Senzacija spontane inspiracije

“Djevojčica u crvenoj dukserici”, “Gledanje u tablet”, “Likovi iz šume”, “Izmišljanje”, “Autobusko stajalište”, “Napuštena građevina”... to su samo neki od naziva likovnih radova umjetnice Eleonore Apollonio Kocka iz Kotora, a koje je predstavila na svojoj samostalnoj izložbi “Likovi i priče”.

Postavka njenih djela donosi upravo to - likove i priče iz naše svakodnevice, iz autorkinog života ili vizija, prikazani na odabranih 29 crteža i slika... Poput impresionističkih djela, radovi Eleonore Apollonio Kocka bude toplinu, tišinu, emociju, iskrenost, spokoj, spontanu nepoznanicu i neku novu, maglovitu dimenziju stvarnosti, kroz kombinaciju tehnika - različite olovke, akvarel, pastel, temperne boje, kolaž...

Izložba je otvorena u Gradskoj galeriji Kotora do 15. novembra, a u razgovoru za “Vijesti” umjetnica ističe da je imala veliku tremu na ceremoniji otvaranja, uzbuđenje je prevladalo, ali, uprkos svemu, utisci su pozitivni.

“Tom prilikom sam željela da se zahvalim svojim kolegama, pošto sam se već duže vrijeme baš aktivirala i svakodnevno radim, a oni su mi ogromna podrška. Međutim, od silne treme, nisam uspjela da kažem sve što je trebalo. Zato koristim ovu priliku da im svima zahvalim. Pored toga, izložba je bila veoma posjećena, a s obzirom na to da sam iz Kotora, bilo je mnogo meni bliskih ljudi, kao i ljubitelja i poštovalaca umjetnosti. Sve u svemu, zadovoljna sam i posjećenošću i reakcijama, samom postavkom svojim radovima. Rekla bih da je sve to bilo prilično korektno”, sumira Apollonio Kocka.

Izložba “Likovi i priče” prikazuje slike i crteže manjeg i srednjeg formata, nastali uglavnom u kombinovanoj tehnici.

“Većinom je to akvarel na papiru, ima i nešto kolaža... Crteži su većinom rađeni olovkama, da li u boji, ili pastelima, ne samo grafit ili tuš, već je boja uvijek prisutna, pošto sam tome sklona i bolje uspijem da se izrazim bojom nego crtežom. Što se tiče slika, uglavnom koristim tempere, ali i tu uvijek kombinujem tehnike. Radovi koji su prikazani na ovoj izložbi nastali su 2024. i 2025. godine. U pitanju je noviji ciklus za koji mogu reći da se već nekako zatvara. Već sam počela da radim na novom ciklusu, drugačijem, ali ono što se očitava i tu jeste motiv, ta figuracija koja će ostati, pošto je ona uvijek prisutna kod mene. Ponekad priđem apstrakciji, ali se brzo vratim figuraciji”, priča ona.

Tako se i u djelima na ovoj izložbi prepoznaje sve ono što je već i postalo obilježje autorkinog stvaralaštva - iskrenost izraza, toplina boje i osjećaj za život u svakodnevici, njegovoj suštini i prolaznosti. Likovi su ili poznati ili se njihova bliskost osjeća, a svaki prikazani rad kao da priča priču, bilo o trenutku ili nezaustavljivom vremenu. Apollonio Kocka otkriva da je u većini radova prikazala kćerku koja joj je bila model, dok je na nekim djelima prisutan i njen suprug.

“Koristila bih bilo koga da mi je na dohvat ruke, jer je meni potreban taj model. Slikajući po modelu, nekako prenosim njegov život koji ja osjećam, pulsiranje života u tom modelu i trudim se to i da prenesem”, objašnjava ona.

Svaka od njenih slika u sebi nosi priču za sebe, o životu ili trenutku, dok umjetnica tako prikazuje ljepotu svakodnevnih momenata i radnji koje bude posebne emocije.

“Priča se nekako uvijek dešava spontano, u momentu jednostavno budem inspirisana i krenem da prenosim te neke senzacije koje dobijam od modela koji imam pred sobom. Trudim se da pratim spontani slijed inspiracije. To je jednostavno potreba, ali ne da prikažem samo nešto što je vidljivo, nego i nešto što nije, nešto što je podsvijet i što ja osjećam da postoji ili može postojati. Zbog toga sam i izložbu nazvala ‘Likovi i priče’, iako su u početku to bili samo crteži i figuracija. Krenulo je sa time, ali se poslije pretočilo u neku priču, pošla sam dalje i tako se i promijenio prostor na nekim djelima, ima tu prirode, drveća, urbanog pejzaža, nekih priča i emocija koje pokušavam da međusobno povežem i uključim iz jednog svijeta u neki drugi. Težim tome da na djelima prikažem i dimenziju koja se ne vidi, već se osjeća, intuitivno nekako”, objašnjava Apollonio Kocka.

Ističe da je vezana za figuraciju, vjerna boji, ali su motivi na njenim djelima različiti i zavise od ciklusa do ciklusa, pa je tako ovaj najnoviji i najneobičniji po svojim karakteristikama.

“Mogu reći da sam i ja sama iznenađena, jer sam uvijek bila u figuraciji, vezana za neki model koji moram da posmatram, a onda dalje prenosim te utiske, impresije ili ekspresiju koju dobijem od onoga što posmatram. To uvijek potiče od nekog modela koji posmatram, bilo da je biće u pitanju ili nešto drugo. Ranije sam mnogo slikala pejzaže, posmatrajući ih, nikad na osnovu pamćenja, jer mi je bio potreban neposredan kontakt, na licu mjesta”, navodi umjetnica.

Za razliku od većine svojih kolega, Apollonio Kocka u razgovoru za “Vijesti” priznaje da je nerijetko znala i da radi djela po narudžbini koja je nijesu inspirisala..

“Kada su pejzaži u pitanju, znala sam da slikam i nešto što ne želim ili što mi se ne sviđa. Na neki način sam podilazila publici, slikajući nešto što je bilo traženo, ali sam to radila u periodu kad sam živjela od tog posla. Radila sam isključivo s pejzažem, vani, tehnikom ulje na platnu. Čak su to uvijek bili neki motivi koji su dopadljivi... Nakon tog perioda sam počela sremano nekako više da poštujem tu pravu stranu svog rada, pa šta bude. Nastavila sam ne podilazeći publici, već ispunjavajući sopstvene težnje. Dobila sam želju da to što radim zaista bude kvalitetno, pa nema veze hoće li se nekome svidjeti ili ne. Tako sam namjerno željela da radim neke pejzaže koji nemaju taj dopadljivi efekat, tipa figuraciju koja će odmah izazvati neke lijepe emocije, već nešto manje dopadljivo. Samim tim sam zašla malo dublje i u likovni izraz i u samu sebe. Tako sam prešla i na slikanje portreta, mijenjala sam tehnike, u čemu mi je pomogla jedna koleginica čije me je eksperimentisanje sa tehnikama ponijelo”, priča umjetnica.

Na pitanje da li se u našoj zemlji može živjeti od umjetnosti, a pritom njegovati autentični izraz, nije sigurna.

“Mislim da može, iako ja konkretno uopšte ne mogu. Iako se to kod mene okrenulo, pa sad moja djela vjerovatno više cijene ljudi iz struke, a ne potencijalni kupci, ja sam zadovoljna. Nijesam pesimista, mislim da se od umjetnosti može živjeti, to vidim i po nekim svojim kolegama koji zaista rade kvalitetno i koji su se izborili za sebe. A zaista je potrebna velika borba, ako idete ispravnim putem. Meni je pomoglo to što nam je Sekretarijat za kulturu, društvene djelatnosti i sport Kotora obezbijedio sredstva i pružio podršku prilikom organizacije izložbe ili nekog sličnog projekta, a na osnovu konkursa. Meni ta finansijska sloboda pruža mogućnost da se opustim prilikom kupovine materijala i samog stvaranja. Tako sam počela da radim i nešto drugo i drugačije, što mi je prijalo”, priča iskreno Apollonio Kocka.

Ono što je njoj, pak, najbitnije, jeste da stvara i da inspiracije i motiva ne fali. Brojne aktivnosti i angažman u posljednje vrijeme upravo to i bude.

“Sad već osjećam da se ovaj ciklus ‘Likovi i priče’ zatvara, a dolazi neka nova energija i ideja. Mogu da radim i bez modela, bez konkretne, a nepotrebne interakcije sa nečim što me okružuje. Vidim da su se stekli uslovi, u meni samoj, da radim iz unutrašnjosti, te da moj izraz postaje dosta spontan, što me raduje, jer je tako onda i prohodniji taj kanal između toga nečeg potisnog, intuitivnog i onoga što izražavanja putem linije i boje. Već osjećam neku promjenu i počela sam nešto novo, što nijesam prikazala na ovoj izložbi jer mislim da ne ide zajedno, već ću to ostaviti za neku narednu priliku”, najavljuje.

Podsjećajući da je izložba “Likovi i priče” otvorena do 15. novembra u Gradskoj galeriji Kotor, Apollonio Kocka poziva sve da je posjete.

“Voljela bih da ljudi pogledaju izložbu i da možda baš u njoj pronađu neke svoje misli. Sve što radim smatram da nema smisla ako ljudi to ne vide, ne spoznaju ili osjete nešto. Suština mog rada je da ono što osjetim prenesem, podstičući gledaoce da vide i nešto što je možda nevidljivo. Kad se to desi, onda je zadovoljstvo koje osjetim veliko i nekako me poveže sa drugim ljudima, jer se trudim da umjetnošću dotaknem nešto što nam je svima zajedničko. Voljela bih da posjetioci moje izložbe pronađu neki novi svijet u kojem pronalazimo zajedničku nit ili pak samo sami sebe ili neki dio sebe”, navodi Apollonio Kocka.

Pored novog ciklusa slika kojem se raduje, nada se i novim izložbama, prostorima, motivima i ljudima.

Spoj čiste duše i virtuoznosti

Eleonora Apollonio Kocka rođena je 1978. godine u Kotoru. Diplomirala je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Smaila Karaila.

Do sada je imala više samostalnih izložbi, a učestvovala je i na 41. Zimskom salonu u Herceg Novom. Dobitnica je nagrade za najbolji likovni rad nastao u Kotoru 2010. godine.

“Eleonora je umjetnica koja čuva tradicionalni način prikazivanja svakodnevnih momenata i radnji. Sa izraženim ekspresionističkim i impresionističkim elementima otkriva nam dubinu pristupa radu koji budi posebne emocije. Svaki njen rad je priča za sebe”, piše o njoj slikarka Dijana Lazović.

Daliborka Kordić, u pratećem katalogu izložbe, ističe da se sa njenih radova “čuju zvukovi, čuju mirisi”, dok Vidak Radmilović dodaje:

“Definicija senzibiliteta. Tanano, još tananije od tanano… samo jedna nit, posebna!”.

Slikarka Verica Bulatović Filipović zapazila je da dječija nevinost, a istovremeno zavidna likovna vještina, karakterišu radove Eleonore Apollonio Kocka.

“U njenim površinama i linijama ogleda se spoj čiste duše i virtuoznosti. Prepoznatljivi motivi koje bira vode nas u drugu dimenziju, u neki poznati, a opet novi prostor gdje se prepliću svjetovi: ovaj ovozemaljski i onaj suptilni samo dušom vidljiv”, utisak je Bulatović Filipović.

Na otvaranju izložbe, o stvaralaštvu autorke, govorio je akademski slikar i galerista Milenko Premović.

“U pitanju je neko ko je u pravom smislu riječi posvećenik svoga posla. Posao slikara je težak, ali postoji i teži - biti roditelj. Na ovim slikama vidimo upravo tu oazu života koja svaki put iznenadi. Pratim njen put dugi niz godina i vidim da je ovo neiscrpna tema koja pokazuje koliko je ispravna”, rekao je Premović.

( Jelena Kontić )