U crnogorskim školama od stranaca najviše ruske djece

Crna Gora od 2022. godine koristi smjernice Zavoda za školstvo koje nastavnicima pomažu u radu sa učenicima sa stranog govornog područja

1737 pregleda2 komentar(a)
Foto: Luka Zeković

Intenzivne migracije posljednjih godina značajno su izmijenile sliku crnogorskog obrazovnog sistema. U vrtićima i školama sve je više djece iz drugih zemalja, što otvara pitanje kako se oni integrišu, kako se prevazilazi jezička barijera i da li i koliko ova situacija utiče na nastavni proces.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, trenutno je u crnogorskom obrazovnom sistemu – od predškolskog uzrasta do srednje škole 9.301 dijete stranog porijekla, od čega 7.437 u osnovnim i srednjim školama. Najviše je učenika iz Rusije (2.286), Ukrajine (640) i Turske (465), ali u školama ima i djece iz Bjelorusije, Kanade, Maroka, Bugarske, Sjeverne Makedonije i drugih država.

„Najveći broj stranaca pohađa osnovne škole. Sistem je raznolik, a u evidenciji imamo i učenike sa dalekog istoka“, kazala je u Bojama jutra na TV Vijesti, Svetlana Drobnjak, direktorica Direktorata za predškolsko i osnovno obrazovanje.

Djeca koja dolaze iz drugih obrazovnih sistema upisuju se pod jednakim uslovima kao i djeca iz Crne Gore. „Najprije se radi priznavanje inostrane dokumentacije. Ako dijete nije izučavalo određene predmete, škola organizuje nadoknadu ili polaganje razrednog ispita“, objašnjava Drobnjak.

Crna Gora od 2022. godine koristi smjernice Zavoda za školstvo koje nastavnicima pomažu u radu sa učenicima sa stranog govornog područja.

U Osnovnoj školi „Novka Ubović“ u Podgorici, učenici stranog porijekla čine značajan broj. „Imamo više od 140 učenika stranaca – 54 iz Turske, 45 iz Rusije, 13 iz Ukrajine i druge“, navodi direktorica Ljiljana Ćorac Ražnatović.

Najveći izazov jeste jezik, a škole primjenjuju individualne planove podrške. „Najvažnije je stvoriti im osjećaj prihvaćenosti. Kada to osjete, onda polako napreduju dalje. Smjernice Zavoda nam pomažu – uključimo ih u nastavu, pratimo adaptaciju, a onda formiramo individualni plan podrške, dodatne časove crnogorskog jezika i vršnjačku jezičku pomoć“, objašnjava direktorica.

Drobnjak potvrđuje da je učenje jezika sada sistemski riješeno: „Djeca sedmično imaju dva časa podrške crnogorskom jeziku, i od ove godine to nastojimo da bude obaveza.“

Uprkos brizi da bi nastavni proces mogao trpjeti, sagovornice poručuju da se trudom nastavnika problemi ublažavaju.

„Kada se dobro organizuje, niko ne trpi. Stvara se atmosfera solidarnosti i empatije“, kaže Ćorac Ražnatović. „Naši učenici dolazak druge djece vide kao bogatstvo, priliku da upoznaju nove kulture“, naglašava Drobnjak.

Iako vršnjačkog nasilja generalno nema, direktorica priznaje da se ponekad javljaju konflikti među samim učenicima strancima, često na jezicima koje nastavnici ne razumiju. Zato su u školi uveli kutak za medijaciju. Drugi problem su prostorni kapaciteti, naročito u Podgorici i nekim primorskim opštinama. „U dvije škole na Primorju broj stranaca dostiže i 30%. Prebukiranost možemo riješiti jedino izgradnjom novih objekata, što je u planu“, kaže Drobnjak.