Most prijateljstva u tmurnom vremenu: Djeca iz turskog grada Bursa u uzvratnoj posjeti Podgorici

Ples, hrana, dio tradicije, kaže Harun Alkan, nas spaja, uprkos jezičkim različitostima

20990 pregleda21 komentar(a)
Učenici iz Turske i Crne Gore zaigrali, Foto: Nikola Saveljić

Uz himne Crne Gore i Turske, farbanje uskršnjih jaja i međusobno uvažavanje običaja, učenici iz Podgorice i turskog grada Bursa, pokazali su da djeca, radoznalošću i dobrotom, grade “mostove” prijateljstva, bez obzira na jezik, vjeru i kulturu.

To, za njih važno i neraskidivo prijateljstvo, počelo je u aprilu, kada je više učenika Osnovne škole (OŠ) “Sutjeska” otišlo na razmjenu u Ekol koledž (Ekol Koleji) u turski grad Bursa.

Nekoliko mjeseci kasnije, u vremenima kada je islamofobija “isplivala” na podgoričke ulice u vidu napada na turske državljanje, učenici iz Burse posjetili su svoje prijatelje u glavnom gradu.

Iako su svoje poznanstvo zvanično krunisali prije par dana, u holu OŠ “Sutjeska” tradicionalnim igrama i plesom, četrnaestogodišnji Harun Alkan ističe da je od prvog dana znao da će u Podgorici upoznati “prijatelje do kraja života”. Ples, hrana, dio tradicije, kaže, sve je što ih spaja “uprkos jezičkim različitostima”.

Harun Alkan (desno) sa svojim prijateljem iz OŠ “Sutjeska”foto: Nikola Saveljić

Ne krije da mu se dopada tradicionalni crnogorski ples koji je “brz i dinamičan kao turski”, pa nije bilo teško ispratiti tempo. Iako je kratko boravio u Podgorici, ističe da je oduševljen druželjubivošću i odvažnošću crnogorskog naroda.

“Ovdje sam stekao i upoznao divne drugare. Fascinantno mi je što ova škola ima velike učionice i prelijepo dvorište. Pamtiću svoje drugare Petra, Aleksandra, Iskru, Anju... Mnogo su veseli i željeli su uvijek da nam priteknu u pomoć. Naročito mi je drago što sam boravio kod Aleksandrovih roditelja, koji su se pokazali kao divni i brižni ljudi”, ističe Alkan.

Toplina kao u svom domu

Da niko nije mogao ni da sluti da će posjeta Turskoj iznjedriti saradnju na obostrano zadovoljstvo, apostrofiraju nastavnica u OŠ “Sutjeska” Sanja Uskoković i direktorica Ekol koledža Turkan Sedef Tasci.

Istog su razmišljanja i učenici u OŠ “Sutjeska” s kojima je novinar “Vijesti” razgovarao.

Iako su vidjeli, kažu, znamenitosti Istanbula i Burse, najveće iznenađenje im je bila briga i nježnost koju su iskazali njihovi vršnjaci i porodice domaćini iz Turske.

Direktorica Ekol koledža sa učenicom OŠ "Sutjeska" i instruktorom plesafoto: Nikola Saveljić

Iskra Lalević, učenica završnog razreda, ističe da “nije mogla ni da nasluti kako će biti dočekana u Bursi”.

“Najviše me je iznenadilo što je hraniteljska porodica u kojoj sam boravila ispoštovala praznik koji slavim. Iako oni ne slave Vaskrs, pripremili su jaja koja smo zajedno ofarbali. Iako sam očekivala lijepo iskustvo u porodicama, nijesam ni mogla da slutim da će me dočekati tolika toplina i osjećaj kao da sam u svojoj kući. Nikada neću zaboraviti te trenutke u Turskoj. Moram da istaknem da mi je baš drago što su nas djeca iz Turske posjetila. Ako bi se jedna ovakva tradicija nastavila, poručila bih djeci koja imaju volju da odu u Tursku i da se ničeg ne plaše. Sumnjala sam da će mi biti teško da se tamo snađem, ali je sve na kraju ispalo divno. Turski državljani su jako druželjubivi”, rekla je.

I četrnaestogodišnja Mina Vukčević dijeli mišljenje da su “turski državljani pažljiv i gostoljubiv narod”.

U Ekol koledžu je, dodaje, saznala mnoge nove stvari, a najviše su joj se dopale školske radionice.

“Zahvalila bih se nastavnicima koji su mi omogućili da odem u Tursku. Pokušali smo da pričamo sa učenicima i nastavnicima na engleskom jeziku. Neki su znali, dok drugi nijesu, pa nam nije bilo teško da koristimo pomoćne alate poput Gugl prevodioca... U mojoj porodici mi nije bilo teško da se snađem, zato što je jedna od kćerki znala engleski, pa je sve prevodila. Fino su nas ugostili. Hrana im je preukusna i veoma raznovrsna”, kazala je Vukčević.

I za Luku Lera, učenika devetog razreda, posjeta Turskoj bila je veoma značajna.

“Sve naše tradicije i zahtjeve ispoštovali su kako bismo se osjetili prihvaćeno. Bio sam sa moje dvije drugarice iz ove škole. I dalje sam u kontaktu sa porodicom kod koje sam boravio. Oni, za razliku od nas, više poštuju vjeru. Iako nam se vjeroispovijesti razlikuju, oni su nas zaista u potpunosti ispoštovali”, poručio je.

Dio učenika iz OŠ “Sutjeska” koji je bio na razmjeni u Bursifoto: Nikola Saveljić

Nešto više od saradnje

Direktorica Ekol koledža Turkan Sedef Tasci izjavila je “Vijestima” da joj je drago što je projekat “prerastao u nešto više”. Tvrdi da se desilo pravo prijateljstvo između nastavnika i učenika.

“Prvo su nas podgorički učenici posjetili u Turskoj s ciljem da nauče nešto više o našim običajima, obrazovnom sistemu i kulturi. Onda smo mi, krajem godine, odlučili da posjetimo Podgoricu. Zajedno smo slavili Međunarodni Dan djeteta, kao i uspješnost našeg projekta. Kao što ste mogli da vidite, učenici su plesali, igrali... Učili jedni o drugima. Donijeli su nam i poklone. Mnogo smo sličan, druželjubiv narod”, rekla je.

Prema njenom mišljenju, projekat je bio neophodan kako bi se dodatno učvrstila prijateljstva. Ističe da zbog loših vremenskih prilika, ali i obaveza učenika “nijesu stigli da obiđu puno lokaliteta u Podgorici i Crnoj Gori”.

“Prije ove razmjene, Crnu Goru sam posjetila jednom prošle godine kao turista. Sada se osjećam kao kod kuće. Dolazim iz privatne škole, pa ne bi bilo u redu da je poredim sa državnom. Ono što sam uočila za ovih nekoliko dana je da vam ide veoma dobro, jer državne škole imaju limitiran budžet. OŠ ‘Sutjeska’ se trudi da da svoj maksimum”, istakla je Sedef Tasci.

Koordinatorka i nastavnica u OŠ “Sutjeska” Sanja Uskoković istakla je da je razmjena veoma značajna za dobre međunarodne odnose, kao i da je “cjelokupno iskustvo bilo nezaboravno”.

“Kada smo birali naše đake kao reprezentativne učenike škole, trudili smo se da budu oni koji se ističu. Slali smo takmičare iz oblasti fizike i hemije, pobjednike muzičkih festivala... Bursa je grad s mnogo istorijskih znamenitosti. Djeca su uživala u obilasku zooloških vrtova, klizališta, spomenika kulture. Naravno, organizovali smo i izlete, posjete raznim kulturno-istorijskim spomenicima. U školi su organizovani programi tokom kojih smo predstavili Crnu Goru, Podgoricu, kao i našu školu. Pričali smo i o Crnoj Gori kao ekološkoj državi, budući da je to Ekol koledž”, rekla je Uskoković.

Naglašava da su u Bursi potpisali svečani ugovor o saradnji koji “znači da će u budućnosti biti više razmjena đaka, iskustava, kao i primjena inovativnih metoda u nastavi”.

Dodala je i da su djeca iz Burse posjetila i više hramova i džamija, kao i podgoričko naselje Stara varoš.

“Naši gosti su u školi ovih dana upravo održali seminar. Prepoznali su da smo mi u Crnoj Gori otvoreni za saradnju, kao i da smo multikulturalna zemlja. Mi upravo na taj način promovišemo našu zemlju i srećni smo što smo potpisali ugovor s njima. Nažalost, đaci iz Burse nijesu posjetili mnogo lokaliteta u gradu i van Podgorice zbog lošeg vremena. Uspjeli smo da obiđemo Biljardu na Cetinju, kao i Dvorac kralja Nikole. Htjeli smo da se popnemo i na Mauzolej, ali je vrijeme zaista loše”, kazala je Uskoković, dodajući da veliku zahvalnost duguje direktoru OŠ “Sutjeska” Ljubu Ćeraniću, nastavnicima, kao i roditeljima koji su ugostili djecu iz Turske.

Inspirisani turskom kulturom

Učenici Aleksandar Đurović i Anja Milović nijesu krili da ih je inspirisala turska kultura. Više puta su novinaru “Vijesti” kazali da je “Turska lijepa država u kojoj se poštuju različitosti i cijeni gostoljubivost”.

Djeca iz Bursefoto: Privatna Arhiva

“U Turskoj smo bili šest dana, prvenstveno u hraniteljskim porodicama. Bilo nam je lijepo, osjećali smo se kao kod svoje kuće. I u povratku smo ostali u kontaktu sa mnogim osobama koje smo tamo upoznali. Dosta smo naučili o turskoj kulturi, tradiciji i običajima. Zadovoljni smo sa svim što smo tamo vidjeli.”

Najviše me je iznenadilo to što je hraniteljska porodica u kojoj sam boravila ispoštovala praznik koji slavim. Iako oni ne slave Vaskrs, pripremili su jaja koja smo zajedno ofarbali. Iako sam očekivala lijepo iskustvo u porodicama, nijesam ni mogla da slutim da će me dočekati tolika toplina i osjećaj kao da sam u svojoj kući...