Lekcija iz navijanja i lijepog ponašanja: rijetki trenuci kada se osjećamo kao svijetla tačka Balkana
Grupa hrvatskih navijača je na poruku za Dubrovnik odgovorila uvredljivim transparentom, na aplauze njihovoj himni i legendi Luki Modriću tako što su pjevali ustaške pjesme, uzvikivali ustaške pozdrave, pozivali na ubijanje Srba... Odgovor ostatka stadiona im je stavio do znanja da ne dijeli iste ideale sa njima
Mračne devedesete odavno su dio istorije, generacije na ovim prostorima se mijenjaju, ali mržnja i šovinizam i dalje žive i javno se ispoljavaju. Kako devedesetih tako i danas idealna pozornica za to su tribine fudbalskih stadiona.
Sve je imala priliku da upozna i Crna Gora koja je nešto kasnije u odnosu na većinu članica nekadašnje Jugoslavije dobila svoju reprezentaciju. Čuli su se tokom godina iz gostujućeg ugla na južnoj tribini jezivi povici i pozivi na ubijanje, veličanje ratnih zločinaca...
Istovremeno, ostatak stadiona pod Goricom borio se sa vjetrovima ružne prošlosti s ovih prostora i izdržao je njegove udare. Iako postoje stvari koje bi se mogle zamjeriti i našim navijačima, ono što je kod njih jasno jeste da je na prvom mjestu Crna Gora, ljubav prema svojoj zemlji i reprezentaciji, a istovremeno i poštovanje prema rivalu.
Svaka himna i svaka sportska legenda ispaćena je aplauzima - čak i kada su stizale najniže provokacije i užasna skandiranja od navijača Srbije (većina njih su stanovnici Crne Gore) i Hrvatske.
Navijači Crne Gore prije dva mjeseca su iskoristili prvi fudbalski meč u istoriji sa Hrvatskom da pošalju poruku kako se srame učešća Crne Gore u ratovima devedesetih i napada na Dubrovnik. Lijep gest, i to generacije koja nije bila dio jednog od najružnijih perioda Crne Gore.
Odgovor "Maksimira" tada je bio pravi i pokazao je šta na sve misli većina Hrvata, ali je grupa navijača te reprezentacije koj je stigl u Podgoricu uspjela da pokaže kako pojedinci i dalje nisu raskrstili s prošlošću.
Na poruku za Dubrovnik odgovorili su uvredljivim transparentom, na aplauze njihovoj himni i legendi Luki Modriću tako što su pjevali ustaške pjesme, uzvikivali ustaške pozdrave, pozivali na ubijanje Srba...
Da ne dijeli iste ideale sa njima ostatak stadiona je pokazao zvižducima, a navijači sa sjeverne tribine antifašističkom parolom: Ustaše, četnici - zajedno ste bježali.
Kratko, jasno, efektno i na kulturan način, a onda se nastavila pjesma koja je nosila fudbalere Crne Gore.
I tako treba da bude, iako smo svjedoci da postoji i druga strana Crne Gore, na kojoj se nalaze i oni koji su nedavno htjeli da protjeruju Turke (iako su čini se povod bili Azerbejdžanci), da im preko noći uvode vize...
Noć kao kišna podgorička ovog ponedjeljka jedan je od rijetkih trenutaka kad se osjećamo kao svijetla tačka Balkana - bilo bi lijepo da ih je mnogo više.
( Kosta Bošković )