Stopama antifašizma od 1944. do danas: Bar obilježava Dan opštine i Dan oslobođenja

Grad pod Rumijom konačno je oslobođen u Drugom svjetskom ratu 24. novembra 1944. godine. Taj datum proglašen je Danom opštine Bar i Danom oslobođenja, koji se obilježava danas, a primorski grad maslina još baštini antifašističko nasljeđe slobode i multietnički, slobodarski duh.

Crmnica je oslobođena 15. septembra 1944. godine, dva mjeseca prije Bara. U gradu su već bile, u ilegali, oformljene prve institucije vlasti, koje su stvarale uslove za neometan dolazak partizanskih jedinica.

Tako je zapisao barski hroničar, publicista i novinar Željko Milović.

Njemci su, poslije ofanzive saveznika u Grčkoj, imali otvorene puteve za povlačenje samo preko Crne Gore - jedan put preko Cetinja i Nikšića, drugi kroz Boku i treći preko sjevera Crne Gore.

Kako je sublimirao Milović - Prva bokeljska brigada je, zajedno s Drugom dalmatinskom, Šestom i Desetom crnogorskom proleterskom brigadom i u sadejstvu s jednim savezničkim artiljerijskim divizionom, od 9. do 13. novembra zauzela Gornji i Donji Grkavac i Goli Vrh, čime je neprijatelj bio izbačen sa svih dominantnih visova i sabijen u Ledenice:

“Bitka za oslobođenje Ledenica trajala je neprekidno u jurišima od 13. do 18. novembra, a nakon pobjede u ovom boju i definitivnog sloma otpora Njemaca, u periodu od 20. do 26. novembra 1944. oslobođeni su svi gradovi na Crnogorskom primorju. Prva bokeljska brigada, koja je nadirala ka Baru, natjerala je njemačke trupe na evakuaciju prema Skadru”.

Njemačke jedinice i dio kvislinških snaga bliskih okupatoru napustili su Bar u toku noći 23/24. novembra, rušeći veliki most na Rikavcu. Jedinice iz Mikulića i Prva bokeljska brigada su idućeg dana bez borbe ušle u grad, ali je gotovo mjesec dana trajalo čišćenje terena od zaostalih naoružanih neprijateljskih pojedinaca ili grupa.

Nedjelju dana poslije oslobođenja, na Pristanu je održan veliki narodni zbor na kojem je izabran Sreski odbor narodnooslobodilačkog fronta.

U poslijeratnim godinama, piše Milović, Dan oslobođenja Bara se proslavljao prolaskom bleh-muzike kroz grad, te obaveznim svečanim akademijama i nastupima sekcija KUD-a “Jedinstvo” u večernjim satima, kao dio tzv. Novembarskih svečanosti, koje bi kulminirale 29. novembra, na Dan republike.

“Kako je grad rastao, tako su i neki infrastrukturni objekti otvarani upravo na ovaj dan, čime je proslava Dana oslobođenja dobijala na težini. Tako je 24. novembra 1959. zvanično pušten u saobraćaj Gat V barske luke, a 1969. godine prva ulica na Topolici, Ulica maršala Tita - otvorio ju je narodni heroj Petar Vojvodić”, zabilježio je.

Predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, u razgovoru za “Vijesti” povodom 24. novembra, kazao je da ovaj datum ima svoj kontinuitet i u davnoj 1042. godini Tuđemilske bitke, 13. julu 1941, a da je ta ideja još jednom pobijedila upravo 24. novembra 1944. Nastavila je da živi u vizionarskim idejama onih koji su trasirali razvoj ovog grada decenijama, a čijim stopama mi danas koračamo, ispričao je, oblikujući lice Bara kao modernog i savremenog grada, metropole i saobraćajnog čvorište, grada mladih, u koji se dolazi i ostaje, grada koji živi punim plućima i koji s pravom svi nazivaju Bar - mjesto života.

“Dan 24. novembar predstavlja istinsku ponos na slavnu prošlost i svojevrsni moralni kompas cijelog našeg društva. Malo je gradova koji se mogu pohvaliti i slobodno mogu reći, ponositi sa toliko važnih datuma, hiljadugodišnjeg uspostavljanja prve crnogorske države,13. jul kada se na Virpazaru zapalila luča slobode i 24. novembar kada se oslobađanjem Bara u Drugom svjetskom ratu potvrdila nepokorna opredijeljenost ka antifašizmu, slobodi i jednakosti”, istakao je Raičević.

Misli da će jedno svjedočanstvo, možda, najbolje objasniti šta simboliše 24. novembar - povlačeći se iz Bara pod naletima narodno-oslobodilačke vojske, okupator i njegovi saradnici porušili su most na rijeci Rikavac. Raičević pojašnjava da je taj događaj važan kao podsjetnik da kada je ideologija zla mostove rušila, da je naš zadatak danas upravo da mostove gradimo, a dodaje da u Baru upravo to i rade - grade most prema svakom čovjeku, pema drugom i drugačijem i most prema Evropi u konačnom.

EVROPSKA KAPIJA CRNE GORE

Na pitanje koje su to antifašističke vrijednosti i ideje koje se u Baru baštine, jesu li se od nekih udaljili, Raičević odgovora da su “vremena, bez dileme, burna”, ali svijetlu stranu vidi u tome što se u takvim vremenima pokazuje koliko se Barani i Baranke nijesu odvojili od vrijednosti antifašizma, kosmopolitizma i solidarnosti.

“Iznova se to na konkretnim primjerima dokazuje. Bar je uvijek bio poznat po otvorenosti prema svim ljudima dobre volje i to je najbolja potvrda ispravnosti karaktera naših sugrađana, zato mi predstavlja dodatnu čast biti na čelu grada koji je prepoznat po ispruženoj ruci ne samo unutar Crne Gore, već i na raznim stranama svijeta”.

Danas kada se Crna Gora nalazi na istorijskoj raskrsnici, dodao je, još jednoj u svojoj bogatoj povijesti, pred izazovom je da ispuni još jednu veliku ideju generacija, da pređe još jedan most i uvede državu u društvo savremenih naroda Evrope - Evropsku uniju, i stvori sve pretpostavke za ubrzan razvoj društva i kvaliteta života svih ljudi.

Raičević tvrdi da je Bar pogonski motor takvog procesa i da na takvo nešto ne čekaju, već daju snažan i kontinuiran doprinos takvoj ideji i viziji razvoja, pa zato Bar svi i prepoznaju kao evropsku kapiju Crne Gore, grad koji je zemlju davno povezao sa Evropom.

Upitan u kakvoj društvenoj i političkoj klimi Bar dočekuje 81. godišnjicu oslobođenja u Drugom svjetskom ratu, te čime se rukovodstvo grada posebno ponosi, predsjednik te primorske opštine kaže da su čvrsto uremeljeni i sigurni u sebe, te da stabilno grade i utvrđuju njegovo mjesto među evropskim gradovima.

“Uspješno gradimo partnerstva na svim meridijanima, a potvrda tome su i naši gradovi pobratimi od država regiona, pa preko Italije, Francuske, Turske, Njemačke, Grčke, Bugarske i Rumunije, sve do Ukrajine i Kine. Evropska agenda u Baru je, dakle, živa i živahna. Najljepšu potvrdu toga dobili smo upravo od Delegacije Evropske unije otvaranjem prve Evropske kuće u Crnoj Gori izvan glavnog grada, koja je evropski centar za cijelo crnogorsko primorje”.

Ocijenio je da je Evropska kuća postala pravi dom evropskih vrijednosti koji okuplja lokalnu upravu, zajednicu, civilni sektor, diplomatski kor i sve građane Bara kroz niz uspješnih projekta.

Uspjeli su da u Baru sačuvaju građansku supstanciju, slogu i bratske odnose, smatra on. Kada su u pitanju posljednji slučajevi prelivanja antimigrantskog nasilja na Bar (demolirani ugostiteljski objekti državljana Turske), Raičević napominje da su odmah zaustavljeni i da su kompletno društvo i lokalna uprava pružili su podršku ljudima, “ne samo deklarativno već i svojim rukama na licu mjesta, i pokazali da je Bar zaista širok kao more”.

Ulažu značajne napore, naglasio je, da očuvaju takav duh Bara i da nastave zajedno da unapređuju duh i ambijent koji grad čini “mjestom života”, što je i zvanična parola grada. Pojašnjavajući tu sintagmu, Raičević objašnjava da Bar ne samo što je mjesto života - on je i način života.

Grad Bar, kako je ispričao, znači poštovanje drugačijeg, sklad, kosmopolitizam i jednakost.

Ističe da je Bar grad koji se ubrzano razvija i mijenja svoj kurs. Više nije samo tranzitno čvorište Crne Gore, tvrdi on, već sigurno postaje i atraktivna turistička destinacija koja posjetiocima ima mnogo toga da ponudi tokom čitave godine.

“Brojne investicije u razvoj turizma, energetike, životne sredine, infrastrukture, kulturnog i sportskog sadržaja samo potvrđuju da smo grad koji ima ogromne ali i dobrim dijelom neiskorišćene potencijale. Svakako, uvjeren sam da tempo razvoja našeg grada nam daje za pravo da vjerujemo da će ovo biti jedan od najpoželjnijih gradova”.

GENERACIJE ČUVAJU DUH

​Kada bi nabrajao šta je sve to barsko što bi trebalo sačuvati, Raičević je poručio da bi lista bila veoma duga i vjerovatno ne bi uspio da je završi, ali tvrdi da su tih vrijednosti i bogatstava svjesni svi u Baru, te da ih instiktivno i žive.

“Svakako da nove generacije moramo naučiti vrijednostima koje karakterišu dušu ovoga grada, a to su zajedništvo u teškim situacijama, međusobno poštovanje i nepokolebljivo slobodoljublje, što sve zajedno čini ovaj grad jedinstvenim, poput njegove Stare masline, koja preko dvije hiljade godina okuplja i miri, i uprkos svim udarcima, uvijek nam daje plod i hrani nas. To je vrijednost”.

Ono što ga čini posebno ponosnim je to što stasavaju nove generacije koje su više nego uspješne na raznim poljima. Gotovo u svim sportovima, kako je naveo, Bar ima šampione i osvajače priznanja, umjetnike poznate daleko izvan Bara, profesore, novinare, društvene radnike:

“Ljudi su ono što nam daje jedinstvenu vrijednost, a uviđajući da se duh Bara uspijeva sačuvati i prenijeti iz generacije u generaciju, nemam brigu za budućnost ove zajednice”.

IZVIĐAČKA MARAMA - SIMBOL SLOBODE

Među onim stanovnicima koji su dio svog života utkali u izgradnju i razvoj grada, te godinama disali u ritmu s Barom, je Miodrag Tanjo Masoničić - starješina Izviđačkog odreda “24. novembar”.

U njegovom odredu su mnogi mladi Barani i Baranke prvi put čuli za ovaj datum, naučili njegovo značenje i dio istorije grada u kojem žive.

Masoničić je “Vijestima” kazao da je jako teško opisati ono što za njega predstavlja 24. novembar.

“Ne želim da pretjeram ili da odem u patetiku, ali mogao bih reći da je za mene lično cijela simbolika ovog datuma više od života”, ističe Masoničić i dodaje da su se starije genracije potrudile da oni danas dobro znaju šta je za njihov grad značilo oslobođenje od najvećeg zla u istoriji, pa su s tim osjećajem odrastali, a to je nešto što je ukorijenjeno u njega i Barane njegove generacije.

Taj osjećaj dodatno pojačava i pola vijeka članstva u Izviđačkom odredu “24. novembar”, pa kaže da se potpuno saživio sa simbolikom svega onoga što ovaj datum predstavlja, uz veliku odgovornost, jer je sada na čelu odreda, za šta, kako kaže, još nije utvrdio je li veća čast ili obaveza.

Kada je u pitanju Izviđački odred “24. novembar”, kao dio Saveza izviđača Crne Gore, ujedno i krovnih svjetskih izviđačkih organizacija, Masoničić pojašnjava da su dužni da uvijek i na svakom mjestu baštine i poštuju vrijednosti koje su u potpunom skladu s antifašističkim vrijednostima.

“Sloboda, jednakost, solidarnost, pravda, mir i poštovanje različitosti su vrijednosti za koje su naši preci bili spremni da daju ili dali živote, a ujedno temelj za djelovanje svih izviđačkih organizacija. Pojave kao što su fašizam i nacizam nisu u potpunosti pobijeđene i nažalost postoje u svakom društvu, pa nisu zaobišle ni naše”.

Doduše, dodao je, nekada je u Jugoslaviji vjerovao da su u potpunosti iskorijenjene i da su ti požari ugašeni, ali one su dugo tinjale, i na ovim lako zapaljivim prostorima nekako uspjele da se razgore.

“Uprkos tome, smatram da su se Crna Gora i Bar uspješno borili i sa tim tinjajućim pojavama. Takođe smatram da će Bar, s obzirom na istorijski suživot ljudi različitih vjera i nacija, i u budućnosti uspijevati da svaki takav žar sa uspjehom ugasi, kao i mnogo puta do sad. Vjerujem da nije slučajno što se baš u Baru nalazi najveći simbol mira u našoj zemlji - Stara maslina na Mirovici”.

MLADI ISTI KAO STARIJI

Masoničić kaže da mu je, s jedne strane drago što je kroz svoj odred edukovao generacije Barana o značaju 24. novembra, dok s druge strane misli da bi oni o istoriji svog grada trebalo da znaju još prije nego se priključe odredu.

“Moje iskustvo u radu s mladim ljudima govori da se mladi danas ne razlikuju od mladih nekada, šta god neko mislio o tome, a ono što je drugačije su okolnosti. Mladi sada imaju mnogo više mogućnosti i opcija, pa je teško izboriti se za pažnju. Mladi u današnjem vremenu pokazuju da su i te kako spremni da uče i da se edukuju, što dokazuje konstantan priliv novih članova u izviđačke organizacije”, ispričao je Masoničić.

Kada je u pitanju Dan oslobođenja Bara, ocijenio je da je to najvažniji datum u novijoj istoriji Bara i kao takav predstavlja jedan od osnova za građenje identiteta njegovih stanovnika. Jako je važno to približiti mladim ljudima, poručio je, a smatra da to nije toliko težak zadatak kao što, možda, djeluje.

Masoničić se od malih nogu bavio društvno-odgovornim radom i bio “pomoćna ruka” zajednice. Imajući u vidu njegovu porodičnu pozadinu, priča on, kao i doprinos njegovog oca i strica razvoju društveno političke svijesti u Baru, od malih nogu je uključen u društveni aktivizam.

“Vjerovatno je ljubav prema Baru nasljedna u mom slučaju, jer gdje god sam odlazio imao sam, kao i moj otac, neopisivu želju za povratkom u moj grad. Trudio sam se da tu ljubav prenesem na sinove Nikolu i Dušana, koji su takođe od malih nogu aktivni u doprinosu društvenom razvoju svoje lokalne zajednice”, poručio je.

Kada bi “premotao film” i morao da istakne čega se posebno sjeća, Masoničić kaže da bi vjerovatno bilo potrebno uraditi jedan cijeli serijal tekstova. Ipak, jedan 24. novembar je bio drugačiji od ostalih za Odred i “čika Tanja” - 1981. godine im je uručena Nagrada oslobođenja Bara “24. novembar”, kao najveće opštinsko priznanje.

( Marija Pešić )