Buđ, vlaga i loša gradnja usporili radove: Rekonstrukcija Dvorca kralja Nikole u Baru otkrila brojna blaga i probleme

Radovi kasne više od godinu, a njihova vrijednost sa 870 hiljada porasla na dva miliona eura Konzervatori trenutno “oživljavaju” 500 kvadrata zidnog slikarstva ispod više slojeva kreča

20015 pregleda4 komentar(a)
Dvorac kralja Nikole u Baru, Foto: Marija Pešić

Tokom rekonstrukcije Dvorca kralja Nikole u Baru, ispod više slojeva kreča pronađeni su ostaci zidnog slikarstva, koji se posljednjih četiri mjeseca restauriraju. Temeljni radovi i ispitivanja otkrili su i brojne probleme - buđ, vlagu, loše konstrukcije, nebezbjedne djelove...

To je i glavni razlog zbog kojeg se s okončanjem radova kasni više od godinu i zbog čega je njhova vrijednost s 870 hiljada eura porasla na dva miliona.

Slikar-konzervator Vladimir Petrović, koji na oživljavanju oslikanih zidova radi s još pet kolega, ispričao je “Vijestima” da su pronađeni ostaci zidne likovne dekoracije, a u ponekim prostorijama ona je otkrivena i u tri sloja.

foto: Marija Pešić

“To slikarsvo je sada jedna vrsta eksponata. Izložen je bio samo namještaj kraljeve porodice, a ovi oslikani zidovi sada će imati umjetničku vrijednost eksponata”, naglasio je Petrović i dodao da se radi o zahtjevnom poslu.

Riječ je, kako je naveo, o odgovornim zahvatima pa su retuši rađeni s prirodnim i hemijskim pigmentima i akvarel bojama. Važno je da ono što se radi bude reverzibilno, pa su koristili materijale približne originalnima, ali i one koji mogu biti uklonjeni ukoliko dođe do neke druge problematike.

Vladimir Petrovićfoto: Marija Pešić

Zidovima “vraćaju život” i do 12 sati dnevno, kazao je, a posao im olakšava energija u ekipi i to što sa svakim nalazom otkrivaju “neku novu priču” zida u prostoriji. Rad im je otežavala temperatura, jer su radili tokom ljeta, u jednom mjestu i bez klimatizacije, jer to restauracija zahtijeva.

Na onim zidovima na kojima je pronađeno više slojeva, količina bojanog sloja će odlučiti koji će od njih obnoviti.

foto: Marija Pešić

“Ovdje je rađeno slikarstvo u više navrata. Svaki put kad je mijenjana namjena dvorca, mijenjan je i enterijer. Očuvanost i količina pronađenog nalaza je odlučivala šta će se prezentovati. To što na nekim zidovima imamo po više bojanih slojeva je i sama ljepota koja je zatečena”, kazao je Petrović.

Problem balske dvorane

Da je Dvorac kralja Nikole na barskom šetalištu bio u lošem stanju kada su krenuli s radovima, kazao je profesor Goran Radović, predstavnik firme koja vrši stručni i konzervatorski nadzor.

Pojasnio je da su sve obnove, koje su rađene poslije razornog zemljotresa 1979. godine, bile koncipirane tako da se zidovi samo nanovo kreče, pa su naslage bijele boje godinama pokrivale vrijedne umjetničke slike na zidovima dvorca.

“Projektom je predviđeno da ostanu gipsane dekoracije i instalacije, a tokom demontažnih radova se ispostavilo da je pola njih puno vlage, i mnogi su sami pali, dobro pa nije neko povrijeđen”, istakao je Radović, i dodao da su morali napraviti nove ukrase od gipsa.

Gdje god bi zagrebali, prepričao je, pronašli bi nešto vrijedno, ili nešto na čemu treba raditi. Najveće probleme primijetili su u balskoj dvorani, gdje je ispitivanjima konstrukcije dvorane i terase iznad nje konstatovano da nije bezbjedna za boravak, ukoliko bi na terasi iznad bilo više od 20 ljudi.

Goran Radovićfoto: Marija Pešić

“Kako je poslije zemljotresa rađena rekonstrukcija cijelog objekta, nabacani su slojevi i popločano je bijelim kamenom, koji je bio sav porozan i potpuno se isprljao. Dva puta su pokušali da se mašinski očisti, ali nije moglo”, kazao je Radović.

Dodao da su sondažnim istraživanjima, uvidom u projekat rekonstrukcije poslije zemljotresa, došli do saznanja da pola nije urađeno, kao što su, recimo, konstruktivne grede oko unutrašnjeg obruča, što nije izvedeno.

Crvenkasti kamen i kralj Nikola

Izlivena je lako armirana betonska ploča debljine 30 centimetara, čija težina dodatno opterećuje plafon dvorane, a izlocija je bila isuviše tanka. Zbog toga su, kaže Radović, sanirali dvoranu i njen krov (balkon dvorca) tako što su postavili s donje strane karbonske trake, a sa gornje odlučili da odrade grede, nova hidro i termo izolacija, vodonepropusna folija, pa sloj košuljice i još jedna izolacija.

“Nakon toga, terasa će biti popoločana crvenkastim kamenom zato što smo, u toku tih istraživanja i nalaženja rješenja za sanaciju ploče, pronašli fotografiju kako kralj sjedi s porodicom na toj terasi i jasno se vidi crvenkasto-bijeli kamen”, ispričao je Radović.

Na trećem spratu, gdje su se nalazile kancelarije, pronašli su djelove koji su bili u “truloj fazi” zbog buđi i vlage, a kojoj je, tokom radova na sanaciji i rekonstrukciji krova, nije moglo prići. Naveo je da se taj dio morao potpuno ukloniti, a o njegovom lošem stanju su se uvjerili i usljed neprijatnog mirisa koji se javio pri skidanju.

Zadržali su svu postojeću bravariju, koja je rađena u različitim periodima između dva rata, u periodu krunisanja…

Preventivna laboratorija i čajna kuhinja, koje su se nalazile na prvom spratu, biće izmještene na treći, u potkrovlje, a taj prostor biće iskorišćen kao izložbeni. Završena je rekonstrukcija fasade, njeno bojenje, fasadna stolarija, kao i restauracija spoljnog stepeništa. Očekuje ih postavljanje parketa, kao i muzejskog namještaja i mobilijara koji će stići početkom novembra.

Kompleksan posao na spomeniku kulture

Ðorđe Milosavljević, predstavnik konzorcijuma “KOTO” iz Beograda koji izvodi radove, ispričao je “Vijestima” da su tokom ulaska u posao uradili opsežna istaživanja, kako građe, foto-dokumentacije, tako i arhivske građe projekata sanacije iz 1980. godine.

“Tada smo pokušali da pronađemo sve što autentičnije stvari koje su zatečene, da ih vratimo u izvorni oblik. Kao što smo zadržali terasu, tako smo zadržali i bravariju, bojane slojeve”, kazao je.

Milosavljević tvrdi i da se riječ o kompleksnom poslu, jer je objekat sam po sebi spomenik kulture prve kategorije, koji se nalazi u zaštićenom području koje je spomenik prirode - botanička bašta a sam objekat ima funkciju muzeja.

U vrijeme izrade projekta, muzej je bio u funkciji i u muzeju su se čuvala pokretna kulturna dobra, namještaj. Kada su ih “iselili” i krenuli s radovima, sve što su otrkili iznjedrilo je 15 novih elaborata i izvještaja, kazao je, po kojima se mijenjao glavni projekat.

Upitani kako komenatrišu to što je prvi rok za izvođenje radova, koji su počeli u novembru 2023. godine, bio određen na šest mjeseci, Milosavljević i Radović su odgovorili da nije bilo ikakve mogućnosti da se u tom roku ovaj projekat okonča.

Jedan od razloga za produžetak je i taj što su s demontažnim radovima, ispitivanjima i bukvalnim grebanjem ispod površine mogli krenuti tek kada je dvorac bio ispražnjen, što je bilo prije dvije godine.

Svi dokumentovani nalazi dostavljeni su Upravi za zaštitu kulturnih dobara, naveli su, od koje su dobijene smjernice i saglasnost za izmjene i dopune Glavnog revidovanog projekta rekonstrukcije sa uređenjem enterijera, za šta je potrebno određeno vrijeme.

“Za ovakav rad, u kojem se događaju otkrića koje prati izrada elaborata i druge procedure, nije moguće odrediti rokove. Ovom poslu treba pristupiti vrlo odgovorno na šta nas obavezuje Zakon o zaštiti kulturnih dobara zato što je ovo kulturno dobro od neprocjenjive vrijednosti za državu. Sve intervencije i promjene koje se rade na Dvorcu moraju da se rade na osnovu prethodnih istraživanja”, ispričao je Radović.

Vrijednost ugovorenih radova u totalu iznosi oko dva miliona eura. Za opremu za uređivanje enterijera i građevinske radove oprijedijeljeno je 920.000 eura.

Za građevinske radove (rekonstrukciju) namijenjeno je 756.000 eura, dok je za uređenje enterijera odvojeno 164.000 eura. Vrijednost PDV-a je 193,2 hiljade eura. Cijena ovog projekta, u novembru 2023. godine, primarno je procijenjena na oko 870 hiljada eura.

Kraljev namještaj u galeriji i Starom gradu

Upravnik Zavičajnog muzeja Bar Goran Pajović kazao je “Vijestima” da se namještaj, koji inače čini postavku muzeja u Dvorcu kralja Nikole, nalazi na zatvorenom drugom spratu barske galerije “Velimir A. Leković”, dok se dio nalazi u Starom gradu.

“I to je bila jedna vrsta problema. Trebalo je i samo preseljenje uraditi po nekim pravilima, a i vraćanje muzejskih predmeta mora da bude praćeno nekim konzervatorskim pravilima, od samog otpakivanja predmeta, do premještanja”, naveo je Pajović.

Nezgodno je, istakao je, ali i normalno da u takvim situacijama dođe do toga da neki predmet, pošto je promijenio sredinu, podlegne nekim promjenama. Radi se o objektima koji su više desetina godina boravili na jednom mjestu, u jednoj mikroklimi, a sada su izmješteni.

Zbog toga, shodno propisima, odmah će sagledati situaciju i predložiti neko konzervatorsko rješenje ili bilo koji tretman koji esksponatima bude potreban.