Je li kucnuo čas za Arsenal?

Kada je u maju 2004. Engleska krunisala Tijerija Anrija, Denisa Bergkampa, Patrika Vijeiru, Robera Piresa, Fredija Ljungberga i ostale “Invincibles” (nepobjedive) činilo se da se tek sprema dominacija Arsenala.

Prošlo je više od dvije decenije, a titula iz te godine i dalje je posljednja koja je stigla u crveno-bijeli dio sjevernog Londona. Sve to dobro je poznata priča, baš kao i da su “tobdžije” od dolaska Mikela Artete ponovo pravi tim, ali da im uvijek nešto nedostaje da prekinu prokletstvo koje toliko dugo traje.

Baskijski stručnjak je stvorio moćan tim, ali od 2019. kada je preuzeo Arsenal u trofejnu salu “Emirejtsa” unio je samo pehar FA kupa i dva iz najmanje važnog Komjuniti šilda, dok je u prvenstvu drugo mjesto nekako uvijek bilo rezervisano za njegove momke.

Šest godina kasnije, na startu nove sezone, osjetio je pravi pritisak - sad ili nikad za njega u borbi za titulu. A, onda kada se možda očekivalo da ekipa koja toliko puta nije znala da se izbori s očekivanjima sada i totalno “pukne”, čini se da se sve poklopilo...

Tek je kraj oktobra, titula još nije ni blizu, ali trenutno Arsenal igra najbolji fudbal na Ostrvu, izgleda najozbiljnije, dok njegovi glavni rivali ne odaju utisak da su spremni da isprate ritam “mašinerije” iz prijestonice Ujedinjenog Kraljevstva.

Možda sada nisu spektakularni, ali Arteta je našao formulu

Prve Artetine godine u Arsenalu obilježio je lijep fudbal, u igri “tobdžija” se vidio uticaj koji je Pep Gvardiola ostavio na mladog trenera, ali ljepota nije bila dovoljna za pehare.

Polako je to shvatao i Arteta sa svojim stručnim štabom, naučio je koliko je bitno da napravi pravu tvrđavu ispred svog gola, ali i koliko detalji odlučuju utakmice, pa je sa Nikolasom Žoverom toliko radio na prekidima, pa danas svi znaju da kada Arsenal dobije korner da je odradio pola posla oko gola.

Tako je Arsenal primio najmanje golova do sada (0,33 po meču), dozvolio je najmanje šuteva ka svom golu (samo osam), a na šest od devet utakmica mreža Davida Raje se nije tresla.

- Arteta je pronašao formulu koja možda nije spektakularna, ali njihov najbolji adut - dosljednost - biće dovoljna da londonski klub ponovno promoviše u najbolji u zemlji - poručio je Gari Nevil, legendarni bek Mančester junajteda, danas fudbalski analitičar.

Naravno, daleko od toga da je Arsenal dobar samo kada ga brane genijalci poput Vilijana Salibe i Gabrijela Magaljaeša ili nakon ubacivanja iz ugla.

Tu je vrhunska sredina terena predvođen jednim od najboljih zadnjih veznih Deklanom Rajsom, dok u napadu uvijek neko iskoči - od Bukaja Sake, Gabrijela Martinelija, do pojačanja Eberečija Ezea i Viktora Đekereša. To što igrači poput Martina Edegora i Kaija Haverca ne igraju zbog povreda sada nije ni najmanji problem.

Ima li pravog rivala?

Arsenal je tokom prethodnih devet kola ispustio pet bodova, i to u derbijima protiv Liverpula (poraz 1:0) i Mančester sitija (remi 1:1), ali i bez obzira na to trenutno djeluje da dva posljednja šampiona Engleske moraju mnogo toga da promijene da bi bili u stanju da ga prate. “Građani” su trenutno na minus šest, “redsi” zaostaju sedam bodova...

Pep Gvardiola očigledno još nije uspio da probudi ekipu nakon prošlogodišnjeg kolapsa, dok su “redsi” krenuli sa pet pobjeda, a onda vezali četiri poraza i pokazali da preko ljeta - bez obzira na skupa pojačanja - nije baš sistematski rađeno na “Enfildu”.

Tako su trenutno najbliži “tobdžijama” Bornmut na minus četiri i Totenhem i Sanderlend na minus pet.

Do kraja sezone ima još mnogo minuta, a u najjačoj ligi svijeta sve lako može da se preokrene preko noći. Ipak, čini se da Arsenal kao nikada ima sve u svojim rukama. Je li kucnuo trenutak da to i iskoristi?

( K.B. )