Voda, lakoća, prozirnost, Risan i akvarel

Slikarka Bosiljka Bakočević za “Vijesti” sumira utiske sa grupne izložbe u Beču i najavljuje samostalnu u Podgorici

1191 pregleda0 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva

Toplinu, mir i duh malog primorskog grada, u Beč, jedan od najraskošnijih i najimpozantnijih gradova srca Srednje Evrope, prenijela je crnogorska slikarka Bosiljka Bakočević predstavljajući se na internacionalnoj izložbi “Nature”, u Toolip Art galeriji. Uskoro će isto to imati priliku da pogleda i publika u Podgorici, najavljuje umjetnica u razgovoru za “Vijesti”, i to 23. oktobra u Centru kulturnih zbivanja “Ribnica”.

“Samo pet mojih radova izloženo je u Beču. Dio radova iz tog ciklusa prikazaću i u CKZ Ribnica gdje će, na poziv koleginice Ivane Stanić i Kulturne baze KUNST, 23. oktobra biti otvorena moja osma samostalna izložba pod nazivom ‘Riznica svjetlosti’. Izložbu će otvoriti istoričarka umjetnosti Iva Vukotić”, najavljuje Bakočević.

U okviru grupne postavke u Beču, a za koju je Bakočević prošla žiriranu selekciju, prikazuje slike iz ciklusa “Risanski momenti”. Izložba je otvorena trećeg oktobra pred velikim brojem ljubitelja i poštovalaca umjetnosti, a Bakočević je ceremoniju pratila putem interneta i objava galerije na društvenim mrežama.

“Tokom prijave na konkurs za izlaganje i slanja portfolija, kustosima su posebno zapali za oko upravo akvareli iz ciklusa ‘Risanski momenti’. Pozivnim pismom predložili su mi da pošaljem 15-20 radova ali sam se odlučila da se predstavim sa njih pet, po mom mišljenju, najboljih”, otkriva ona u razgovoru za “Vijesti”.

Bosiljka Bakočevićfoto: Privatna arhiva

Ističe da joj je ova izložba istovremeno i priznanje i motivacija.

“Kao umjetnici, čija je karijera još u razvoju, značilo mi je da se predstavim u evropskoj metropoli. Galerija je manja, porodična, sa neposrednim odnosom sa umjetnicima, što daje osjećaj pripadnosti i dobrodošlice”, prenosi Bakočević.

Kazala je i da je samostalno predstavljanje u inostranstvu zahtjevno i finansijski izazovno, a izražava zahvalnost Turističkoj organizaciji Opštine Kotor koja ju je podržala, dok joj je galerija “Artica” iz Podgorice pružila logistički oslonac.

“Mislim da svaki umjetnik koji se ozbiljno bavi svojim poslom i promišlja o tome što radi ima dozu sumnje u svoj rad. Poziv bečke galerije sam doživjela kao vid potvrde. U nekim momentima potrebna nam je povratna informacija od kolega i stručne javnosti”, rekla je Bakočević “Vijestima”.

Slike Bosiljke Bakočević u galeriji "Toolip Art Gallery"foto: Toolip Art Gallery

Kustosi su, kaže, reagovali na “prozračnost i iskrenost motiva”.

“Na slici, pokret četkice sve otkriva: emociju, iskrenost, energiju koja pulsira ili je mrtva, odnosno njen protok. Težim da sliku ne zagušim prevelikim radom. Potreban je balans i znati kada treba stati. Možda su to kustosi primijetili”, konstatuje umjetnica.

Poznati su i dosadašnji radovi Bosiljke Bakočević - nastali u tehnici akvarela koja ju je, kako je ranije istakla “Vijestima”, opila, a onda njome nastavila da istražuje svoje domete, život i svijet koji se odvija, ali i da preispituje neke, naizgled sasvim obične, procese. I dalje na njenim platnima domirina Mediteran i sve njegove boje, emocije i mirisi. Sada otkriva kako su nastali “Risanski momenti” i koji su to trenuci.

“Ciklus ‘Risanski momenti’ nastao je spontano, upravo iz discipline u radu. Obećala sam samoj sebi da ću da uradim svakog dana po jedan akvarel i nosila svuda sa sobom materijal za slikanje. Nastao je popriličan broj radova koji prikazuju risansku pjacu, plažu, park, šetalište. Na nekim akvarelima sam ubacivala ljudske figure, što ranije nisam radila”, priča ona.

Akvarel je zahtjevna tehnika koja ne trpi mnogo ispravki i traži potpunu prisutnost, a uz to je i jedna od “osnovnih” kada je likovna umjetnost u pitanju.

“Slikanje akvarelom meni je prirodno kao disanje, vjerovatno zato i odanost ovoj tehnici. Ponekad slikam temperom, uljem, bavim se crtežom suvim tehnikama ali se vrlo brzo vratim akvarelu. Srž akvarela jeste voda, lakoća, prozirnost - prizma kroz koju možemo posmatrati Mediteran, u ovom slučaju Risan”, navodi Bakočević.

Njeni radovi odišu smirajem, ali i jakom emocijom mjesta, čiji je epicentar Risan.

“Risan je moja oaza mira i nosim ga uvijek u sebi. Njegova priroda, ljudi, običaji i toplina koju mi pruža, oblikovali su me kao umjetnika. Akvareli inspirisani ovim malim mjestom su vrsta dnevnika”, konstatuje umjetnica.

S obzirom na to da je u Beču izloženo svega pet radova iz ciklusa “Risanski momenti”, očekuju se i naredne izložbe...

“Najveći podsticaj za mene je prolaznost života, odnosno svjesnost da smo vrlo kratko na ovoj planeti pa težim da radim što više kako bih ispunila svoju svrhu i na neki način opravdala dar koji sam dobila”, zaključuje Bakočević...

O tradicionalnom i konceptualnom izrazu, o čovjeku, prirodi i svijetu

U vremenu kada je savremena umjetnost često konceptualna i digitalna, Bosiljka Bakočević potencira povratak prirodi, vodi, svjetlosti, ali i tradicionalnijim umjetničkim izrazima.

“Slika se smatra tradicionalnim izrazom i digitalni izraz je neće moći nikad nadmašiti. Ona nosi u sebi energiju, živa je. Mada se možda ne mogu ni porediti. Konceptualna umjetnost mi nije bliska, ne razumijem je i ne osjećam. Smatram da ukoliko je djelu potrebno objašnjenje da bi se razumjelo, ono nije postiglo svoju svrhu. Umjetničko djelo se osjeća”, ocjenjuje.

Na pitanje kako međusobno korespondiraju ta dinamika života i umjetnost, ali i život u manjem mjestu, te kako vidi čovjeka i prirodu u današnjem vrtlogu svega, odgovara:

“Razmišljajući o ovom pitanju sjetila sam se velikana slikarstva Voja Stanića koji je gledajući kroz prozor ateljea u Herceg Novom stvorio velika djela. Za njega je dešavanje na novskom šetalištu bio cijeli svemir. Umjetnost nije uslovljena veličinom mjesta u kojoj nastaje. Putovanja nas obogaćuju i šire vidike, ali na kraju se vraćamo odakle smo potekli”, kaže i dodaje:

“Što se tiče odnosa čovjeka i prirode, dobro ste rekli - vrtlog svega, pa se objektivno teško može posmatrati. Ovdje bih se poslužila izjavom dr Jane Goodall koja je rekla da smo mi vrsta sa najvećim intelektualnim potencijalom koja je hodala planetom, ali nismo inteligentni. Da smo inteligentni, ne bismo uništavali naš jedini dom. Situacija je alarmantna, prirodu uništavamo, o čemu svjedočimo svakog dana. U intervjuu se bavimo Risnom pa bih pomenula i slučaj morske kornjače koju je usmrtila nesavjesna vožnja plovila, našli su je na plaži. Objavili su to iz Institituta za biologiju mora. Tu su šumski požari, većinom izazvani ljudskim faktorom. Kada se sagleda, cijela situacija nije dobra... Svojim radovima slavim prirodu ali i paralelno promišljam o svemu što se dešava čemu ne dam upliv u moj likovni svijet”, ističe Bakočević.