boljem i višem, kao što sam već i rekao... Svakako, kao što i sam naslov sugeriše, ovo je priča o nemogućnosti, ili možda prije o isfoliranosti današnje komunikacije i odnosa, kao i o potiskivanju problema pod tepih, a sve s ciljem da se na spoljašnost održi privid sjaja, uspješnosti, sklada i idile”, poručuje Milatović.

U filmu igraju i istaknuti crnogorski glumci mlađe generacije: Jelena V. Đukić, Danilo Milovanović, Lidija Kordić i Vule Marković. Direktorka fotografije je Dora Čaldarović, scenografkinja Angela Božović, a kostimografkinja Mia Đurović. Producent je Vuk Perović.

Reklo bi se da film donosi intimnu atmosferu nabijenu tenzijom i ličnim ambicijama, možda i nedostatkom sluha za drugoga uz manjak kapaciteta za ljubav, dok je mala ekipa na setu funkcionisala drugačije - blisko i timski.

“Tako je. U proces je bila uključena mala ekipa, a većina radnje filma, pa samim tim i samo snimanje odigravalo se u skučenom ambijentu jednog stana u Podgorici. To je uslovilo da atmosfera na snimanju filma bude intimna i prijateljska. Imao sam privilegiju da radim sa saradnicima koji su mi istovremeno prijatelji i to je umnogome olakšalo proces snimanja. S dijelom saradnika i autorske ekipe (scenaristkinja Sara Đurović, direktorka fotografije Dora Čaldarović, glumica Jelena Đukić) imao sam priliku i prethodno da sarađujem, što je olakšalo i pojednostavilo komunikaciju na ovom filmu, a s dijelom ekipe (producent Vuk Perović, scenografkinja Angela Božović, kostimografkinja Mia Đurović, glumci Danilo Milovanović, Lidija Kordić i Vule Marković) sam imao privilegiju da sarađujem prvi put. Kroz ovaj proces smo, žargonski rečeno, ‘kliknuli’ i dodatno se povezali i sprijateljili. Jednom riječju, jako sam zadovoljan procesom koji je tekao bez većih peripetija i zahvalan sam i zadovoljan saradnicima bez kojih to ne bi bilo moguće”, ističe Milatović.

Uprkos svemu tome, susreli su se i sa izazovima. Milatović otkriva jedan nesvakidašnji sa kojim su se suočili tražeći jednog specijalnog člana ekipe...

“Najveći izazov u pripremi, a i u samom radu, vjerovatno je bio pronalazak i rad s mačetom... Ali, i tu smo imali sreće da smo par dana pred snimanje našli odgovarajuće mače koje je bilo jako razdragano, koje se nije dalo uplašiti i samim tim smo izvukli željeno iz kadrova u kojima je prisutno”, rekao je on.

“Tepih” nastaje u produkciji kompanije “Kino” iz Podgorice. Film je ranije dobio podršku Filmskog centra Crne Gore na konkursu za sufinansiranje kratkometražnih igranih filmova za 2024. i podršku Glavnog grada Podgorica - Sekretarijata za kulturu na konkursu 2025. Milatović priča i kako teče posljednja faza rada i šta se može očekivati...

“Film je trenutno u fazi postprodukcije. Nezahvalno je govoriti o kraju procesa jer smo trenutno pri kraju montaže, a nismo zatvorili finansijsku konstrukciju i budžet kako bismo priveli cijelu postprodukciju glatko i bez problema. Ako sve bude išlo kako treba očekujem da bi finalni proizvod mogli imati do kraja tekuće godine, najkasnije sami početak iduće. U tom slučaju, a i u slučaju brzog prijema na neki od odgovarajućih festivala, premijeru bismo optimalno imali na proljeće iduće godine. Ako budući proces bude išao sporije od željenog, onda bi to moglo biti i na ljeto ili jesen, ali u svakom slučaju vjerujem da će biti u toku 2026. godine”, kaže on iskreno.

Iako mlad, za njime su već brojni uspjesi i zapažena ostvarenja, a reditelj otkriva i kakvi su njegovi planovi i obaveze u narednom periodu.

“Pripremam snimanje svog kratkog magistarskog filma kojim treba da okončam studije na Akademiji dramskih umjetnosti (ADU) u Zagrebu. To bih snimao u novembru, a u pitanju je kratkometražni film naslova ‘Zub’ koji nastaje kao adaptacija kratke priče ‘Osmica’ renomirane makedonske književnice Rumene Bužarovske. Takođe, raspisujem i svoj prvi dugometražni film, ali je to proces koji će potrajati... Istovremeno gledam poslovne opcije u branši na profesionalnim setovima, kao asistent ili pomoćnik režije”, nabraja Milatović.

( Jelena Kontić )