Dečićev najmlađi i najveći talenat: Huk navijača me nosio u napad, nadam se da nisam pretjerivao s driblinzima
Mark Đokaj, najmlađi debitant u istoriji Dečića, oduševio igrom u pobjedi protiv Budućnosti i smatra da Tuzani mogu do duple krune ove sezone
Nakon titule prvaka, Dečić je u prethodnoj sezoni podigao pehar Kupa Crne Gore, a u ovoj su Tuzani u odličnoj poziciji. Rame uz rame sa Sutjeskom su na čelu tabele Meridianbet 1. CFL, a u Kupu su u četvrtfinalu, nakon što su prije dva dana u derbiju na Besa areni eliminisali aktuelnog prvaka Crne Gore, Budućnost.
Žrijeb nije bio naklonjen Dečiću u odbrani trofeja u Kupu, jer će nakon Budućnosti u četvrtfinalu igrati sa Sutjeskom. Ipak, Tuzani su makar dobili podatkom da će i Nikšićane dočekati pred svojom publikom. U osmini finala u pobjedi protiv Budućnosti - 3:2, najviše ovacija gledalaca na ispunjenim tribinama bilo je upućeno najmlađem akteru derbija, 16-godišnjem Marku Đokaju.
- Volim dribling, igru jedan na jedan, a i publika to voli. Ipak, znam koliko je za rezultat i ekipi važan pravovremen pas i mislim da nisam pretjerivao, iako me je, priznajem, huk publike vodio naprijed. Na kraju, dobio sam pohvale za igru od stručnog štaba, trenera Nebojše Jandrića, ali i saigrača, od kojih uostalom imam bezrezervnu podršku još kada sam sa 15 godina prekomandovan u prvi tim - priča za “Vijesti” najmlađi debitant u istoriji Dečića, Mark Đokaj.
On je debitovao sa 16 godina i 45 dana, u ovoj sezoni je u šampionatu upisao šest nastupa u dresu Dečića. Protiv Budućnosti u Kupu, prvi je put je bio starter u ovoj sezoni.
- Bili smo bolji od Budućnosti, očekujem da iskoristimo domaći teren i publiku kako bismo dobili i Sutjesku u četvrtfinalu Kupa Crne Gore. Smatram da klub konstantno raste i napreduje i pokušaćemo da prvi put u klupske vitrine donesemo duplu krunu. Zašto da ne? U ekipi imamo aktuelnih i bivših reprezentativaca, odlične bonus igrače u Radusinoviću, Marašu, Kajošaju, a na poziciji i u igri koju volim i velike mogućnosti da učim od Draška Božovića i Asmira Kajevića. Imam njihovu apsolutnu podršku, ostalih saigrača, ali i od stručnog štaba, a podjećam da me je sa 15 godina prvom timu priključio Edis Mulalić. Igrao sam i kod Nenada Brnovića, a sada i kod Jandrića. Zadovoljan sam u kom se smjeru odvija moj fudbalski razvoj, mada sam i uvijek među prvima na treningu, trudim se da maksimalno radim i koristim savjete trenera i iskusnih saigrača - objasnio je Đokaj.
S reprezentacijom kadeta Radovana Kavaje Đokaj je u Estoniji izborio plasman u elitnu rundu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Crna Gora je osvojila prvo mjesto u grupi pobjedama nad Italijom i domaćinom, dok je sa Ukrajinom remizirala.
- Naše su šanse i u elitnoj rundi velike, jer imamo talentovanu generaciju. Pokazali smo to pobjedom nad Italijom u izuzetno teškoj utakmici. Taj remi sa Ukrajinom je došao zbog naše nesvakidašnje greške, ali nadigrali smo ih, a ja sam bio kapiten u odsustvu Lazara Popovića. Odigrao sam svih osam utakmica za kadete u ovoj sezoni i priznajem da sam prezadovoljan povjerenjem od strane selektora Kavaje, ali tako je bilo i kada me je Minja Ljumović doveo u reprezentaciju - zaključio je Đokaj.
Porodica u kojoj sve staje zbog fudbala
Velika nada Dečića i crnogorskog fubala, Mark Đokaj, karijeru je počeo u Budućnosti.
- Moj otac Deda Đokaj me je svakodnevno nekoliko godina vozio iz Tuzi u Podgoricu na treninge kod Nemanje Kljajevića, Balše Božovića i Miloša Vukčevića. Oni su prepoznali moj talenat i ambiciju, ali sa 13 godina sam prešao u Dečić, jer je klub napredovao značajno i imao sam priliku da se i tu kvalitetno usavršavam sa trenerima Gavrilom Petrovićem, Nikolom Mihailovićem i Slobom Tripkovićem. Iz omladinaca me je sa 15 godina uzeo trener Mulalić, koji je imao maksimalno povjerenje u moje mogućnosti - prisjeća se Mark.
Odličan rad u Dečiću, olakšao je rad i život u porodici Đokaj.
- Znači ta blizina dobrog i ambicioznog kluba, ali ipak nisam uspio da uskladim školu i polagaću vanredno drugi razred gimnazije. Mi smo, slobodno se može reći, porodica fudbalskih fanatika. Nije dobro biti u našoj blizini kada gledamo ekipe za koje navijamo. Od oca su tu ljubav naslijedili i moj dvije godine stariji brat Nikola, vezista omladinaca Dečića, ali i 14-godišnji Aleksandar koji voli da igra na mojoj poziciji iza špica. Fudbalske utakmice pomno pratimo, ja posebno Barselonu za koju navijam od vremena virtuoza Mesija, ali sada me oduševljavaju Jamal i Pedri. Takođe, zbog brzine i dinamike neizostavne su Premijer liga i naročito Liga šampiona. Pratim na koji način pas daju Fil Foden ili Kol Palmer. Od naših igrača najviše mi se sviđaju igre Vasilija Adžića i Andrije Bulatovića - naglasio je Đokaj.
( Slaviša Živaljević )