Priče o mjestu gdje su ljudi bitniji od razlika

Kuči, a posebno selo Fundina, oduvijek su bila poznata po čojstvu, junaštvu i zajedništvu, vrijednostima koje se u pričama prenose s generacije na generaciju. Sjećanja na te osobine žive u brojnim svjedočanstvima i dokumentarnim zapisima, među kojima su i dva dokumentarca Filipa Rašovića - “Kučka korita: Život na raskršću vremena” i “Primjeri Fundina”

Ovoga puta, Filip je, u saradnji sa suprugom Anom realizovao zajednički projekat - publikaciju “Fundina: Staze tradicije i zajedništva”. Ova knjiga, nastala tokom višemjesečnog terenskog rada u 2025. godini, uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, posvećena je ljudima, prirodi i kulturnom nasljeđu sela Fundina, nadomak Podgorice.

“U publikaciji ‘Fundina: Staze tradicije i zajedništva’, koja je proistekla iz projekta podržanog od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, sačuvane su priče mještana koje potiču iz usmenog predanja i svakodnevnih iskustava. Smatrali smo da ih vrijedi zapisati”, otkriva u razgovoru za “Vijesti” Filip Rašović šta to donosi projekat “Fundina: Staze tradicije i zajedništva” što publika nije imala priliku da vidi u fokumentarcu “Primjeri Fudnina”.

Kako ističe, u filmu “Primjeri Fundina” razgovarano je sa ljudima koji su imali mnogo toga da podijele, ali nažalost, mnogih sagovornika više nema među nama.

“Ostao je video-zapis kao svjedočanstvo jednog vremena i nekoliko važnih primjera. Kako i dalje postoji mnogo priča o istoriji, zajedničkim slavama, radu i druženju, bilo je prirodno da nastavimo istim tragom, ali u formi knjige. Ovaj put smo željeli da fotografijama dočaramo duh mjesta, ne samo njegovu vidljivu sliku”, ističe Filip dok Ana dodaje da priče koje su bilježili kasnije su upoređivali.

“Tražili smo njihove zajedničke niti i razlike, kako bismo ih što vjernije i potpunije oblikovali za knjigu. Tako je nastala slojevita građa koja spaja lični ton pripovjedača i kolektivno pamćenje zajednice”, dodaje Ana.

Nakon snimanja filma “Primjeri Fundina”, koji je nastao iz želje da bolje upoznaju svoj zavičaj i kroz istraživanje saznaju više o njegovoj prošlosti, Filip je došao do onoga što je kako kaže i očekivao - još više priča i tragova koje vrijedi sačuvati.

“Publikacija je od početka zamišljena u ovom obliku, kao povezana cjelina koja čitaoca vodi postepeno, od prirode i izvora, do zajedništva i sjećanja ljudi. Kao fotografu, bilo mi je prirodno da istraživanje prate i fotografije. One nijesu samo ilustracije, već način da se prikaže prostor i osjećaj mjesta. Svaka fotografija pažljivo je odabrana da prati priču kojoj pripada i da je dopuni”, rekao je Filip.

U dokumentarcu o Fundini glas uglavnom imaju stariji mještani, oni koji još pamte priče o tradiciji, istoriji i zajedništvu koje su oblikovale ovo mjesto. Slično je i u publikaciji, gdje upravo njihova sjećanja čine osnovu narativa o čojstvu, slozi i trudu. Ipak, važno je da i mlađe generacije upoznaju te priče i nastave da ih prenose dalje, jer se sve više onih koji se polako vraćaju selu, prepoznajući vrijednost nasljeđa koje su im ostavili preci. Upravo u tom povratku leži nada da će Fundina nastaviti da živi ne samo kroz sjećanja, već i kroz nova iskustva i generacije koje čuvaju duh zajedništva.

“Ove godine, paralelno s našim istraživanjem, u selu su se održavale mnogobrojne radne akcije i pokazalo se da je Fundina puna mladih koji vole svoje mjesto i žele da rade, a da se prije toga mnogi nijesu ni poznavali. Na tim akcijama osjetila se ista atmosfera kao nekad: rad rame uz rame, kao što su to radili njihovi preci. Takvi događaji pomažu da mladi upoznaju tradiciju i istoriju kroz lično iskustvo, a ovakve publikacije šire te priče i izvan Fundine, da podsjete na zajedništvo kad se na njega zaboravi”, ispričala je Ana.

U Fundini se pravoslavna, katolička i islamska vjera prirodno prepliću kroz kumstva, brakove i svakodnevni život, stvarajući zajednicu u kojoj su međusobno poštovanje i razumijevanje oduvijek bili važniji od razlika. Takva slika jednog sela danas djeluje gotovo simbolično kao podsjetnik da su sklad i suživot mogući čak i u vremenima kada su podjele ponovo sveprisutne.

“U mjestima gdje u slozi živi više naroda i vjera, osjeća se blagostanje. Dobri odnosi se ne dovode u pitanje, na kraju, razlikujemo samo dobrog od lošeg čovjeka. Svako vrijeme nosi svoje izazove i nerazumijevanja, ali najveći problem najčešće je neznanje. Iz neznanja dolazi strah, a iz straha mnoge podjele koje nas i danas muče. Zato je važno svakodnevno učiti i preispitivati sebe jer tek tada možemo zaista razumjeti drugog. Ova publikacija je mali dio velike slagalice koju treba da složimo kao ljudi. Jer, na kraju, svi imamo slične želje; ponekad ih samo ne prepoznamo na vrijeme”, smatra Filip.

Publikacija je objavljena i na engleskom jeziku, dostupna besplatno u digitalnoj formi na sajtu www.knjigafundina.me. Sagovornici “Vijesti” ne kriju da je veoma bitno da taj sadržaj bude otvoren i pristupačan svima, a ne ograničen na institucije jer o ovakvim primjerima svi treba da učimo.

“Logično nam je bilo da publikacija bude besplatno dostupna na internetu, danas se podrazumijeva da se sadržaj čita i na telefonu. Preveli smo je i na engleski kako bi došla do što šire publike: mladih iz naše dijaspore koji su odrasli van Crne Gore, ali i njihovih prijatelja i kolega kojima mogu da pokažu svoj kraj. Otvoren pristup znači da ove primjere zajedništva ne zadržavamo u institucijama, nego ih dijelimo svima koji žele da uče, istražuju ili jednostavno upoznaju Fundinu”, zaključuje Ana.

( Marija Vasić )