Drvo je stoljećima davalo život na moru

U etnografskoj zbirci JU Muzej i galerija Tivat preksinoć je otvorena multimedijalna izložba "Drvo života - tradicionalna drvena brodogradnja".

Postavka čiji je autor istoričar Dražen Jovanović, kustos pomorske zborke u JU Muzej i galerija, govori o dugoj tradiciji drvene brodogradnje na prostoru Boke Kotorske. Osim modela nekoliko tradicionalnih lokalnih drvenih plovila koja su bila od presudne važnosti za živote ovdašnjih ribara i pomoraca, poput batane, leuta, bracere i trabakula, postavku čine planovi raznih vrsta drvenih plovila koja su godinama izgrađivana ili remontovana u nekadašanjem tivatskom Arsenalu, brojni stari ručni alati drvenih brodograditelja (kalafata i maranguna), stari stolarski banak, razni segmenti opreme drvenih plovila, čak i stari primjerci namjenski pri uzgoju u šumama, posebnog oblikovanog hrastovog drveta, prilagođeni da od tog materijala kasnije budu pravljeni specifični djelovi brodskog trupa poput korbi, ašti i kontraašti.

"Zaista se iz ove postavke vidi zašto je drvena brodogradnja bila to 'drvo života'. Kada pogledamo ove eksponate, zaista je nevjerovatno vidjeti koliko može da u njih stane znoja, napora, čežnje, vještine i svega onoga što je ta drvena barka ili brod koji su izlazili kao krajnji rezultat napora graditelja, značila ovdašnjim ljudima koji su vjekovima živjeli sa morem i od mora. Ova izložba je još jedna poziv i krik za očuvanje ovog vrijednog i lijepog zanata i čuvanje drvenih barki uopšte od zaborava", kazao je, otvrajući izložbu, predsjednik Skupštine Opštine Tivat Miljan Marković.

Autor postavke, Dražen Jovanović istakao je da su još od najranijih vremena, od osvita civilizacije, ljudi koji su naseljavali prostor Boke živjeli sa morem. Na obalama zaliva, od materijala ubranog u ovdašnjim šumama, nastajala su razna plovila na kojima su stanovnici Boke sebi obezbjeđivali egzistenciju na "plavoj njivi" - živeći od ribarstva, pomorstva, pomorske trgovine, ali i same te brodogradnje.

"Ako je more othranilo život na ovim obalama, ako su ljudi živjeli od mora, znači da su živjeli i od drveta. Nije se moglo poći na more bez drvenih brodova. Takav način života uslovio je da se vrlo rano stvori tradicija brodogradnje i pomorstva. Od Ilira i Grka, preko perioda rimske vlasti do naseljavanja Slovena, prostor Boke bio je poznat po svojim pomorcima i brodograditeljima. Danas je brodogradnja u drvetu uzmakla i ostavila prostor modernim tehnologijama i vještačkim materijalima, ali do skoro ona je bila jedna od tipičnih karakteristika Boke. Drvene brodice i barke su sve rijeđe uz naše obale, a ova izložba posvećena je onima koji su svoj život kroz drvo utkali u njih: čamčarima, kalafatima, jedrarima, meštrima koji su drvetu davali novi život na modrim vodama zaliva", kazao je Jovanović, istakavši da "mi danas, nažalost, živimo u čudnim vremenima, gdje se sva naša interakcija s morem svodi na iznajmljivanje plaža, ležaljki i suncobrana, a zaboravljamo što je more duž obala Mediterana značilo".

Podsjetio je da prvi pisani pomen ovdašnjih brodogradilišta u istorijskim izvorima datira iz 1361. na prostoru današnje tivatske opštine, na Prevlaci, ali da ih je svakako bilo i mnogo ranije.

"Škverovi, što manji, što veći, brodogradilišta, krasili su obale bokokotorskog zaliva. Drvo, nažalost, danas ustupa mjesto plastici, kompozitnim materijalima, a stari zanati i znanja polako blijede, sve se manje ljudi bavi tradicionalnom brodogradnjom. Sve je manje drvenih brodova i barki, a ipak je njih mnogo ljepše vidjeti, nego plastične. Ovo je pokušaj da tu priču barem spasimo od zaborava. Tivat je imao važno mjesto u prošlosti, posebno u 20. vijeku u nekadašnjem Arsenalu, gdje su se održavali i popravljali drveni brodovi i čamci, a mnogi su se tu i pravili. Sjetimo se čuvene pasare, tzv. arsenalke, koju su tu pravili i u jednom trenutku je bila jako važna za Arsenal, kada je čak bila i jedini izvor prihoda za Arsenal. Mnoge od tih arsenalki su i danas čitave i bio bih sretan da te barke nastave da krase modre vode našeg zaliva", zaključio je Jovanović koji je posebnu zahvalnost za pomoć u organizaciji izložbe i ustupanju dijela na njoj prikazanih atraktivnih eksponata iskazao poznatom kotorskom borodograditelju Predragu-Dragiju Franioviću, i samom pasioniranom ljubitelju starih drvenih brodova i kolekcionaru svega što ima veze sa njihovim gradnjom, opremanjem i upotrebom.

( Siniša Luković )