Trampov mirovni plan za Ukrajinu dovodi Evropu u opasnost

Niko ne zna da li će mirovni plan za Ukrajinu, od 28 tačaka, koji je predložio predsjednik SAD Donald Tramp, na kraju biti sproveden u obliku koji je blizak početnom. Trampova administracija ga je predstavila kao "živi dokument", a po njegovom objavljivanju uslijedio je neprekidan tok izvještaja o izmjenama. Nema sumnje, međutim, da će njegova konačna verzija odražavati koncepciju međunarodnih odnosa koju dijele Tramp i predsjednik Rusije Vladimir Putin i koja direktno ugrožava bezbjednost Evrope.

Rusija je nesumnjivo agresor koji je izvršio invaziju na suverenu teritoriju Ukrajine, kršeći međunarodno pravo, ali Trampov plan zastupa ruske interese. To se najjasnije vidi u predloženoj podjeli Ukrajine koja, poput podjele Poljske koju su u 18. vijeku sproveli Pruska zajedno sa Ruskom i Habsburškom imperijom, treba da bude izvršena bez uvažavanja mišljenja Ukrajinaca.

Trampov plan ne samo da obezbjeđuje de fakto priznanje ruskog suvereniteta nad Krimom (koji je Rusija okupirala i anektirala 2014. godine) i nad teritorijama koje okupira od februara 2022, već i primorava Ukrajinu da povuče svoje trupe iz dijela Donjecke oblasti koji trenutno kontroliše. Drugim riječima, od Ukrajine se zahtijeva da se odrekne dijela svoje suverene teritorije koju njena vojska uspješno brani.

Ovaj plan postavlja osnovu za opravdavanje nezakonitih teritorijalnih osvajanja Rusije. Iako se u njemu navodi da će se "suverenitet Ukrajine potvrditi", već sljedeća tačka kaže da će Rusija, Ukrajina i Evropa zaključiti "sveobuhvatan sporazum o nenapadanju" kojim će se riješiti "sve nejasnoće u posljednjih 30 godina".

O kakvim se tu nejasnoćama može govoriti? U proglašenju nezavisnosti Ukrajine 1991. godine nije bilo ničeg nejasnog ni dvosmislenog. Budimpeštanski memorandum iz 1994. godine, prema kojem je Ukrajina pristala da se odrekne nuklearnog arsenala naslijeđenog nakon raspada SSSR-a, u zamjenu za obećanje Rusije, Velike Britanije i SAD da će garantovati njen teritorijalni integritet, takođe je bio potpuno jasan. Kao i Povelja Ujedinjenih nacija, koja propisuje da sve strane moraju da se uzdrže od "upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti bilo koje države".

Ako se uzmu u obzir i odredbe Trampovog plana koje se tiču normalizacije odnosa između Rusije i SAD, ukupna poruka Evropi postaje jasna. Tramp nije nedosljedan niti ga je lako impresionirati i nije predsjednik koga Evropljani mogu zadržati na svojoj strani ustupcima i laskanjima. Da, umije da bude hirovit, ali po nekim pitanjima zauzima čvrst stav. Među njima je i njegovo uvjerenje da blagostanje Ukrajine (i evropska bezbjednost uopšte) ima ograničen značaj za SAD, te da se tome ne smije dozvoliti da stoji na putu američkim komercijalnim interesima ili njenim odnosima sa drugom velikom silom.

Trampova ravnodušnost kada je riječ o obavezama SAD prema Evropi u oblasti bezbjednosti naročito je očigledna u četvrtoj tački plana, koja navodi da će se dijalog "za rješavanje svih pitanja bezbjednosti i stvaranje uslova za deeskalaciju" voditi "između Rusije i NATO-a posredstvom SAD". Time se Amerika postavlja odvojeno od NATO-a, koji stoji između Rusije i Evrope.

Ovo nije prvi put da se Trampova administracija distancira od NATO-a. I nije prvi put ovog mjeseca. Na Berlinskoj konferenciji o bezbjednosti bivši ambasador SAD u NATO-u, Metju Vitaker, izjavio je da se SAD "raduju" što će Njemačka preuzeti funkciju (koju je kao prvi obavljao predsjednik Dvajt D. Ajzenhauer) vrhovnog komandanta savezničkih snaga u Evropi (SACEUR). S obzirom na ključnu ulogu SACEUR-a u lancu nuklearnog komandovanja NATO-a, ovo bi moglo da nagovijesti razdor između SAD i Evrope u ovoj oblasti.

Trampov plan ne distancira samo SAD od NATO-a. On je takođe strateški uvredljiv, jer zahtijeva od Ukrajine da "ustavom potvrdi da neće ulaziti u NATO". NATO će, sa svoje strane, morati da "u svoje normative uključi odredbu" koja kaže da Ukrajina nikada neće biti primljena u Alijansu i da se saglasi da tamo nikada neće raspoređivati svoje trupe. Amerika je spremna da Ukrajini pruži bezbjednosne garancije, za koje će "dobijati nadoknadu".

Čak i očigledni ustupak Ukrajini u mirovnom planu - tvrdnja da će zemlja biti kvalifikovana da se priključi EU - odražava zapanjujuću aroganciju. Zašto bi SAD i Rusija mogle da odlučuju ko ispunjava uslove za pridruživanje EU? Pravila u vezi sa članstvom Ukrajine u NATO-u bi, u svakom slučaju, zakomplikovala pristupanje zemlje EU, i nema razloga da očekujemo da će Tramp preispitati svoju podršku ruskoj mantri: nema Ukrajine u NATO-u, i nema NATO-a u Ukrajini.

Uz to, predviđa se da će zajednička američko-ruska "radna grupa za bezbjednost", koja ne uključuje ni evropske ni ukrajinske predstavnike, "podsticati i garantovati sprovođenje svih odredbi" ovog sporazuma. Pri tome, SAD će dobiti 50% profita od obnove Ukrajine "pod američkim vođstvom".

Kakve god eventualne izmjene koje ukrajinski pregovarači budu uspjeli da izvuku od zvaničnika SAD tokom nastavka pregovora u Ženevi, nema sumnje da Trampov mirovni plan predstavlja strateški poraz ne samo za Ukrajinu, već i za čitavu Evropu. Ali, umjesto beskorisnih osuda Trampa i Putina (lažnog saveznika i pravog neprijatelja, tim redom), Evropljani bi trebalo da priznaju odgovornost za svoju ulogu u stvaranju ove situacije.

Decenijama nakon Drugog svjetskog rata Evropa je toliko udobno rasla pod američkim sigurnosnim kišobranom da je, čini se, izgubila sposobnost da sama razmišlja o pitanjima bezbjednosti. Tako je, kada su SAD odlučile da ne reaguju odlučno na rusku invaziju i okupaciju Krima 2014. godine, Evropa bez pogovora slijedila njihov primjer. Sada EU plaća cijenu svoje pasivnosti.

Godine 1968. Henri Kisindžer, tadašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost SAD, brinuo se da bi povlačenje iz Južnog Vijetnama poslalo signal "nacijama svijeta da može biti opasno biti neprijatelj Amerike, ali da je biti njen prijatelj - fatalno." Šezdeset godina kasnije, Evropa bi, posmatrajući Trampovo približavanje Rusiji, trebalo da shvati ovu poruku.

Autor je profesor na Sciences Po; bio je specijalni savjetnik visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbjednost

Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)

( Zaki Laidi )