Raznolikost teatra, ali jedinstvo umjetnosti i ljudi
Nikšićko pozorište od 16. do 21. novembra bilo je mjesto koje vrvi od života, mjesto susreta, razmjene, igre, kolektivne energije, mjesto magije i duha koji se rijetko gdje osjeti tako snažno i iskreno kao u gradu pod Trebjesom i Bedemom
Nikšić je grad koji je odavno izgradio posebnu vezu s glumcem i pozorištem, čemu svjedoče tradicija, trajanje, talenti, a od 16. do 21. novembra još jednom je to i pokazao, tokom 21. izdanja Međunarodnog festivala glumca - Nikšić 2025.
Atmosfera svečanosti, prefinjenosti, elegancije, ali i glamura, a onda i zabave, opuštenosti, zajedništva i poštovanja, zračila je Nikšićkim pozorištem iz dana u dan, doživljavajući svoj vrhunac svake večeri iznova - tokom teatarske igre. Publika je to osjećala, ali i svi pojedinci koji su gostovali u Nikšiću, bilo da su iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske... U razgovoru za “Vijesti”, formalnom, spontanom ili nezvaničnom, svi su u superlativu govorili o gostoprimstvu, druženjima, ali i pažnji - što prije i poslije predstave, a što onoj koja se širila gledalištem tokom same igre ili iskazivala kasnije u okviru organizovanih razgovora.
Opjevani jesenji pljuskovi nijesu zaobišli grad N. treće sedmice novembra, ali, uprkos kiši koja je povremeno remetila planove, ništa nije uspjelo da umanji doživljaj - ni publike ni gostujućih umjetnika. Nikšićko pozorište bilo je mjesto koje vrvi od života, mjesto susreta, razmjene, igre, kolektivne (umjetničke) energije, mjesto magije i duha koji se rijetko gdje osjeti tako snažno i iskreno kao u gradu pod Trebjesom i Bedemom.
Karte unaprijed rasprodate, sjedišta ispunjena do posljednjeg, redovi na ulazu i publika spremna za igru, ponekad sa tek neznatnim kašnjenjem od oko pet, šest minuta, slučajni i dogovoreni susreti, usputni ili dugi razgovori, interesovanje koje je samo raslo, a riječ o pozorištu širila se gradom, pored svega ostalog, dokazuje da grad nije slučajno osvojio prestižnu titulu koju će nositi 2030. godine - Evropska prijestonica kulture (EPK). Nikšić, Nikšićani i Nikšićanke to nose u sebi, emitujući taj dobri duh i na ostale, bez obzira na sve - na sve okolnosti, tranzicije, vlasti, (ne)prilike, izazove i probleme.
Tako je i Festival glumca i ove godine potvrdio svoj značaj, ne samo kao umjetnički događaj, već i kao društveni, koji jača identitet grada, otvara prostor za razmjenu ideja, njeguje gostoprimstvo i poštovanje, širi misao o aktuelnom trenutku, a kao dio šireg kulturnog pejzaža podsjeća da je teatar mnogo više od estetike - mjesto emancipacije, socijalizacije, čin zajedništva, prostor u kojem se preispitujemo, rastemo, upoznajemo i postajemo bolji - sami i zajedno.
Ove godine festivalska publika imala je priliku da vidi niz estetski, žanrovski i tematski različitih predstava, a svaka od njih potvrdila je da umjetnost podstiče dijalog na sve moguće teme - od djetinsjtva i odrastanja, preko identiteta, traume, pravde, rata, mita, do feminizma i patrijarhata, političkih ideologija i koristoljubaca - odnosno, govori o društvu u cjelini i ljudskoj prirodi.
Sa time odlično korespondira i ovogodišnji moto Festivala, “Svako je sjena sebe samog”, inspirisan Šekspirovim stihom, a koji podsjeća na duboku povezanost između glumca i lika, čovjeka i njegove unutrašnje sjenke. Sami moto adekvatno je i simbolično ispratio program, po izboru selektora Miloša Latinovića. Simbolično ili ne, slučajno ili namjerno, ali interesantno je da je gotovo svaka od predstava imala elemente naracije i dijaloga sa publikom. I sa i bez toga, sve je bilo u najljepšem maniru dijaloga, susreta i razmjene, ali je možda i taj segment prevazilaženja zida, iliti rampe, pojačao bliskost i učinio život teatra još življim.
Publika je uživala u glumačkim vještinama, izvrsnim tekstovima i dobroj režiji, zamišljala, razmišljala i osjećala svaku od takmičarskih predstava. Igrane su redom: slojevita, nježna, emotivna i introspektivna drama “Uhvati zeca”, Narodnog pozorišta Sarajevo i Scene Mess, po romanu Lane Bastašić u režiji Lajle Kaikčija; “Iskupljenje” po romanu Branimira Šćepanovića, u režiji Veljka Mićunovića, i produkciji Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada pokazujući majstorsku glumu i režiju, ali i tanku nit između glorifikacije i linča, pravde, koristi i nedjela; “Udovica živog čovjeka” beogradskog Zvezdara teatra, puna poznatog, gorkog, iskrenog i ljekovitog humora, ali i crne stvarnosti, a sve po tekstu i režiji Dušana Kovačevića; tu je i “Sirano” Hrvatskog narodnog kazališta iz Varaždina u režiji Vita Taufera koji je manir klasičnog teatra izdigao na novi nivo pun modernog ritma, rime i raskoši; te na kraju “Predmet Medeja” mučna, moćna, ekstremna i vječita priča inspirisana Euripidovom tragedijom koju Dijego de Brea smješta u savremeni kontekst, u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta i Centra za kulturu Bar. Iz noći u noć, aplauzi su bili samo glasniji, jači i manje sramežljivi, osjećanja snažnija, a diskusije o favoritima sve otvorenije i ljepše.
Svaka od predstava bila je jednako važna i jedinstvena karika Festivala, pružajući nešto autentično, hrabro, energično i intimno, budeći niz pitanja i emocija. Nakon svake, na okruglom stolu koji je moderirao Radisav Jevrić, potegnut je zanimljiv razgovor koji bi se nastavljao i kasnije, u neformalnom obliku, sve do kasno u noć, uz ritam pažljivo odabrane, vrhunske muzike, moćnog glasa i opuštenog pokreta. U čast nagrađenih, o kojima su odlučivali ko drugo ne glumci, i to kakvi - Dara Džokić, Irfan Mensur i Slobodan Boda Ninković, na zatvaranju 21. Festivala glumca, kabare “Dobra stara vremena” izveli su Rade Marjanović, Tanja Bošković i Stevan Piale pružajući publici doživljaj svjetskog kabarea, budeći melanholiju, ali i inspiraciju.
Raznolikost estetskih rukopisa, ali jedinstvo umjetnosti, dobrih namjera, starih i novih prijateljstava, promišljanje i dijeljenje viđenja, stavova, širenje vidika i vizija, vibrirali su Nikšićkim pozorištem koje je, pored prostora susreta, bilo i mjesto slobode, istraživanja i motivacije. Nikšić i Nikšićko pozorište dokazali su, a zapravo više pokazali i potvrdili da publika voli pozorište i zna kako se to radi, s poštovanjem, srcem, ponosom i radošću. Zavjesa je spuštena, ali aplauzi i dalje odjekuju.
Energija koja je dovela do EPK
Da Festival glumca ima poseban značaj za grad, ali i koncept kojim je Nikšić osvojio titulu Evropske prestonice kulture 2030 (EPK), podsjetila je i ministarka kulture i medija Tamara Vujović na otvaranju.
Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević, obratio se publici na zatvaranju Festivala, a tom prilikom se osvrnuo i na titulu EPK i dug proces koji je svemu prethodio.
“Kada smo odlučili da krenemo u taj proces i trgnemo naš grad iz letargije, trebala nam je neka energija da to uradimo. Tu energiju smo morali da posudimo od naših građana, a oni koji najbolje tu energiju kanališu jesu upravo u Nikšićkom pozorištu, počevši od rukovodstva i svih zaposlenih u pozorištu, pa do publike. Mi smo sa tom energijom kreirali sve ono što nas je dovelo do titule Evropske prestonice kulture 2030. godine, jer je upravo Nikšićko pozorište sve to vrijeme svjedočilo da ta energija postoji u ovom gradu i da ona može da se ovaploti u priznanje koje smo dobili i zaslužili, a to i ovaj Festival dokazuje”, poručio je Kovačević i dodao da je tokom nedavnog boravka u Parizu uspostavljen dogovor da se Nikšićko pozorište i Festival glumca u narednoj godini predstave u Parizu, i u Tel Avivu, u Izraelu.
“Širićemo kapacitete i mogućnosti, kako pozorišta, tako i Festivala, zato što to zaslužuju i publika i pozorište i Crna Gora i ovo naše parče neba na Balkanu”, rekao je.
Status koji se podrazumijeva
Glumica Nikšićkog pozorišta Maja Stojanović podsjetila je da se Festival glumca održava već dovoljno dugo da je postao tradicija i znak raspoznavanja po kome se upravljaju pozorišni i mnogi drugi kalendari.
“Postao je svetkovina igre i najljepše kreacije, nešto što na trenutak zaustavi svakodnevicu i pozorišnom magijom oplemeni sve naše kuće i naše ulice”, rekla je ona.
Festival je održan 21. put, a Nikšić ko zna koji pokazao da je istinska prestonica kulture i da se taj status u ovom gradu podrazumijeva, navela je Stojanović.
Predsjednik Savjeta Međunarodnog festivala glumca i umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta Janko Jelić naveo je da najveća snaga leži u zajednici, u ljudima koji prepoznaju i pomažu Festival, bilo materijalno, duhovno, idejno, energijom...
( Jelena Kontić )