U Đenovi ostaje rad Ivane Radovanović "Ljubav prema otadžbini ne zna za tuđe granice"
Nakon učešća na umjetničkoj rezidenciji "Tuttomondo - Faza 3", crnogorska vajarka predstavila se na izložbi u dvorištu muzeja "Palace Bianco"
Rad crnogorske vajarke Ivane Radovanović "Love for the Homeland Knows No Other Border" (Ljubav prema otadžbini ne zna za tuđe granice) izložen je u dvorištu muzeja "Palace Bianco" u Đenovi u Italiji. Najavljeno je i da će djelo biti dio kolekcije istog muzeja.
Radovanović se predstavlja u Đenovi nakon umjetničke rezidencije "Tuttomondo - Faza 3". Izložba je otvorena 14. novembra, a u njoj učestvuje ukupno četvoro umjetnika, i to: Carlos Lalvay Estrade, Sanae Mazouz, Ana Rotaenko i Ivana Radovanović, a sve uz kustosko vođstvo Elettre Bottazzi.
"Tuttomondo - Faza 3" je intenzivna osmodnevna rezidencija koja povezuje umjetničke prakse, muzejsko nasljeđe i kulturne kontekste, u saradnji sa organizacijom "Defence for Children", studiom "Florida" i Gradskim muzejima Đenove. Projekat se zasniva na idejama refrakcije i kreolizacije koje je teorijski razvio Edouard Glissant, podstičući koegzistenciju i preplitanje umjetničkih, kulturnih i poetskih razlika.
"Instalacija, zamišljena kao pokretna i modularna struktura, ima oblik ormara/arhive na točkovima - jedinstvenog organizma podijeljenog na četiri međusobno povezana segmenta, u kojima se kroz bilješke, vizuelne artefakte, fragmente instalacija i mikro-narative otkriva proces rezidencije", ističe se u saopštenju o djelu Ivane Radovanović koja dijeli i svoje utiske:
"Kroz ovaj projekat imala sam priliku da se susretnem s ključnim pojmovima Edouarda Glissanta, kao što su poetika odnosa (poétique de la relation) i njegova ideja da istorije ne nestaju, već se ponavljaju u transformisanim oblicima. Praveći paralelu sa savremenim trenutkom migracija ka Evropi, uočavam nastavak Glissantove misli: Evropa kao prostor kontinuiranog gubitka, ali istovremeno i prostor zatvorenosti", navodi ona i dodaje:
"Evropa teži da identitet shvati kao nešto zatvoreno, čvrsto i suvereno, dok je svijet zapravo identitet u odnosu (identité-relation) - identitet koji ne može ostati čist, već se mijenja kroz susret s drugim. Glissant nas poziva da shvatimo da je svijet već mješovit (métissage) i da zidovi, žice i granice nisu rješenje, već simptom straha od stvarnosti međusobne povezanosti. Politički identitet Evrope i dalje se gradi kroz odbijanje Drugog. To nije samo politička kritika, već poziv na etičko prepoznavanje Drugog", saopštila je Radovanović.
( Jelena Kontić )