"Još ne sviće rujna zora" i "Crna Goro, zemljo mila" odjekivale Buenos Ajresom
Đina Bojanić izvela dvije tradicionalne numere u okviru manifestacije "Buenos Ajres slavi zajednice", koja je održana pod motom "Jedan grad, mnogo kultura"
"Još ne sviće rujna zora" i "Crna Goro zemljo mila" orilo se Buenos Ajresom zahvaljujući Đini Bojanić.
Bojanić je u glavni grad Argentine došla 2020. godine, nakon završene srednje škole sa ciljem da upišem studije i usavrši španski jezik.
Trenutno završava Nacionalni univerzitet umjetnosti, odnosno Fakultet vizuelnih umjetnosti, sa orijentacijom na digitalizaciju slike.
Ona je dvije tradicionalne numere izvela u okviru manifestacije "Buenos Ajres slavi zajednice", koja je održana pod motom "Jedan grad, mnogo kultura".
Tom manifestacijom se tradicionalno odaje počast kulturnoj raznolikosti grada, a održava se na Avenija de Majo, prvom bulevaru u Buenos Ajresu, koja je postala okosnica njegovog istorijskog i građanskog centra.
"Na manifestaciji je bilo mnoštvo zajednica koje predstavljaju različite nacije, koje su unazad par vjekova i dan danas učestvovale i učestvuju u izgradnji savremene Argentine. Pored udruženja iz Brazila, Kine, Venecuele, Rusije, Italije i mnogih drugih, svoju kulturu, običaje predstavilo je i Udruženje Crnogoraca u Buenos Airesu. Oni su postavili prelijep štand sa crnogorskim motivima i predstavljali Crnu Goru i crnogorsku dijasporu", kazala je Đina za "Vijesti".
Pojasnila je i kako je došlo do njenog nastupa.
"Nastupila sam na poziv predsjednika Udruženja Crnogoraca u Buenos Airesu, Juana Vladimira Martinovića, sa kojim sam se upoznala još 2022. godine, On zna da gajim veliku ljubav prema muzici I da imam iskustvo sa nastupima i izvođenjem naših pjesama, te je zbog toga riješio da me pozove da učestvujem na manifestacij. Pjevala sam dvije, po mom mišljenju, najreprezentativnije crnogorske pjesme: 'Još ne sviće rujna zora' i 'Crna Goro, zemljo mila'", rekla je Bojanić.
Kazala je i da su reakcije ljudi bile izuzetno pozitivne.
"Argentincima je definitivno bilo interesantno da čuju nešto što je drugačije i neobično za njihove uši. Dobila sam snažan aplauz na kraju izvođenja, a tokom čitavog dana ljudi su konstantno prilazili crnogorskom štandu. Bili su željni da se informišu o našoj državi, a mnogi su željeli da se fotografišu sa mnom i Martinovićem, jer smo bili obučeni u crnogorsku narodnu nošnju, što je i dodatno privlačilo pažnju".
Bojanić je ispričala da muzika, iako joj nije primarno zanimanje, stalni dio njenog života.
"Još kao mala sam u Moskvi, gdje sam živjela tokom ranog djetinjstva, redovno pohađala časove pjevanja i bila aktivni član školskog hora i ansambla. Kasnije, u Crnoj Gori, tokom školovanja u Srednjoj likovnoj školi 'Petar Lubarda' na Cetinju, imala sam priliku da nastupim kao solista, u pratnji hora, u Zetskom domu, povodom obilježavanja 20 godina rada škole. Tada sam pjevala upravo iste dvije pjesme koje sam izvela i u Argentini..."
Ona je kazala i da je bila član pozorišne radionice Doodest kod profesora Sejfa Seferovića, te da je zahvaljujući tom iskustvu, naučila kako da se ponaša na sceni.
( D.C. )