Markovićeva Vlada prekršila Ustav: Sud poništio ugovor države i firme "Trojan" o koncesiji za kamenolom u Veljoj Gorani

Vlada Crne Gore i firma “Trojan” protivzakonito su potpisale ugovor o koncesiji za kamenolom “Velja Gorana”, koji je planiran u istoimenom barskom selu, jer je država kompaniji garantovala naknadno obezbjeđivanje statusa projekta od javnog interesa. Zbog toga, taj ugovor i njegov aneks su poništeni.

To proizilazi iz prvostepene presude sutkinje Osnovnog suda u Baru Sabine Ličine, po tužbi građana Mjesne zajednice (MZ) Mrkojevići protiv kompanije i države, a u koju su “Vijesti” imale uvid.

Koncesija za kamenolom dodijeljena je u tehničkom mandatu bivše Vlade premijera Duška Markovića. Ugovor o koncesiji za detaljno geološko istraživanje i eksploataciju tehničko-građevinskog kamena je potpisan mjesec prije formiranja nove Vlade u decembru 2020.

Ličina je sredinom oktobra usvojila tužbeni zahtjev građana Mrkojevića, koje predstavlja advokat Veselin Radulović, a u kojem, između ostalog, piše da su pitanja koja se tiču eksproprijacije i prava na predmetnom zemljištu Vlada i firma “Trojan” uredili ugovorom na način suprotan zakonu i da su propisali da određene odredbe ugovora, koje su u koliziji sa zakonom, imaju prednost u odnosu na odredbe zakona, čime se krši Ustav Crne Gore.

Prema navodima tužbe, Vlada je firmi “Trojan” unaprijed garantovala obezbjeđenje javnog interesa. Tuženi, država i “Trojan”, su u odgovoru na tužbu naveli da je ona neosnovana, odnosno nedozvoljena, tvrdeći da nema pravnog osnova i aktivne legitimacije. Zbog toga, sud je prvo odlučivao o tome i utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan i da ima uporište u zakonu.

Garantovali mimo zakona

Kada je u pitanju javni interes, u presudi piše da se “imajući u vidu citirane odredbe Zakona o eksproprijaciji i Zakona o koncesijama, zaključuje da je uvtrđivanje javnog interesa nužni, prethodni, uslov i sastavni dio postupka za dodjelu koncesije, te isti mora biti definisan i dokazan prije pokretanja postupka za davanje koncesije”.

U konkretnom ugovoru, navodi se u presudi, taj dio je izostao, odnosno kako to proizilazi iz toka postupka, te sadržine dokaza dostavljenih povodom oglasa i zaključivanju ugovora, u vrijeme raspisivanja oglasa i potpisivanja predmetnog Ugovora o koncesiji 4. novembra 2020. godine, nije postojao utvrđeni javni interes za koncesiju.

“Imajući u vidu samu pravnu prirodu ugovora o koncesiji, jasno da utvrđenje javnog interesa predstavija bitni element ugovora, te nepostojanje istog sa sobom povlači i nedostatak valjanosti i zakonitosti ugovora u tom pogledu”, piše u presudi.

Sud je proglasio nevažećim i Aneks ugovora koji je Vlada s “Trojanom” potpisala 12. juna 2024. godine i naknadno osnažila prvobitni ugovor. Kako je pojašenjeno, u trenutku potpisivanja tog aneksa, obje strane, i država i “Trojan”, su znale da nemaju prethodno obezbijeđen status javnog interesa, a koji je bio neophodan.

“Ovakvo postupanje i ugovaranje nije dopušeno, a izostaje i mogućnost naknadnog osnaživanja i sticanja valjanosti ugovora, što je jasno i nedvosmisleno propisano članom 105 stavom 1 Zakona o obligacionim odnosima, koji predviđa da ništavan ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane. Dakle, sve i da je naknadno, nakon zaključivanja ugovora o koncesiji, utvrđen i obezbijeđen javni interes, te hipotetički uzrok ništavosti nestao, ne bi se moglo govoriti o punovažnosti ugovora o koncesiji jer ovakvo osnaživanje zabranjuje”, navodi sutkinja u presudi.

Budući da je sud u sedmom članu ugovora o koncesiji, a koji se odnosi na javni interes, pronašao valjane razloge za ništavost ugovora, sud nije raspravljao i procjenjivao da li u drugim članovima postoji razlog i osnov za poništenje ugovora.

Presudom se obavezuje i da tuženi solidarno tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.250 eura, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Tuženi imaju pravo na žalbu u roku od 15 dana od donošenja presude.

Pravda spora, ali dostižna

Građani MZ Mrkojevići tri godine vode pravnu bitku protiv države Crne Gore i “Trojana”, o čemu su “Vijesti” ranije pisale. Ideji da se u njihovom selu izgradi kamenolom protive se već više od pet godina, kada su, kako kažu, načuli o tom projektu.

Edina Osmanović, mještanka Mrkojevića i sela Velja Gorana, u ime stanovika, “Vijestima” je kazala da želi da zahvali svima koji su vjerovali u njihovu borbu i koji su ih podržali na “ovom dugom putu”.

“Posebno hvala našim komšijama iz Velje Gorane, iz dijaspore, koji su pokazali ljubav prema svome kraju i nesebičnu finansijsku podršku bez koje ne bismo istrajali u ovoj iscrpnoj borbi. Hvala Osmanu, Nailju, Adžiji, Kemalu, Canušu, Kasemu, Isu i Ljanu Kovačeviću, Sulju Dabeciću i Džemalu Vučiću”, istakla je ona.

Prvostepena presuda je pobjeda za sve njih i duboka potvrda istine, istakla je. Njihova dužnost je da slijede put istine, kako je kazala, ma koliko on bio dug i težak.

“Neka nam ova pobjeda služi kao snažan dokaz da je svaka pozitivna promjena i pobjeda aktivnih građana ključna za vraćanje vjere u dobrotu i da postoje ljudi spremni da brane svoju zajednicu i prirodu. Kada država ili sistem pogriješe, naša je obaveza da na te greške ukažemo. To je jedini način da utičemo na reformu, da postanemo zdravo i odgovorno društvo”, poručila je Osmanović.

Tri vlade otćutale ugovor s koncesionarom

Advokat mještana Mrkojevića, Veselin Radulović, “Vijestima” je na završnom ročištu suđenja kazao da je ovu odluku donijela Vlada Crne Gore u tehničkom mandatu koju je predvodio Marković, ali da su se, dok ovaj postupak traje, u njegovoj fotelji smjenivali i drugi premijeri - Zdravko Krivokapić, Dritan Abazović i Milojko Spajić.

“Samo po sebi je sporno što vlada u tehničkom mandatu donosi ovako značajne odluke i zaključuje milionski vrijedne ugovore”, ocijenio je.

Ono što je simptomatično i sumnjivo, prema njegovim riječima, jeste da su i sve naredne vlade podržavale ovu nezakonitu odluku. On se, zbog toga, obraćao Spajićevoj Vladi prošle godine i naveo činjenice zbog kojih je aktuelna Vlada mogla i trebala ovakav ugovor da raskine. Tvrdi da su za to postojali uslovi, ali da Vlada to nije uradila.

( Marija Pešić )