Da se više ne lažemo, svi su znali sve...

Petak, 21. novembar - Dobro je, ove evro(sr)pske integracije svakoga dana u svakom pogledu sve očiglednije ulaze u zabavnu fazu...

- Ne bih rekla da je Crna Gora "trojanski konj" - izredigovala je komesarka Marta Kos vlastitu izjavu nakon devet dana...

Kad će i da li će ikad reći ko jeste, to još ne znamo...

Znamo samo da kandidatkinje za gorepomenutu državu-konja treba tražiti među onima koje su najbliže učlanjenju u Evropsku uniju...

Da se Albanija okrene Rusiji nije realno sa dva razloga, prvi se tiče trauma iz staljinističkog doba Envera Hodže a drugi je vezan za uspješno pretvaranje "američkog sna" u albansku stvarnost...

Ukrajina je prva do nje, ali najveća prepreka njenom pretvaranju u "trojanskog konja" Rusije jeste upravo Rusija...

Moldaviju od takvog prelamanja u mozak najviše udaljava upravo status Ukrajine pod ruskom okupacijom...

Makedoniji dvije članice EU - Grčka i Bugarska - ne daju priliku ni da se učlani...

Bosni i Hecegovini evo tri decenije ne polazi za rukom da pomogne sebi, a kamoli da bude s ruke nekome sa strane...

Da nije mislila ni na Srbiju, potvrdila je upravo Marta Kos...

- Nema napretka u ključnim oblastima. U vladavini prava, slobodi medija i izbornom zakonodavstvu reforme napreduju veoma sporo, a samo trećina građana podržava ulazak u EU - tako je kazala.

Da je status članice Evropske unije preduslov za status "trojanskog konja" Ruske Federacije, nije ni morala da kaže...

I zato, rekla ne rekla, samo Crna Gora može Marti Kos prirediti zlehudu sudbu da ostane "upamćena kao komesarka koja je u Uniju uvela 'trojanske konje' koji će postati aktivni za pet, deset ili petnaest godina”...

I džaba ograđivanje kako ne bi rekla da je mislila na našu malu deželu...

Zbog toga što jeste rekla da "postoje rizici zato što vidimo vrlo aktivnu rusku propagandu i u vašoj zemlji"...

I ko zna koji put ponovila da Komisija razrađuje ideje poput "tranzicionog perioda, svojevrsnog probnog roka, zaštitnih mehanizama".

Rekoh li već, program stručnog osposobljavanja da pripravnici u evro(sr)pskim integracijama ne postanu "trojanski konji"...

Nego samo "magarci", ali ne trojanski nego evropski...

I to bez navodnika...

* * *

Subota, 22. novembar - Bez navodnika mogla bi da ide i naredna priča o evro(sr)pskim integracijama mog rodnog grada, samo ne iz političkog nego ekološkog ugla.

Već nedjeljama se na području Orje Luke nelegalno odlažu velike količine kokošijeg đubriva, u kojem se nalaze i leševi uginulih kokošaka...

Vuk Iković podnio je prijavu ekološkoj inspekciji, javnosti predstavio video-snimak spiranja tog đubriva tokom nedavnih padavina...

Zbog toga, ali i svega što radi za svoj grad, pod navodnicima prepisujem odlomke iz njegove priče ispisivane u nastavcima:

„Ovo predstavlja ozbiljan rizik po Gračanicu, Zetu, ali i gradsko izvorište. Tražim da kao nadležna inspekcija za park prirode preduzmete mjere i obavijestite nadležne u opštini Danilovgrad da se hitno obustavi odlaganje, a zatim u najkraćem roku izvrši sanacija terena.

Da se kokošije đubrivo i dalje odlaže na obali pritoke Zete vide svi osim našeg rukovodstva. A ovo je samo jedan od brojnih slučajeva koji pokazuju nemar foteljaša za zdravlje građana.

Odlaganje đubriva je jasno propisano: tačno se zna koja količina ide po jedinici površine, gdje se smije odlagati i u kom stanju.

Padaju obilne kiše, stotine tona kokošijeg đubriva završavaju u nabujaloj Gračanici, pa onda u Zeti. Kroz podzemne tokove mogu doći i do gradskog izvorišta, ako se rukovodstvo ne umiješa u svoj posao."

Je li se umiješalo, nijesam uspjela da saznam. Na portalu Volim Danilovgrad, inače poznatom po pravovremenom informisanju, još nema zvaničnih reagovanja na upozoravajuće poruke i snimke Vuka Ikovića...

* * *

Nedjelja, 23. novembar - Ni državna vlast još nije reagovala na upozoravajuću formulaciju u jednom zvaničnom saopštenju...

Da su srpski ministar Demo Beriša i crnogorski Fatmir Đeka "razgovarali o mogućnosti unapređenja saradnje oko položaja srpske zajednice u Crnoj Gori"...

Naravno da položajem Srba u Crnoj Gori ne smiju da se bave ministarstva za manjinska prava, jer pripadnici tog naroda u Crnoj Gori nijesu bili niti će biti - nacionalna manjina...

Ali, nemam problem s tim da ministar Beriša sebe smatra nasljednikom zlosrećnog Rahmana Morine koji je u režimu Slobodana Miloševića prihvatao funkciju "poštenog Albanca"...

Moj problem, a trebalo bi da bude i državni, jeste to što je naš ministar za manjinska prava uopšte pristao da sa srpskim resornim kolegom razgovara o položaju srpske zajednice...

Najproblematičnije je, ipak, što prije mene sve ovo i još mnogo toga nijesu istog dana saopštili predstavnici srpskog naroda koje je taj narod i doveo na vlast...

* * *

Ponedjeljak, 24. novembar - I sad se više ne čudim reagovanju gradonačelnika Cetinja na izjave mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija i predsjednika crnogorske opštine Nikšić Marka Kovačevića...

I nimalo mi ne smeta što je tom prilikom potpuno ignorisao - u javnom obraćanju inače poželjne - diplomatske manire...

- Dođite da je obnovite i jedan i drugi. Želja će vas bit, ka' i one prije vas, a i ove što četnikuju po Crnoj Gori. Zalijećete se evo četrdeset godina, bastaduri - tako je Nikola Đurašković napisao na Fejsbuku.

I neka je, drugačije se ukratko ne može uzvratiti na podvale da je obnova kapele na Lovćenu "ispunjenje Njegoševog amaneta", kako bi se "i krov naše otadžbine obnovio"...

Zašto tvrdim da je riječ o podvalama? Pa sa razloga što se ni SPC ni (pro)srpske partije uopšte i ne bore za obnovu Njegoševe kapele, nego zadužbine Aleksandra Karađorđevića.

Osim toga, SPC nema ni istorijski ni pravni osnov da se bavi autentičnom Njegoševom kapelom, jer je on tu kapelu sagradio 1845. godine kao poglavar (vladika) autokefalne Crnogorske crkve, odnosno Cetinjske mitropolije.

U to vrijeme SPC nije ni postojala.

* * *

Utorak, 25. novembar - Zna se i ostatak činjeničnog opisa, da je izvornu Njegoševu kapelu oštetila austrougarska artiljerija tokom borbi na Lovćenskom frontu u januaru 1916. godine.

Da su nakon austrougarske okupacije Njeguši planirali da je poprave i formirali Odbor, ali ih je u tom naumu spriječila srpska vlast...

Da je 1921. godine uzaludan bio i zapisnik Građevinske sekcije sa Cetinja da je kapelu moguće popraviti, civilna vlast Karađorđevića dovršila je posao austrougarske artiljerije i iz temelja srušila originalnu Njegoševu kapelu...

Da je nakon toga, po idejnom rješenju ruskog arhitekte Nikolaja Krasnova, sagradila potpuno novu 1925. godine.

Da je sam kralj Aleksandar u obraćanju mitropolitu Gavrilu Dožiću rekao da mu u amanet predaje svoju zadužbinu...

Da je originalna Njegoševa kapela bila posvećena Sv. Petru Cetinjskom...

Da je kralj novu kapelu posvetio Sv. Đorđu, a sagrađena je u čast rođenja prestolonasljednika Petra i u nju je ugrađen (i) kamen sa Venčaca pored Topole...

Da je 1974, zbog izgradnje Mauzoleja srušena kapela Karađorđevića a ne Njegoševa...

Toliko za danas o podvalama da je "obnova kapele na Lovćenu ispunjenje Njegoševog amaneta", kako bi se "i krov naše otadžbine obnovio"...

* * *

Srijeda, 26. novembar - Da je prije svih drugih obnova Crnogorcima svih vjera i nacija neophodna obnova ljudskosti, potvrdilo je i trodnevno iščuđavanje nakon emitovanja Nedjelje u retrovizoru na TV Vijesti...

Čuste li Ibrahimaaaa... E, neka je progovorioooo... Je li ovo mogućeeee...

Jesteeee, prodimila sam već nakon prvog fejsbuk-čuđenja i, za početak, dopisala: Ne lažite, svi ste sve znali i ćutali...

Kao da Ibrahim Čikić prvi put priča, kao da za ovih trideset godina nije napisao četiri knjige i više od petsto kolumni, dao stotinak intervjua i pet puta toliko izjava...

I kao da Liberal i Monitor nijesu o Ibrahimu i svim žrtvama državne akcije "Lim" počeli da pišu još od početka te zloglasne 1994.

I da se svi tekstovi ukoriče, ne bi u osam tomova stale priče o zlostavljanju, mučenju, i ponižavanju "mudžahedina" koje je vlast pravoslavnih fundamentalista krstila tako samo zbog drugačije vjere, nacije i imena...

I zato Crna Gora nema pravo da se ne sjeća tih godina kako se, uz osamdeset posto podrške tzv. pravoslavaca, u zlu zvanom etničko čišćenje Bošnjaka/ Muslimana solidarisala sa modernizovanom i drastično bolje naoružanom verzijom Ravnogorskog četničkog pokreta...

Niti ima pravo da se iščuđava zbog čega Ibrahim Čikić već tri decenije ponavlja istu rečenicu:

- Da tada nije bilo Slavka Perovića, ne bi sada u Crnoj Gori bilo Bošnjaka/ Muslimana, a ne bi bilo ni Crne Gore.

I upravo zbog crnogorske kolektivne aMNEzije, bojim se da se ništa neće promijeniti ni nakon saslušanja pred parlamentarnim odborom...

I da će vaskoliko pravosuđe ćutati isto kao i prije tri decenije. Kad je Ibrahim osuđen zbog "planiranog snajperskog djelovanja" iako su tadašnji izvještaji berlinskih i beogradskih ljekara potvrdili - stoprocentno oštećenje vida.

I kao što su, petnaestak godina kasnije, ćutnjom ispratili i njegovo novčano kažnjavanje zbog nanošenja duševnih bolova i patnji onima koji su ga u pritvoru mučili i zlostavljali...

Glas sudija nije se čuo ni nakon što je rukovodstvo SDA dobilo 168 godina zatvora zbog zločina koji se uopšte nije dogodio, niti je ikad planiran...

* * *

Četvrtak, 27. novembar - Ne vjerujem ni da će se takvo pravosuđe ikad pozabaviti Milom Đukanovićem. I ne treba, u slučaju da se to bavljenje priprema zbog ovih satova...

Što se mene tiče, srećni mu bili i dabogda ih još dugo nosio...

( Ratka Jovanović-Vukotić )