Ornela Vanoni preminula u 91. godini
Kao snažna pripovjedačica, u svojim pjesmama istraživala je teme kriminala, siromaštva i društvene isključenosti, ali i ljubavi, gubitka i ženskog iskustva. Prodala je više od 55 miliona ploča i objavila oko 40 studijskih albuma
Četiri stepenika dijelila su Ornelu Vanoni od života kojem je težila: četiri stepenika koja su vodila na scenu milanskog Piccolo Teatra.
"Uvrtala sam nervozno prste, čupala kosu", prisjećala se u svojim memoarima "Pobjednik ili gubitnik", govoreći o strahu koji ju je obuzimao sredinom 1950-ih. "Željela sam biti tamo, naprijed, ali tih nekoliko metara koji su me dijelili od scene bili su strašni".
U jednom trenutku, direktor teatra rekao joj je da bi trebalo skoro čudo da ikada nastupi pred publikom. Uprkos tome, uspjela je.
"Postoje datumi rođenja koji se ne nalaze u dokumentima, već su to dani kada konačno postaneš ono što jesi", napisala je o tom prvom činu hrabrosti.
Vanoni će kasnije postati jedan od najvažnijih glasova italijanske muzike i jedan od najvoljenijih zabavljača u zemlji. Prvo je stekla slavu na televizijskim muzičkim festivalima početkom 1960-ih, a njena karijera trajala je više od sedam decenija i inspirisala brojne generacije izvođača, piše agencija Rojters.
Kao snažna pripovjedačica, u svojim pjesmama istraživala je teme kriminala, siromaštva i društvene isključenosti, ali i ljubavi, gubitka i ženskog iskustva. Prodala je više od 55 miliona ploča i objavila oko 40 studijskih albuma, navode italijanski mediji.
Dok su se moda i običaji u Italiji mijenjali, Vanonijev intimni, zavodljivi glas ostao je simbol emotivne autentičnosti italijanske muzike.
Elegantna i izrazito nezavisna, ostala je prisutna u javnosti kroz gostovanja u TV emisijama i decenijama nakon svojih najpopularnijih albuma.
Preminula je u petak kasno uveče, u 91. godini, u svom domu u Milanu, od zastoja srca, prenose Corriere della Sera i agencija AGI.
O svojim planovima za sahranu rekla je u emisiji Che Tempo Che Fa: "Kovčeg treba da bude jeftin jer želim da budem kremirana. Zatim me bacite u more, možda u Veneciji".
"Haljinu već imam", dodala je. "Diorova je".
Od pozorišta do pop muzike
Crvenokosa Vanoni rođena je 1934. u imućnoj milanskoj porodici. Otac joj je bio preduzetnik u farmaceutskoj industriji.
Porodica joj je omogućila školovanje kod časnih sestara u Italiji, a potom u internatima u Švajcarskoj, Britaniji i Francuskoj, gdje je naučila njemački, engleski i francuski.
Majka joj je, govorila je Vanoni, uvijek ponavljala da "dobra djevojka treba da izlazi uredno sređena, na štiklama i sa malo šminke".
Vanoni je najprije radila kao glumica pod mentorstvom reditelja Đorđa Strelera u Piccolo Teatru, prije nego što se okrenula muzici.
Njeni hitovi uključuju Senza fine ("Bez kraja") iz 1961. i Domani è un altro giorno ("Sjutra je novi dan") iz 1971.
Najveći komercijalni uspjeh bio joj je L'appuntamento ("Sastanak") – italijanska verzija brazilske pjesme Sentado à beira do caminho koju su napisali Erasmo i Roberto Karlos. Objavljena 1970, pjesma je dobila novi život 2004. kada je uvrštena u soundtrack filma Ocean’s Twelve, čime je Vanoni postala poznata publici i van Italije, navodi Rojters.
Tokom karijere istraživala je različite muzičke žanrove. Njene rane folk pjesme o milanskom kriminalnom podzemlju donijele su joj nadimak "Cantante della mala" ("Pjevačica podzemlja"). Kasnije je tumačila djela vodećih italijanskih kantautora i sarađivala s brazilskim umjetnicima kao što su Tokinjo i Vinisijus de Moraes, kao i sa džez muzičarima.
Bliska prijateljica modnog dizajnera Đanija Versaćea, ubijenog 1997, inspirisala je i Đorđa Armanija i Valentina da kreiraju odjeću za nju.
Muž i ljubav
Vanoni je opisivala reditelja Strelera, starijeg od nje 13 godina, kao prvu ljubav svog života. Imala je i vezu s italijanskim kantautorom Đinom Paolijem, s kojim je i profesionalno sarađivala.
Bila je udata za Ljučija Ardenzija od 1960. do 1972. godine. Zajedno su imali sina Kristijana.
U intervjuu za rubriku o showbiznisu lista Gazzetta dello Sport 2024. godine, Vanoni je priznala da nikada nije voljela svog muža, ali je mislila da "prije ili kasnije, moraš se udati".
O periodu kada su se upoznali rekla je: "Nisam znala što da radim sa sobom. Raskinula sam sa Strelerom, koji je bio oženjen; voljela sam Paolija, koji je bio oženjen; upoznala sam Ardenzija i udala se".
U kasnijim godinama ostala je istaknuta figura umjetničke scene, sarađujući s mlađim italijanskim muzičarima. U intervjuima je otvoreno govorila o starenju, samoći i kreativnosti, dijelila stavove o politici i aktuelnostima, i pokazivala živ duh i humor.
Vanoni, koja je u mladosti duboko patila od nesigurnosti, u starosti je prihvatila sve slojevitosti svoje ličnosti. "Ja sam jedna od onih žena. Žena u plamenu, krhkih i nježnih osjećanja, sakrivenih iza nervoznih ispada, elegantne distance i sarkazma", napisala je u memoarima.
"Očajna i srećna, sama i slavljena, bijesna i nježna".
( D.C. )