Crveni mulj pojačava zebnju od kolektora: Ekipa "Vijesti" posjetila zetska sela u okolini nekadašnjeg KAP-a

Dok se dio mještana zetskog naselja Botun javno protivi izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (kolektor), tvrdeći da su im bazeni crvenog mulja nadomak Kombinata aluminijuma (KAP) među posljednjim na listi prioriteta, njihove komšije iz sela Srpska tvrde da im je život “nemoguć”.

Ubrzo nakon što je predstavnik Botunjana Vesko Kažić na Televiziji “Vijesti” prošlog mjeseca izjavio da im sanacija bazena crvenog mulja “nije opcija B, već Š”, iz Srpske su poručili da je riječ o višedecenijskom zagađenju i problemu koji “ubija građane, životinje i biljke”.

U dopisu koji je nedavno iz Srpske upućen premijeru Milojku Spajiću, mještani tvrde da je život u selu “odavno postao nemoguć”.

“Potrebno je više stotina godina da se zemljište vrati u prvobitno stanje... Ne želimo političke obračune. Ovo pitanje se tiče života i zdravlja ljudi, a ne politike. Tražimo da se država konačno uključi i riješi ovaj višedecenijski problem”, piše u pismu.

Iako je glavni zagađivač Kombinata aluminijuma, pogon Glinica, prestala sa radom prije gotovo dvije decenije, u Srpskoj su na iglama i zbog najmanjeg povjetarca, jer strepe da će vjetar nanijeti crvenu prašinu sa obližnjih bazena crvenog mulja.

Zemljište je potpuno uništeno i postalo neupotrebljivo za poljoprivredu, a zasipanje crvenom prašinom koje je permanentno, djeluje nevjerovatno u državi koja stremi učlanjenju u EU, navodi se u nalazu Centra za ekotoksikološka ispitivanja

Osim stanovnika Botuna i Srpske, sa nanosima crvenice sa bazena crvenog mulja kubure i u Ljajkovićima.

U zemljoradnju i poljoprivredu već godinama se ne uzdaju, jer mnoge analize zemljišta pokazuju da je dio tla u Zetsko-skadarskoj ravnici neupotrebljiv usljed zagađenja.

Crveni mulj je otpad koji se dobija tokom proizvodnje glinice iz rude boksita. Fabrika glinice nekadašnjeg KAP-a zatvorena je 2009. godine, a kompanija je otišla u stečaj 2013.

Bazene KAP-a, u kojima se nalazi više od sedam miliona tona crvenog mulja, prije nekoliko godina otkupila je jedna beranska kompanija, a mještani okolnih sela tvrde da ih ne održava na pravi način, posebno ljeti, kada i najmanji vjetar širi otrovnu prašinu po okolnim selima...

Vlasnik bazena crvenog mulja je beranska firma “Weg kolektor” koja se vodi na Lazara Jevrića. Oni su bazen prije sedam godina kupili od tivatske firme “Politropus Alternativa” ukrajinskog državljanina Romana Denkoviča, koji ga je od stečajne uprave KAP-a kupio 2014. godine, s namjerom da prerađuje rijetke metale.

Svi obećavaju, niko ne rješava

Ekipa “Vijesti” je sredinom sedmice obilazila zetska sela u okolini KAP-a. Najprije smo prošli pored usamljenih, napuštenih kuća, obraslih šibljem, u Botunu. Te porodice su se iselile zbog zagađenja, a nakon što im je Vlada prije više od dvije decenije otkupila imanja i objekte. Dio mještana Botuna tada nije obeštećen, pa su ostali na svojim imanjima. Oni danas manje govore o problemu crvenog mulja, jer se pojavio, kako tvrde, veći problem - moguća izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, čija bi tehnologija, prema njihovom mišljenju, dodatno ugrozio zdravlje mještana.

Ono što se desilo sa Kombinatom aluminijuma je katastrofa. Borimo se da opstanemo, ne znam šta drugo da vam kažem. Ovdje nam je život veoma težak. Prije nekoliko dana, kada je duvao vjetar, mogao si da brišeš crvenu prašinu sa stakala prozora, ma sa svega, kaže Miljan Anđelić

Dok stanovnici Srpske otvoreno i bez ustručavanja govore o svojim problemima sa bazenima crvenog mulja sa svima koji žele da ih čuju, dio mještana susjednih Ljajkovića nije bio voljan da razgovara sa reporterima “Vijesti”.

Iako ispod glasa priznaju da, posebno tokom ljeta, crvenu prašinu peru sa povrća, ali čiste i sa fasade, prozora i namještaja, zvanično neće o tome da govore. Odgovornost prebacuju na političke subjekte, ne želeći da komentarišu to što bazeni mulja ugrožavaju živote njihovim najbližim komšijama.

Incidenti sa izlivanjem crvenog mulja van granica bazena dešavali su se i dok je radio Kombinat aluminijuma. Tada su ih rješavali povećanjem nasipa oko bazena, kao i ugradnjom prskalica koje su orošavale prašinu crvenog mulja i tako sprečavale ili smanjivale mogućnost da je vjetar raznosi.

Da je taj problem star nekoliko decenija, kazao je reporterima “Vijesti” jedan od mještana Srpske Miljan Anđelić.

Iako za sebe u šali kaže da je “doseljenik koji živi samo pola vijeka u Srpskoj”, problem crvenog mulja mu, napominje, onemogućava da se bavi poljoprivredom, a nekad i da obezbijedi osnovne životne potrepštine.

“Ono što se desilo sa Kombinatom aluminijuma je katastrofa. Borimo se da opstanemo, ne znam šta drugo da vam kažem. Ovdje nam je život veoma težak. Prije nekoliko dana, kada je duvao vjetar, mogao si da brišeš crvenu prašinu sa stakala prozora, ma sa svega”, priča za Anđelić za “Vijesti”.

Napominje i da se mnoge njegove komšije žale na neplodnost i zagađenje zemljišta u tom dijelu ravnice, ali kaže da on “nije radio dodatne analize”:

“Iako i sam imam problem sa zemljištem. Teško je živjeti ovdje”.

Anđelić ističe da razumije osjećanja Botunjana koji se protive izgradnji kolektora u tom mjestu.

Dodaje i da se gradonačelnik Podgorice Saša Mujović “našao u nebranom grožđu zbog obećanja datih mještanima tog naselja početkom godine”.

“Botunjani imaju pravo da se bune zbog kolektora. Prvi im je KAP načinio veliko zlo zbog kojeg se i dio njih iselio iz svojih mjesta. Sve je zatrovano. Svaka vlast nam daje prazna obećanja. Pravo da vam kažem, svaka čast vlastima, ali nam uzalud obećavaju”, ocijenio je Anđelić.

Kad dune vjetar...

Mještanin i nekadašnji zaposleni u Kombinatu aluminijuma Uroš Vukašinović naglasio je da je teško živjeti u Srpskoj.

Prvi “pravi” problemi su, kazao je “Vijestima”, nastali sa izgradnjom drugog bazena, “odnosno, negdje od 1978. godine”.

“Bazeni crvenog mulja su nam glavni i osnovni problemi. Problematično nam je oslobađanje raznih nevidljivih čestica. Problemi su prvo počeli da se registruju na preživarima. Zatim su se prebacili na poljoprivrednu proizvodnju koja je tonula i nije mogla da uspije. Imam zemlju koju sam naslijedio, a nešto sam i kupio. Nekad se živjelo od poljoprivrede. Sada toga više nema. Prosto nije bilo uslova za napredak”, izjavio je.

Analize zemljišta su, ističe, pokazale da je ono “potpuno uništeno”, jer se u njemu nalaze “teške i opasne štetne materije”.

To se navodi i u izvještaju Centra za ekotoksikološka ispitivanja iz novembra 2020. godine. U tom dokumentu piše da uzorak poljoprivrednog zemljišta Vukašinovića “ne odgovara uslovima Pravilnika o dozvoljenim količinama opasnih i štetnih materija”.

“... Zbog povećanog sadržaja hroma, nikla, fluora, bora i policikličnih aromatičnih ugljovodonika. Zemljište je potpuno uništeno i postalo neupotrebljivo za poljoprivredu, a zasipanje crvenom prašinom koje je permanentno, djeluje nevjerovatno u državi koja stremi učlanjenju u EU”, navodi se u dokumentu.

Vukašinović apostrofira da su najveći problem naleti vjetra koji im “nanose crvenu prašinu”.

Podsjeća i da je prije nekoliko decenija, u dogovoru sa vlastima, oformljena komisija sa zadatkom da prouči uticaj KAP-a na životnu sredinu.

“Ta komisija se, međutim, nikad nije sastala. Ona nije ni formirala izvještaj o uticaju KAP-a na Podgoricu i okolinu. Jedan sam od onih koji imaju aluminozu kostiju. Proglašen sam za invalida rada. Živ sam samo zato što se bolest ne širi”, rekao je.

Vukašinović je kazao da je više mještana Sprske pokrenulo tužbu protiv bivšeg KAP-a, ali da su ti procesi u međuvremenu obustavljeni.

Poručio je i da razumije brige Botunjana, ali ističe da mu je “krivo što se o bazenu crvenog mulja ne govori dovoljno”.

“U Mađarskoj se desio incident sa bazenom, nakon čega je nastao veliki haos. Botunjani su se vjerovatno uplašili da se isto ne desi i ovdje. Napravili su ‘odbrambene zidove’ koje su dodatno nasipali. Mjerili su i teren. Ako bi bazen popustio, procijenili su, 16 porodica bilo bi ugroženo. Zato su ih i iselili. Neki od njih su sada zadovoljni. Tu je i stala priča”, rekao je Vukašinović, dodajući da je “kolektor neophodan”.

Odgovarajući na pitanje smatra li da će se riješiti problem sa bazenima crvenog mulja, Vukašinović nije optimističan. Mišljenja je da “jednostavno nije bilo dobre volje da se taj problem riješi na vrijeme”.

“Država je nije pokazala. Zašto država nije raspisala tender za sanaciju, to ne znamo. KAP je u međuvremenu prešao u privatno vlasništvo. Mi ovdje živimo kako moramo. Za sada nam nijesu dolazili u posjetu predstavnici vlasti. Zadnja aktivnost da je nama poznata u vezi sa sanacijom bazena bila je prije 20 godina. Mi želimo da se ovaj problem riješi na pravi način”, ističe Vukašinović.

Pola vijeka jednog problema i strah od drugog

Nekadašnji industrijski gigant - KAP, i njegovi bazeni crvenog mulja, zagađivali su okolinu, što je bio povod da Vlada i njene komisije početkom 2000-ih izvrše eksproprijacija zemljišta dvocifrenog broja mještana i vlasnika imanja u zaseoku Velji brijeg - Botun. Prema podacima Vlade, izvršena je eksproprijacija površine od oko 90.000 metara kvadratnih.

To, međutim, nije riješilo problem zagađenja od bazena crvenog mulja. Botunjani su sporadično o tome govorili, a decenijski ignorantski odnos vlasti prema takvom zagađivaču doveo je do nepovjerenja u projekat izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (kolektor) na parcelama Glavnog grada u tom zetskom selu.

Tako je nedavno, gostujući u emisiji “Nedjelja u retrovizoru” TV Vijesti, predstavnik mještana Botuna Vesko Kažić kazao da je “pitanje kolektora daleko najvažnije”. Kazao je da u ovom trenutku prioritet da ne bude gradnje kolektora, a na pitanje da li je sanacija bazena crvenog mulja drugi, odnosno zahtjev “pod B”, Kažić odgovara:

“Bazen crvenog mulja postoji tu punih 55 godina... To nam nije pod ‘B’, nego pod ‘Š’”, kazao je on.

Kako bi gradnja kolektora, u zavisnosti od stava Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine u vezi sa zahtjevom Podgorice za izdavanje građevinske dozvole za gradnju, mogla da počne do kraja godine, Botunjani su glasniji u borbi protiv tog postrojenja nego protiv decenijskog zagađivača - bazena crvenog mulja.

Dok Podgorici prijeti ekološka katastrofa zbog zastarjelog postrojenja koje se nalazi u najnaseljenijem području grada i prečišćava otpadne vode za najviše 55.000 ljudi, što predstavlja četvrtinu stanovništva Podgorice, prijeti joj i finansijski kolaps - platiće 100 miliona sankcija, na osnovu brojnih potpisanih ugovora, ukoliko radovi na novom kolektoru ne počnu do kraja godine. Nerješavanje pitanja otpadnih voda može ugroziti i zatvaranje Poglavlja 27 (zaštita životne sredine), a time usporiti i put države ka članstvu u Evropsku uniju.

Decenijska neispunjena obećanja, ali i težak život u zagađenoj zoni, uslovili su da se Botunjani otvoreno suprotstavljaju tom projektu i glasno poručuju - po cijenu života ne daju gradnju kolektora.

( Nikola Saveljić )