Haland i Serlot poput očeva, Norveška je 26 godina sanjala zlatnu generaciju
Skandinavska selekcija na velikim takmičenjima nije igrala od 2000. Sve do pojave Halanda, Edegora i drugova koji su praktično već čekirali kartu za Mundijal 2026. Kvalifikacije za SP donijele su i apsurdnu priču vezanu za San Marino, ekipu koja treba da nastavi da gubi i igraće u baražu
Dok su Jugoslavija i Španija u Brižu igrali jedan od “najluđih” mečeva u istoriji evropskih prvenstava (furija slavila 4:3), u susjednoj Holandiji fudbaleri Norveške nisu uspjeli da savladaju Sloveniju (0:0), samim tim su se i oprostili od Eura 2000.
Niko tada nije mogao ni da pretpostavi da će generacija Tore Andre Floa, Kjetila Rekdala, Heninga Berga, Ole Gunar Solskjera i mnogih drugih majstora do danas biti i posljednja koja je ovu skandinavsku zemlju odvela na veliko takmičenje.
A, onda se pojavila nova zlatna generacija za koju se već godinama zna koliko je dobra, a to je na najbolji način pokazala kroz ove kvalifikacije, pa su Erling Haland i drugovi praktično već otvorili vrata Mundijala koji će organizovati Sjedinjene Američke Države, Meksiko i Kanada.
Momci Stalea Solbakena protutnjali su kroz kvalifikacije, do sada su praktično sve mečeve dobili ubjedljivo (uključujući i duel sa Italijom 3:0), dali su 29 golova i primili samo tri.
Do kraja će im praktično biti dovoljna još samo pobjeda nad Estonijom da i zvanično čekiraju kartu za Sjevernu i Srednju Ameriku, jer Italiji ni sve pobjede do kraja - nad Izraelom, Moldavijom i upravo Norveškom - ne garantuju prvo mjesto, pošto ima mnogo slabiju gol-razliku (15:8).
- Ne želim još ništa da govorim o Svjetskom prvenstvu, sve dok ono i zvanično ne bude obezbijeđeno. Jednostavno sada nas zanima samo pobjeda nad Estonijom - poručio je Haland TV2.
Alfi i Goran 1994, Erling i Aleksander sada
Posljednji put Norveška je dio Svjetskog prvenstva bila 1998. kada je Rekdal u 89. minutu srušio Brazil u Marseju (2:1) i odveo svoju selekciju u osminu finala. Igrali su Skandinavci i četiri godine ranije u Sjedinjenim Američkim Državama, a tada su u sastavu imali danas veoma poznata prezima - Haland i Serlot.
Bili su to Alfi Haland i Goran Serlot, očevi današnjih zvijezda i mnogo boljih fudbalera Erlinga i Aleksandera.
- Siguran sam da je to bilo nevjerovatno iskustvo. To i mi sada želimo da doživimo”, poručio je Aleksander Serlot.
O klasi novog tandema, posebno Halandovoj - igrača koji se rađa jednom u 50 godina - mnogo se zna, a selekor Solbaken (takođe bio član tima iz 1994) svjestan je da u timu ima još mnogo atomskog oružja.
Kapiten Martin Edegor (Arsenal), Sander Berge (Fulham), Kristofer Ajer (Brentford), Oskar Bob (Mančester siti), Antoni Nusa (RB Lajpcig), Jergen Strand Larsen (Vulverhemton) i mnogi drugi obećavaju sjajne priče narednog ljeta.
San Marino treba da nastavi da gubi i imaće baraž SP
Fudbal se nalazi možda i pred navećim apsurdom u svojoj istoriji, a to je da najgora selekcija na svijetu (zvanično 210. na Fifa listi) San Marino zaigra u baražu za Mundijal 2026.
“Kriva” je naravno Liga nacija, gdje je ova reprezentacija sa dvije pobjede nad Lihtenštajnom i remijem sa Gibraltarom osvojila najslabiju D ligu i tako ušla u igru za baraž. U doigravanje za Svjetsko prvenstvo ide 16 ekipa - 12 drugoplasiranih iz kvalifikacija i četiri iz Lige nacija koje to nisu uspjele kroz kvalifikacije.
Naravno, San Marino je izgubio sve mečeve do sada u kvalifikacijama, a da bi završio u baražu za Svjetsko prvenstvo samo treba da nastavi isto, što mu očigledno dobro ide. Razlog? Ukoliko u njegovoj grupi Rumunija (s kojom tek treba da igra) na tabeli preskoči Bosnu i Hercegovinu “liliputanci” sa Apenina završiće kao nikad blizu Mundijala.
( K.B. )