Uzrocima se bavimo tek kada se dese posljedice
Predstava “Gidionov čvor” u režiji Ivana Vanje Alača večeras premijerno na sceni “Studio” u CNP-u
Premijera predstave “Gidionov čvor”, koju je po tekstu Džone Adams režirao Ivan Vanja Alač, biće izvedena danas na sceni “Studio” Crnogorskog narodnog pozorišta, najavljeno je juče na konferenciji za medije. Ipak, reklo bi se da se premijera već desila, i to na generalnoj probi u ponedjeljak veče, kojoj su prisustvovali srednjoškolci iz Gimnazije “Petar I Petrović Njegoš” iz Danilovgrada i iz Stručne medicinske škole.
Ekipa, predvođena glumicama Dubravkom Drakić i Kristinom Obradović, pripremila je predstavu koja je oličenje poražavajuće svakodnevice našeg društva, ali i opomena i poziv na razumijevanje, empatiju, razgovor i djelanje. Potvrdila je to i prva publika koja je pogledala predstavu, a čije utiske su medijima prenijele glumice i reditelj. Duodrama postavljena u intimnoj atmosferi male teatarske scene poteže uvijek aktuelna pitanja i nikad aktuelnije problema crnogorskog i društava regiona, ali i svijeta, a koji se odnose na kompletan sistem čiji predstavnici su ovoga puta školstvo i porodica, uz vršnjačko i nasilje uopšte, pitanje suicida, slobode izražavanja, uloge pojedinca u svemu tome...
“Njihovi komentari i uvidi u temu, a onda i u elemente predstave bili su fascinantni. To nam je pokazatelj da smo napravili dobru i bitnu predstavu, u šta i sam vjerujem. To je pokazatelj da je važno da predstavu pogledaju mladi, ali još važnije i njihovi roditelji i nastavnici”, istakao je Alač.
Obradović je sugerisala da češće treba okupljati mlade ljude u pozorištu, te svjesno, namjerno i organizovano ih pozivati da prisustvuju predstavi, čiji bi sastavni dio trebalo da bude i razgovor nakon igranja.
“Važno mi je da podijelim da su ta velika djeca i ti mladi ljudi priznali da ne bi bili previše zainteresovani za ove teme da im je o njima govorio neko u učionici, ali da su sinoć bili bez daha, rastureni, razvaljeni... Zamolili smo ih i da pošalju roditelje, porodicu, nastavnike da pogledaju ovu predstavu...”, poručila je.
I Drakić i Obradović su istakle da su se u važnost same predstave i njen značaj uvjerile upravo prilikom igranja na generalnoj probi, pred tinejdžerima. Znale su da rade nešto važno, ali su tek na licima te djece, tih ljudi, vidjele koliko je to zapravo važno, usaglasile su se.
Za Drakić je ovaj projekat bio izlazak iz zone komfora, a rad na njemu izazov.
“Nije samo zbog teme, koliko zbog naše svakodnevice... Mi intimno i ne želimo da se bavimo ovim temama jer smo toliko okruženi tragedijama na koje nikako ne dajemo odgovor i kao društvo nismo sposobni da damo odgovor”, konstatovala je.
Pored njih, predstavu upotpunjuju i Petar Jovović, kao glas iz ofa, dramaturg je Stefan Bošković, scenografkinja Ivanka Vana Prelević, a kostimografkinja Gordana Bulatović. Za izbor muzike zadužen je reditelj Alač, za dizajn zvuka Mladen Nikčević, a izvršna producentkinja je Nela Otašević. Prevod i adaptaciju potpisuju Mila Jakšić Šajtinac i Uglješa Šajtinac.
Bošković je istakao da je u pitanju jedan od najprovokativnijih i najsenzitivnijih savremenih komada, koji se tiče trougla dijete - roditelj - nastavnik, ili dijete - porodica - škola. "Nije to samo pitanje nasilja, nije samo ni pitanje suicida, već ima mnogo tema koje se prožimaju kroz tekst, a koje se odvijaju između dva lika. Pitanje ovog teksta i ove teme je da svi mi nekako mislimo da znamo kako da brinemo o djeci dok se ne desi neka velika tragedija, a najužasnije u svemu tome je što se uzrocima bavimo tek kada posljedice budu tu", rekao je Bošković. Umjetnička direktorica Marija Sarap je kazala da predstavi predviđa dug život, te da ona pripada trenutku u kojem već dugo živimo. "U posljednje vrijeme se osvrćemo prema toj boli i svemu onome što se zove realnost odrastanja. Ovo je snažan tekst koji je na poseban način adaptirao Stefan Bošković, koji su Dubravka Drakić i Kristina Obradović oživjele jedan na jedan u toj tačnoj scenografskoj kutiji. Publika će ovu predstavu doživjeti, preživjeti i živjeti sa njom", kazala je Sarap. Reditelj je dodao da mu je bilo zadovljstvo raditi sa ovom ekipom, te da smatra da su došli do te istine kojoj su težili, uz elemente dokumentarizma koji je za ovu predstavu bio izuzetno važan. "Meni je zaista bilo zadovoljstvo da radim s ovom ekipom i mislim da jesmo radili na tome da svedemo sredstva, kako glumačka, tako i rediteljska, kao i dramaturška, zvučna, da to bude jedan minuciozan rad u kojem svaki uzdah, svaka replika i sve zaista bude na pravom mjestu, jer na tako maloj sceni nema prostora ni za šta što nije istina, a mislim da smo došli do istine, prvenstveno zahvaljujući Dubravki Drakić i Kristini Obradović, sa kojima mi je stvarno bilo čast i uživanje raditi", istakao je. Alač je rekao i da je tema nasilja izuzetno kompleksna, te da se otvara i pitanje suicidnosti kod adolescenata, ali i generalno, što je i dalje tabu tema u našoj regiji, a statistike su zabrinjavajuće na cijelom Balkanu, pa i u Crnoj Gori. Iako je prvenstveno najavljena za kraj 71. sezone CNP-a, premijera se dešava na početku 72. uz promijenjenu glumačku postavku. Na pitanje o tome, Alač je kazao da je na kraju sve (bilo) tačno onako kako treba ili kako je trebalo da bude. Iznio je posebnu zahvalnost producentkinji Neli Otašević i glumicama Drakić i Obradović.
( Jelena Kontić )