Novinarska priča: Uz 80. godišnjicu ujedinjenih nacija
Svi ondašnji jugoslovenski dnevni listovi imali su dopisnike iz Ujedinjenih nacija, a nijedan crnogorski medij nikad nije imao stalnog dopisnika iz UN
Veliki intervjui su i velika muka, pogotovo za “male” redakcije.
Lako je “genijalnoj lajavici” Oriani Falači, slavnoj italijanskoj novinarki. Orala je Oriana za svjetski poznate listove, pa su joj se sva vrata otvarala. Antifašistkinja, partizanka, pripadnica pokreta otpora, Falačieva je imala novinarstvo, što se veli, u malom prstu.
A mašta je, kažu, važnija od znanja. I “mali”, katkad, dosegnu “velike”.
Uvijek se, nekako s jeseni, prisjetim moga izvještavanja iz palate na njujorškom Ist Riveru, posebno u ove dane, kada Ujedinjene nacije slave osamdeset godina postojanja.
Talačka kriza i predsjednički izbori u SAD
Ameriku sam prvi put vidio maja 1980. godine s delegacijom Izvršnog vijeća (Vlade) Socijalističke Republike Crne Gore. Bila je to prva crnogorska državna delegacija koja je posjetila Sjedinjene Države.
Tada sam naslutio mogućnost da mogu doći do Kurta Valdhajma (1918-2007), generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, koji je tu dužnost obavljao od 1972. do 1981. godine.
Po povratku u Crnu Goru počeo sam da se pripremam za intervju. Početkom jeseni, 1980. godine, stiže poruka da će me primiti generalni sekretar. Otputovao sam 23. oktobra 1980. za Njujork; odsio u Bronksu, kod mojih prijatelja, Gusinjana.
U Njujorku, doma sam.
Crnogorci u nemaštini.
- Ne putuje se lako! Putuje se o tanku novčaniku. Mi Crnogorci putovali smo po inostranstvu raznim misijama ali sa veoma skromnim dijurmama, skoro nikakvim! - zapisao je Gavro Vuković, dugogodišnji ministar inostranih djela Knjaževine Crne Gore.
Tačno.
...Svakodnevno sam iz Bronksa odlazio u palatu Ujedinjenih nacija. Svjetska politička scena nije bila vesela; razbuktala se žestoka kriza talaca u Iranu...
Iz pres-centra UN slao sam redakciji izvještaje s predsjedničke izborne trke između Džimi Kartera i Ronalda Regana, koja je upravo ulazila u završnu fazu.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija imala je dobru saradnju s Karterom, pa su ondašnji državni zvaničnici očekivali da će on izboriti i drugi mandat. Međutim, lako se moglo uočiti da glumac ima prednost; to sam u svojim novinskim tekstovima i naglasio. Pobijedio je, naravno, Ronald Regan i bio jedan od najuspješnijih predsjednika Sjedinjenih Država.
Kabinet na tridesetosmom spratu
Svi ondašnji jugoslovenski dnevni listovi imali su dopisnike iz Ujedinjenih nacija, a nijedan crnogorski medij nikad nije imao stalnog dopisnika iz UN.
Sretao sam se, gotovo svakodnevno, s Goranom Milićem, dopisnikom Jugoslovenske radio-televizije. Stanovao je s porodicom preko puta sjedišta Ujedinjuenih nacija, na Prvoj aveniji...
Osvanuo 7. novembar 1980.
- Ne odvajaj se danas od mene, izgleda da ćemo uspjeti! - kaže mi ambasador SFRJ u Ujedinjenim nacijama, Miljan Komatina, divan čovjek, vrhunski diplomata, moj zavičajac.
I dok sam u Klubu UN sjedio s Goranom Milićem, prišao mi je Rudi Štajduhar, predstavnik za štampu generalnog sekretara. Uputili smo se u Valdhajmov kabinet koji se nalazi na tridesetosmom spratu.
- Želim ti da uspiješ, držaću ti palčeve! – reče mi Goran Milić.
Ušli smo, Štajduhar i ja, u jednu prostoriju sa zeleno presvučenim foteljama, ukrašenu umjetničkim slikama.
- Ovo je soba za terapiju! - veli u šali Rudi Štajduhar i naglašava da je titogradska “Pobjeda” ušla u deset najvećih svjetskih listova i agencija koji su te godine dobili intervju Valdhajma.
Prijem malo kasni, jer je kod generalnog sekretara delegacija Južne Afrike.
Štajduhar mi priča da Valdhajm radi cio dan, čak i subotom.
Odjednom, nailazi sekretarica.
- Izvolite, mister Vuković!
Na vratima me dočekao visok, elegantno odjeven čovjek, u pepeljastom, lijepo skrojenom prugastom odijelu. Rukovanje i pokret rukom da sjednem.
Činilo mi se da sanjam.
Tri puta više članova nego kada su osnovane
Pripremio sam pregršt pitanja, ali su mi rekli da svedem na pet. S obzrom da se navršilo tridesetpet godina od osnivanja OUN, moje prvo pitanje odnosilo se na taj jubilej.
- Progres koji je svijet napravio u posljednjih tridesetpet godina, nema presedana u bilo kojem periodu ove dužine istorije. On se manifestuje ogromnim razlikama između evropskog kontinenta u 1945. godini, kad je bio u ruševinama, i današnje Evrope. Promjena nije samo u nivoima dohotka, trgovini i obrazovanju, već u uspostavljanju prijateljskih odnosa među državama koje su bile istorijski neprijatelji. Ako pogledamo svijet kao cjelinu, pomenuo bih dva izvanredna pravca razvoja. Prvi je proces dekolonizacije, koji se uveliko sprovodi na miroljubivoj osnovi. Ujedinjene nacije sada imaju tri puta više članova nego kada su osnovane, 1945. godine. Drugi veliki rezultat je u tehnologiji. Ekspanzija znanja prati dramatičan porast sticanja obrazovanja - rekao mi je Kurt Valdhajm.
Podsjećajući ga da su Ujedinjene nacije i on lično, pokazali visok stepen solidarnosti nakon razornog zemljotresa u Crnoj Gori 1979. godine, a imajući u vidu da prirodne katastrofe sve češće pogađaju mnoge zemlje, pitao sam Valdhajma kako vidi međunarodnu saradnju i ulogu sistema Ujedinjenih nacija u tom pogledu?
- Ujedinjene nacije su osnovane radi toga da bi se obezbijedile sigurnost i dobrobit čovječanstva. One se, prema tome, moraju brinuti i biti spremne da ublaže prirodne katastrofe, bez obzira na to gdje se dogode. Kao što se može crnogorski narod podsjetiti, mnoge članice Ujedinjenih nacija pružile su Crnoj Gori neposrednu i dugoročnu pomoć - naglasio je Valdhajm.
Pitao sam ga i što bi svjetska zajednica trebalo da preduzme kako bi ostvarila svoj osnovni cilj, zabranu prijetnjom sile i upotrebu sile u međunarodnim odnosima?
- Kao što s pravom kažete, osnovni cilj Ujedinjenih nacija jeste da uklone opasnost i upotrebu sile u međunarodnim odnosima. Mi moramo, prema tome, prići ovom zadatku ne očekujući da će se univerzalno rješenje problema naći sjutra ili preksjutra, već u duhu strpljenja i istrajnosti. Trebalo bi da budemo odlučni kad god se pojavi situacija koja uključuje opasnost ili upotrbu sile u međunarodnim odnosima. Ujedinjene nacije će intervenisati, sa svom svojom političkom i moralnom snagom, da se zajednički interesi čovječanstva, koji se dovedu u opasnost, sačuvaju. Povelja Ujedinjenih nacija obezbjeđuje najbolji mogući način da se postigne naš cilj. Ona će imati uspjeha ako vlade i narodi ispune svoje neophodne obaveze - kazao mi je generalni sekretar.
Nije pomenuo da je u ratu bio u Podgorici i Pljevljima
Zadržao me zatim u razgovoru i počeo da priča o Crnoj Gori! To nije bila kurtoazna priča, već narativ dobrog poznavaoca. Kako, a navodno nikad nije posjetio Crnu Goru!? Bio sam iznenađen i to sam napisao u okviru intervjua. Pomislio sam da je možda prije Drugog svjetskog rata s bečkim studentima boravio na crnogorskom primorju.
- Crna Gora je jedan divan i veoma interesantan kraj. Obećao sam predsjedniku Saveznog izvršnog vijeća Veselinu Đuranoviću da ću prilikom naredne posjete Jugoslaviji, obavezno doći u Crnu Goru. To mi je, u stvari, davnašnja želja - rekao mi je Kurt Valdhajm.
Tada se nije znalo za njegovu pljevaljsku i podgoričku nacističku biografiju tokom Drugog svjetskog rata. U Pljevljima je imao i ljubavnicu, koja je ne tako davno preminula...
Moj intervju su prenijeli ljubljansko “Delo”, zagrebački “Vjesnik”, sarajevsko “Oslobođenje”, skopska “Nova Makedonija”, beogradska “Borba” i “Politika” i drugi listovi, agencije i televizije.
Redakcija crnogorskog “Omladinskog pokreta”, zatražila je da im ispičam kako sam došao do ovog intervjua. Objavili su na cijeloj strani uz podnaslov: “Ogroman broj svjetskih novinara svakodnevno i uporno nastoji da dođe do Kurta Valdhajma, generalnog sekretara OUN. Malo je onih kojima to pođe za rukom. Jedan od njih je Slobodan Vuković”.
Poslije isteka mandata u Ujedinjenim nacijama, Valdhajm je izabran za predsjednika Austrije i tu funkciju obavljao od 1986. do 1992.
Razgovor sa Kueljarom
Na mjestu generalnog sekretara naslijedio ga je peruanski političar i diplomata Peres de Kueljar (1920-2020).
Beogradski NIN me 1985. uputio u Njujork da povodom četrdesetogodišnjice Ujedinjenih nacija napravim intervju s Kueljarom. To je išlo s lakoćom. Moje ime je već “zakićeno” u UN. Kad sam stigao u Njujirk, dočekao me Džoe Sils, predstavnik za štampu Kueljara. Pošli smo na tridesetosmi sprat palate UN. U kabinetu generalnog sekretara sve bješe isto, osim što je na zidu, iznad trosjeda, visila druga umjetnička slika...
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Peres de Kueljar govorio mi je o četrdesetogodišnjici svjetske organizacije, o velikim promjenama nastalim u svijetu u tom periodu, o nepovjerenju među državama koje onemogućava razoružanje, i konstatovao: Ipak bez svjetskog rata!
Tokom dva mandata na čelu UN (od početka 1982. do kraja 1991. godine), Kueljar je imao ključnu ulogu u okončanju iransko-iračkog rata, poslije konflikta koji je trajao osam godina. Učestvovao je u postizanju mirovnih sporazuma u Latinskoj Americi, Africi, Aziji, na Bliskom Istoku... Odigrao je značajnu ulogu u oslobađanju američkih talaca.
Nakon karijere u UN, angažovao se na ponovnom uspostavljanju demokratije u rodnom Peruu. Preminuo je 2020. u stotoj godini.
Aktuelni generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Gutereš nazvao je Kueljara “ličnim nadahnućem”.
...U NIN me, inače, još kao studenta uveo urednik, Sergije Lukač, čuveni profesor žurnalizma. NIN je bio “nešto treće”. Odgovarao mi je njegov njuzmagazinski profil s analitičkim tekstovima. Pisao sam za NIN dvadesetak godina iz Crne Gore i svijeta. NIN mi je objavio i knjigu odabranih tekstova pod naslovom “Između dva neba”. Na promociji u Međunarodnom pres-centru u Beogradu, 7. maja 2009. govorili su prof. dr Ratko Božović i glavni i odgovorni urednik NIN-a dr Slobodan Reljić, koji je podsjetio na moju dugogodišnju saradnju s ovim listom.
- U NIN-ovom kordinatnom sistemu Slobodan Vuković pripada onoj grupi izuzetnih višedecenijskih saradnika koja se vrlo često nalazila na raznim važnim mestima od Crne Gore do onog, što zovemo, širom sveta, i, drugo, koja je imala sposobnosti i sreće, da, kako mi novinari kažemo, stiže do važnih i zanimljivih ljudi i da sa njima napravi interesantne priče. Između NIN-a i Slobodana Vukovića uspostavljen je jedan poseban odnos u kome je bilo obostranog uvažavanja i obostranog poštovanja integriteta što je donosilo veliku dobit za obe strane. Gospodin Slobodan Vuković je pisao u ritmu koji garantuje kvalitet; to je ono što mi novinari kažemo: piše kad ima šta za novine - rekao je Reljić.
On se posebno osvrnuo na moj intervju s Peresom de Kueljarom.
- Ukazujem na Vukovićev intervju s generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija Peresom de Kueljarom, koji je bio izuzetno aktuelan jer je pravljen povodom četrdeset godina UN, i predstavlja svojevrsno svjedočanstvo o svevremenosti nekih problema, kakav je i virus koji preti da ubije Ujedinjene nacije, bez obzira na trenutne odnose snaga u svetu - naglasio je glavni i odgovorni urednik NIN-a dr Slobodan Reljić.
( Slobodan Vuković )