Anatomija ekonomske improvizacije: fiskalna bomba koja otkucava

Evropska komisija u Izvještaju za Crnu Goru 2025. godine, ne ostavlja ni najmanje prostora za tumačenja: fiskalna politika se vodi improvizacijom, ne strategijom; budžetski proces je nepredvidiv i netransparentan; državna preduzeća su sistemski rizik; statistika je nepouzdana, a institucije koje treba da kontrolišu potrošnju države slabe.

Ukratko, Evropska komisija poručuje ono što bi trebalo da bude očigledno: Crna Gora ne zna tačno koliko troši, gdje troši, ni zašto troši.

Kako se navodi u Izvještaju, Vlada je kroz program “Evropa sad 2” (ES2) oslabila sopstvenu prihodnu osnovu, povećala tekuću potrošnju i otvorila vrata novom talasu dugova: „Nedavne mjere koje slabe prihodnu osnovu i povećavaju tekuću potrošnju, uz velike predstojeće obaveze otplate, ukazuju na značajne fiskalne ranjivosti“, eksplicitno piše u Izvještaju.

U prevodu, Vlada troši više nego što ima, dodatno se zadužuje dok joj istovremeno na naplatu dolaze dugovi što se sve zajedno finansira skupim kamatama. Umjesto da pametno gradi rezerve za nepredviđene situacije, Crna Gora sada nemilice troši i ono što ne zarađuje. Evropska komisija upozorava da „novousvojene mjere fiskalne politike ne obezbjeđuju usklađenost sa fiskalnim pravilima niti stvaranje fiskalnih rezervi koje bi ojačale otpornost ekonomije na šokove”, te da „strategija ne predviđa usklađenost sa pravilima o deficitu i dugu.”

Evropska komisija nedvosmisleno poručuje da Crna Gora vodi politiku fiskalne improvizacije jer se krupne odluke donose nepromišljeno, ad hoc i prema političkom bilbord obećanju, a ne dubinskim ekonomskim analizama uz saradnju sa stručnom javnošću. Umjesto da koristi period rasta prihoda usljed priliva velikog broja stranih državljana kako bi konsolidovala budžet, Vlada nastavlja da povećava javnu potrošnju i troši budućnost svih građana.

Vladavina prava, na kojoj EK insistira, podrazumijeva i odgovornost za svjesno kršenje fiskalnih pravila Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, na koje je stručna javnost ukazivala prilikom pripreme i implementacije famoznog bilbord programa Evropa sad 2. Pitanje je vremena kada će se kreatori nakaradne ekonomske logike, koji su izjednačili penzionere sa 15 i 40 godina staža, suočiti sa posljedicama svojih odluka.

Veliki problem predstavlja konstatacija EK da institucije koje bi morale da kontrolišu sistem još uvijek ne postoje. Fiskalni savjet, koji bi trebalo da bude nezavisni čuvar fiskalne odgovornosti, „još nije operativan“, dok Skupština nije imenovala njegove članove.

“Evropa sad 2”: najskuplja politička kampanja ikad

Program „Evropa sad 2” doživio je svoj rapidni krah jer je postao fiskalni eksperiment sa razarajućim elementima populizma po javne finansije. Komisija jasno upozorava: „Glavni element fiskalne strategije je smanjenje poreskog opterećenja na rad, što dovodi do značajnog gubitka prihoda, koji se samo djelimično nadoknađuje kompenzacionim mjerama.”

Napisano znači da je Vlada Crne Gore svjesno smanjila svoje prihode da bi povećala političku popularnost a postigla je kontraefekat jer je i ekonomskom laiku jasno da formula: manji porezi + veće plate = manji budžet, nije ni kratkoročno održiva.

Fiskalna euforija je kratko trajala jer je inflacija “pojela” skromno uvećanje plata i penzija. No, posljedice takve politike su dugoročne: država je trajno izgubila sposobnost da izdašnije finansira zdravstvo, obrazovanje, socijalne programe i penzije.

U realnosti, „Evropa sad 2” trajno povećava rashode, smanjuje prihode i gura sistem u fiskalnu anksioznost: produktivnost ne raste, ekonomija se ne diversifikuje, država nemilice troši nezarađeno i pokriva rupu skupim zaduženjima. Sada svima postaje jasno da je ES2 bila bilbord “reforma”, a ne ozbiljan ekonomski plan, čiji će račun za plaćanje stići budućim generacijama.

Rezultati su već vidljivi: Fond zdravstva dobija manje sredstava nego što mu je potrebno, a bolnice čekaju rebalans budžeta. Dok se povećavaju izdaci za političke partije i ostalu neproduktivnu potrošnju, građani ostaju bez terapija. Fiskalni populizam ulazi u kritičnu fazu u kojoj nema više novca da se adekvatno finansira ukupan socijalni sistem, koji se polako ali sigurno urušava.

Budžet bez kredibiliteta

Evropska komisija ocjenjuje da Crna Gora i dalje nema budžetsku disciplinu koja bi garantovala vjerodostojnost javnih finansija. „Kasno usvajanje budžeta za 2025. godinu stvorilo je ograničenja u njegovom izvršenju, naročito u pokretanju novih kapitalnih projekata i isplati namjenskih sredstava.”

Nakon formiranja novog Ministarstva javnih radova, koje više služi za samopromociju i digitalni marketing, kapitalni projekti kasne, sredstva stoje blokirana, a opštine i ministarstva ne mogu na kvalitetan način da planiraju troškove. Paralelno sa time, „budžet za građane“, dokument koji bi trebalo da javnosti objasni kako se troši novac, ne postoji.

Vlada se hvali Savjetom za javne investicije, ali Komisija primjećuje da „mehanizmi za procjenu velikih projekata nijesu potpuni”. Drugim riječima, postoji tijelo koje odlučuje o stotinama miliona eura, ali ne i metodologija koja mjeri koristi tih milijardi. Investicije se i dalje planiraju po političkim, a ne ekonomskim kriterijumima. Sklapaju se međudržavni sporazumi, koji su plodno tlo za korupciju.

Budžet, u takvom okruženju, postaje politički alat jedne partije (koja ga svjesno zloupotrebljava), a ne ekonomski instrument za sve građane.

Papir trpi sve, sistem ne trpi ništa

Evropska komisija godinama ponavlja isto: Crna Gora donosi zakone, ali ih ne primjenjuje. Iako je Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti usvojen još 2014. godine, Fiskalni savjet i dalje ne postoji. Komisija sada insistira: „Implementirati zakon i osnovati Fiskalni savjet na vrijeme, kako bi mogao razmotriti budžetski prijedlog za 2026.”

Poseban naglasak stavljen je na državna preduzeća - od EPCG-a i Željezare do ToMontenegra i Plantaža. Komisija traži „sveobuhvatnu izjavu o fiskalnim rizicima, uključujući analizu SOE rizika i reformu korporativnog upravljanja”.

Drugim riječima, državna preduzeća su, mahom, de fakto rupa bez dna. Formalno posluju nezavisno, ali njihovi gubici, subvencije i garancije završavaju na teret građana. Vlada ih koristi kao politički instrument, a ne kao ekonomski resurs.

Bez kontrole nad kompanijama u državnom vlasništvu, Crna Gora ne može govoriti o fiskalnoj održivosti. U tom vakuumu raste institucionalna neodgovornost: zakoni se pišu za Brisel, ali se ne sprovode u Crnoj Gori.

Potrošačka spirala kao državna strategija

Komisija upozorava da se Crna Gora vraća modelu potrošnje umjesto razvoja. Rast je usporio, turizam stagnira, a rashodi rastu. „Budžetski deficit je porastao 2024, ali je bio u skladu sa revidiranim ciljem; ipak, fiskalne ranjivosti ostaju zbog visokih potreba refinansiranja duga i mjera koje su oslabile prihodnu osnovu.”

Ovo je nacrtana formula za krizu: manje prihoda, više troškova i sve veći dug sa skupim kamatama. U euroizovanoj ekonomiji, bez monetarne fleksibilnosti, takva politika vodi u krizu povjerenja. Ako se ne uvede fiskalna disciplina, javni dug će već 2025. probiti zakonsku granicu od 60% BDP-a.

Komisija ističe da „svi relevantni akteri moraju unaprijediti kapacitete za proizvodnju statistike javnih finansija u skladu sa ESA 2010 standardima”. Napredak je, međutim, „ograničen“.

Dakle, statistika javnih finansija još uvijek nije dostupna; implementacijom ESA2010 standarda, dug u odnosu na BDP će se značajno uvećati.

Rezime Izvještaja EK

„Evropa sad 2“ nije reforma, već potrošački pir na račun budućnosti. Budžet nije instrument razvoja, nego propagandni pano jedne partije. Državna preduzeća nijesu ekonomska imovina nego partijski plijen. Fiskalna pravila su brutalno pregažena a institucije koje bi trebalo da kontrolišu rasipništvo ne postoje.

To je anatomija fiskalne improvizacije: sistem u kojem se odluke donose impulsivno, bez podataka, bez metodologije i bez svijesti o posljedicama.

A tempirana fiskalna bomba ubrzano otkucava…

Autor je izvršni direktor Fidelity consultinga

( Miloš Vuković )