“Bolivud”: Pitanje forme i esencije

Svečana premijera predstave “Bolivud”, u izvođenju ansambla Gradskog pozorišta, a u režiji Kokana Mladenovića privukla je u subotu veliki broj posjetilaca u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” i dobila impresivne aplauze. Može se kazati da je postigla veliki uspjeh. Postavlja se pitanje da li je predstava postigla uspjeh zbog svoje impresivne forme ili unikatne suštine?

Radnja predstave, nastale po tekstu Maje Pelević, segmentirana je u više epizoda koje oslikavaju stanje crnogorskog društva, mada s mnogo sličnosti sa državama bivše velike zemlje. Crvena nit koja povezuje epizode je centralna tema: neizgrađeno pozorište i grupa glumaca koji pokušavaju da privuku enigmatičnog investitora iz Indije koji bi uložio u otvaranje teatra. Jasne su asocijacije na aktuelne događaje povezane sa investicijama iz daleka, ali i sa situacijom u kojoj se Gradsko pozorište godinama nalazi i još čeka svoju zgradu.

Treba svakako pohvaliti originalnost i unikatnost forme predstave - unikatno izvođenje odlomaka “Gorskog vijenca” na tradicionalni način indijskog folklora. Mada je izvođeno na sarkastičan način, kao kritika globalizacije crnogorske kulture zarad investicija, zaista se može zamisliti potencijal ozbiljnog performansa crnogorske narodne epike kroz formu drugih narodnih folklora, kao forma postmoderne kulturološke sinteze koja otkriva univerzalne arhetipove kroz uništenje lokalističkih interpretacija.

Kroz glavni narativ o indijskim investicijama, prikazuju se manje epizode koje su satiričan eho društvenih problema u Crnoj Gori. Od diskriminacije Roma u Crnoj Gori do seksističkog i patrijarhalnog društva koje koegzistira s praznim parolama o jednakosti unutar liberalne demokratije. Kroz to se vidi da je impresivnost ove predstave u svojoj vizuelnoj formi, dijalogu u rimama i pojedinim muzičkim numerama.

Samo je forma originalna i unikatna u čitavoj predstavi jer je suština, narativna esencija, veoma upitna usljed manjka originalnosti. Naravno da je problematika koju ova predstava iznosi na vidjelo svuda oko nas, ali moramo uzeti u obzir da se umjetničko upozoravanje na ove probleme ponavlja još od početka tranzicije u Crnoj Gori. Ponavljanje problema koji još nisu riješeni je dužnost umjetnosti, ali se o tome mora pričati iz originalnog ugla jer - u suprotnom - predstava se spušta na intelektualni nivo institucija i organizacija koje izlaže satiri.

Diskriminacija, nepotizam, korupcija, liberalna globalizacija i seksizam odavno su problematika crnogorskog društva, ali je na tom narativnom frontu “Bolivud” odbio da pođe dublje od plićaka obične moralne osude. Nije ponuđen odgovor zbog čega se ovi fenomeni ponavljaju ili kako ih riješiti. Zaključak “Bolivuda” je da su neki ljudi zli ili imaju psihološke patologije, a da su dobre osobe jednostavno njima podređene zbog ekonomske situacije ili jer te nemoralne osobe imaju vlast.

Ponuditi ovakav zaključak, koji se poput upozorenja na ove probleme ponavlja u crnogorskom umjetničkom diskursu od početka tranzicije, veliko je razočarenje jer izdaje impresivnu tehniku naracije. Može se uporediti sa sporom vožnjom novog i skupog automobila po uličicama nekog zabačenog sela. Čemu originalna tehnika društvene satire poput pomenutog izvođenja “Gorskog vijenca” na indijski način ako je zaključak tako repetitivan? U umjetnosti sve može da se ponavlja, ali uvijek mora postojati originalnost u zaključku jer bez toga čitava narativna tehnika postaje samo performans zarad samog performansa.

Bez originalnog zaključka gledalac se može osjećati čak i prevarenim, jer sada sva ta impresivna tehnika služi samo da skrene pažnju sa očiglednog manjka duboke esencije. Na konferenciji za medije, koja je prethodila premijeri, kazano je da će ova predstava svojom tematikom zabaviti publiku ali i ostaviti goričinu zbog svoje društvene kritike. Gorčine je možda i bilo, ali ne zbog plitkog ponavljanja kliše zaključaka, već zbog tehnički impresivnog i uspješnog maskiranja manjka dubine u ovoj predstavi.

( Pavle Savović )