Delića pitali za snajperistu: Pritvoreni Budvanin saslušan u VDT-u u istrazi ubistva Armina Muše Osmanagića

Budvanin Ivan Delić morao je pred tužiocima da priča o onome što je preko nekada kriptovane aplikacije pisao policajcu Petru Lazoviću - ko je ubio Baranina Armina Mušu Osmanagića.

“Vijestima” je iz Višeg državnog tužilaštva potvrđeno da su u toj istrazi saslušali pritvorenog Budvanina, ali nijesu precizirali da li je potvrdio svoje navode iz februara 2021. godine.

Poziv za saslušanje Deliću je stigao nakon što su “Vijesti” objavile da nekadašnji policajac Lazović nije s tužilaštvom podijelio informacije o ubici Osmanagića, koje mu je prije više od četiri i po godine dao Delić.

“U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, u predmetu formiranom povodom ubistva A. M., u svojstvu svjedoka saslušano je lice I. D., a zbog zaštite interesa krivičnog postupka nije moguće dati više podataka vezano za Vaša pitanja, a u daljem toku postupka preduzeće se i druge radnje za koje tužilaštvo ocijeni da su neophodne za donošenje odluke u predmetu”, odgovorili su juče “Vijestima” iz VDT Podgorica.

Prema nezvaničnim saznanjima lista, Delić je sredinom prošle sedmice iz Istražnog zatvora odveden u prostorije podgoričkog Višeg tužilaštva.

“Vijesti” nemaju saznanja da li je pred tužiocem ponovio da je Osmanagića ubio R. T.

Osmanagić je ubijen 16. septembra 2014. godine u Baru.

Pogođen je metkom iz snajperske puške, dok je ulazio u baštu svog restorana “Savoja”.

Prema tadašnjim navodima iz istrage, zrno, koje je prošlo kroz njegovo tijelo, zarilo se potom u ruku konobara restorana Zorana Macavare.

Iako nadležni tužioci i policija već 11 godina tapkaju u mjestu kada je istraga tog zločina u pitanju, u transkriptima koje je crnogorskim istražiteljima još 2021. godine dostavio Europol, pominje se ko je, navodno, egzekutor Osmanagića.

Delić je optuženom tajnom agentu 16. februara 2021. godine otkrio ime navodnog ubice.

To je učinio nakon što mu se ovaj požalio da su se vođe škaljarskog klana, Vladan Radoman i sada pokojni Jovan Vukotić, naoružali “crnim strijelama” i da, kako tvrdi, planiraju ubistvo njegovog oca, policijskog funkcionera Zorana Lazovića i predsjednika države Mila Đukanovića.

Lazović je tada optužio srpsku službu da su pomogli škaljarcima.

“Brate, škaljarci Jovica i Radoman su kupili uz pomoć srpske službe dva snajpera 12,7 mm crna strijela koja sve probija, za tatu i Mila, sva priča se digla gore da bi se to maskiralo. BIA im je pomogla oko prebačaja, dosta ljudi učestvuje i parama, tj. robom i ljudima i izvršiocima i stari neki kadrovi, misle da je Mile Radulović kod Mila i Zorana, da je proizvod službe i saradnik i hoće to da rješavaju. Crna strijela buši blindu svaku i ovu što Milo vozi, b12 ... Ovo što možeš sve pročačkaj i daj svaku adresu da se zna i na ulicu i u zatvoru”, napisao je Budvaninu tog dana Lazović.

Delić, koji je od kraja maja u spuškom Istražnom zatvoru zbog optužbi da je dio narko kartela koji su formiralli Radoje Zvicer i Vaso Ulić, tada je poručio da se to mora rješavati:

“E majku im je**m ološku, hoću, brate, sve, budi siguran, mora se to rješavati, nema tu dalje... Treba paziti na onog ******** ***********, on je Mušu u Br..., on im je glavni za snajp... Kakvi, brate moj, sad moramo da smo složni kao nikad, vjeruj mi, sve ide iz mog grada... ovo ti je čvorište... Mora to da se upre”, napisao mu je on.

Osmanagićevo ime u kriminalnim krugovima pominjalo se još od doba kada je bio stariji maloljetnik, ranih devedesetih godina prošlog vijeka. Prema policijskim podacima bio je vođa jakog barskog klana.

Zbog dugogodišnjih sukoba s klanom pokojnog Luke Đurovića, godinama je imao jak prsten obezbjeđenja, a za vožnju je govoto uvijek koristo blindirane automobile.

Ljudi iz njegove ekipe, prije svakog ulaska u auto, provjeravali bi okolinu, ali i patose vozila kako bi utvrdili da je Osmanagić bezbjedan.

Ni u jednom drugom lokalu u koje je izlazio u Baru, Osmanagić se nije zadržavao dugo...

To ga, međutim, nije spasilo - 16. septembra 2014. godine pokošen je hicem iz snajperske puške “crvena zastava”, kalibra 7,9 mm.

U prvim satima istrage ubistva u centru lučkog grada, “Vijestima” je rečeno da je zrno koje ga je pogodilo u predjelu leđa, prošlo direktno kroz srce Baranina.

Izdahnuo je na putu ka bolnici.

“Vijesti” su tada, pozivajući se na izvore iz barske policije, objavile da inspektori vjeruju da su najmanje dvije osobe učestvovale u ubistvu Osmanagića - jedan je, kako se sumnjalo, bio zadužen za vožnju ukradenog “reno megana”, a drugi za likvidaciju snajperom. Podaci policije govore da je pucano iz tog vozila.

Nakon ispaljenog metka, ubicama je trebalo manje od dva minuta da s parkinga Ulice Jovana Tomaševića, preko kružnog toka kod “Volija”, dođu do željezničke stanice u Baru, gdje su u šiblju slijepe ulice zapalili automobil.

U zarasloj uličici pored zapuštenih kolosijeka na kraju pruge Beograd-Bar, polili su i zapalili “reno” ljubljanskih tablica, gdje im se gubi svaki trag. Policija je ubrzo pronašla ostatke ugljenisanog vozila i u njemu gotovo potpuno uništenu snajpersku pušku sa optičkim nišanom.

Forenzičke ekipe tokom tog dana satima su pokušavale da pronađu DNK tragove iz uništenog “renoa”, a potom su rezali djelove nagorjelog lima kako bi pokušali da pronađu čauru.

Nakon ubistva Osmanagića, u Bar je stigla i Posebna jedinica policije, koja je na punktovima u gradu zaustavljala i pretresala gotovo sve automobile i vozače.

Tokom dana na informativni razgovor privedeno je na desetine pripadnika kriminalnih klanova, mahom osobe iz grupe pokojnog Luke Đurovića.

Do danas, niko nije osumnjičen za učešće u toj likvidaciji.

Gotovo istovremeno kada su ispaljeni smrtonosni hici u njegovog prijatelja, sada pokojni Baranin, Jovan Klisić uzeo je oružje i zapucao na baštu lokala “La esquina”, koji je u vlasništvu brata pokojnog Luke Đurovića, navodnog vođe kriminalnog klana s kojim je bio sukobljen Osmanagić.

Tužilac je pred kraj postupka izmijenio optužnicu, pa je Klisić osuđen na devet mjeseci zatvora za izazivanje opšte opasnosti, a ne za pokušaj ubistva.

Prema navodima optužnice, Klisić je sa umišljajem izazvao opasnost za život i tijelo gostiju lokala Dragana Pečurice i dva NN lica, ispaljujući ka lokalu 12 metaka

Osmanagića tražili i zbog ubistva Duška Jovanovića

Ime Armina Muše Osmanagića pominjalo se u istrazi ubistva urednika “Dana” Duška Jovanovića.

U septembru 2004. godine, Osmanagića je kao jednog od učesnika u toj likvidaciji označio tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, sada pokojni Mićo Orlandić.

On je tada, nakon 100 dana od ubistva Jovanovića, rekao da “po Evropi traže Osmanagića i Vuka Vulevića”, ali niko od njih dvojice nikada zvanično nije bio sumnjičen za taj zločin.

Nakon godinu skrivanja, Osmanagić se vratio u Crnu Goru, a poslije dvodnevog pritvora rečeno je da nema dokaza da je u noći 27. maja 2004. godine bio u “golfu 3” iz kojeg je pucano na urednika “Dana”.

Glavni urednik lista “Dan” i nekadašnji poslanik ubijen je 27. maja 2004. godine. Hicima iz automatskog oružja pokošen je kada je izašao iz redakcije dnevnog lista čiji je bio vlasnik.

Za učešće u ubistvu, zasada, osuđen je jedino Podgoričanin Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu za saučesništvo i osudio ga na 19 godina zatvora.

Osim izvršilaca i nalogodavaca tog ubistva, pravdi izmiču i oni koji su istragu vodili tako da se istina nikada ne utvrdi. Nije utvrđeno ni ko je odgovoran za to što gotovo dvije decenije nema ozbiljnijih rezultata.

( Jelena Jovanović )