Dragan Šaković: Nismo mi kao djeca sanjali Real, već Budućnost

Dragoljub-Dragan Šaković, još jedan sinonim za FK Budućnost.

Bio je igrač (od 1961. do 1972. upisao je 219 nastupa za plavo-bijele, sa 45 golova je u Top 10 najboljih strijelaca kluba ikada), trener mlađih selekcija, pomoćni trener, šef stručnog štaba… - riječju, legenda kluba.

- Kao mlad sam debitovao, igrao Prvu ligu velike Jugoslavije koja je tada bila na nivou velikih evropskih takmičenja. Prvi put smo savladali Hajduk iz Splita, kada su za Hajduk igrale velike zvijezde evropskog i jugoslovenskog fudbala. Međutim, ta euforija elite trajala je samo sezonu. Ni danas ne znam kako smo ispali, jer smo imali kvalitet. Kao da se tadašnja uprava nije snašla ili su se dešavale neke stvari. Stvarno smo imali kvalitet, čak se i mislilo da ćemo se odmah vratiti, ali je za san i povratak u elitu morala da dođe neka nova generacija - podsjeća se Šaković u izjavi za sajt kluba.

Šaković je juče posjetio FK Budućnost, dočekali su ga izvršni direktor Predrag Kažić i sportski Gavrilo Petrović.

Podsjeća se i prokletstva titogradskog tima u baražima za ulazak u elitu, popularnim kvalifikacijama.

- Baraži su moja velika žalost. Nismo uspjeli dok sam bio u Budućnosti, a uvijek smo bili nadomak. Sve je to bio splet nesrećnih okolnosti, jer smo više od svih zasluživali da se vratimo u Prvu ligu. Te 1972. sam promašio penal, Spartak je prošao dalje, a ja nisam mogao da prihvatim da sam promašio i da dalje nosim dres Budućnosti. Sebe sam optužio da sam jedini krivac.

Njegova generacija je, ipak, kao drugoligaš stigla do ogromnog uspjeha - finala Kupa Maršala Tita 1965. Dinamo je na Marakani bio jači (2:1).

- Za Dinamo su igrale sve same vedete. Možda ću biti malo neskroman, ali se ne stidim da to kažem: mislim da smo pokradeni na toj utakmici. Kovačevića je zamijenio Miki Ivanović, a ja sam kasnije povrijedio zglob i, pošto smo imali pravo samo na tu jednu izmjenu, čitavo drugo poluvrijeme smo igrali sa 10 igrača. I imali smo klasičan penal koji sudija nije sudio pri rezultatu 2:1. To su činjenice, zato smo se poslije utakmice osjećali kao moralni pobjednici - priča Šaković, koji je bio trener mlađih kategorija, a 1994. je preuzeo i prvi tim, vodio Budućnost u čuvenom meču Intertoto kupa sa Bajerom u Leverkuzenu.

- Rana oko promašenog penala bila je još duboka. Mislio sam da se nikada neću vratiti u Budućnost, čak ni kao trener. Međutim, sjedio sam sa društvom u prostorijama kluba, pozvali su me i predložili za trenera Lovćena, ali za Lovćen sam još bio mlad. Tada su rekli da preuzmem pionire čim diplomiram - kaže Šaković, koji je nakon uspjeha sa pionirima sarađivao sa prvotimcima dvije sezone: 1979/80 i 1980/81 - posebno je važna ova druga, kada je osvojeno veliko šesto mjesto…

- Spaske (Dragutin Spasojević) je bio moj trener u Boru, znao me i cijenio i uzeo me za pomoćnika. Bile su to sjajne godine, a kada je Spaske otišao - želio sam da nastavim sam. Za Budućnost objektivno nisam imao iskustva i znanja, jer je Budućnost tada bila velika ekipa. Opredijelio sam se za OFK Titograd, gdje mi je bilo sjajno.

Na kormilo prvog tima, dakle, nije došao preko noći.

- Pun želje i znanja sam preuzeo tim, jer sam se upravo te 1994. vratio iz Amsterdama, gdje sam pratio Ajaks koji je bio u najvećem mogućem usponu. Otišao sam da gledam i učim od ljudi koji su fudbal doveli do savršenstva. Usavršio sam se, koristio literaturu - za koju i danas tvrdim da je najbolja i najveća u Crnoj Gori, nudio je mladim trenerima, ali se ne javljaju - i napravili smo sjajan tim. Kostić, Popović, Beširović, Peković… Sa tom ekipom smo se nosili sa svima. Tokom proljeća u B ligi bili smo prvi, imali smo talenta da zaprijetimo svima u A ligi, ali je onda uprava rasprodala sve igrače toga ljeta.

Možda bi i u Leverkuzenu, na "Baj areni", bilo drugačije da je imao tim iz prethodne sezone. Njemački velikan slavio je 3:0.

- Ekipa se rasturila, tako da smo sa novom ekipom igrali protiv Leverkuzena, a iskreno - ja sam slabo poznavao igrače koje sam imao na klupi, jer je dosta njih stavljeno samo da bismo popunili klupu. Plan je bio da zadržimo ekipu od prošle sezone. Leverkuzen je bila nevjerovatno jak, sve su to bili reprezentativci, ali da sam imao moju ekipu na okupu - ubijeđen sam da bi rezultat bio drugačiji. Nisam siguran da bi lako izašli na kraj sa nama.

Šaković je dobio od svog kluba na poklon dobio kristalni globus i monografiju „Ponosna prošlost, jedna je Budućnost“.

- Mi smo Budućnost nenormalno voljeli. Nismo razmišljali o Partizanu, Zvijezdi, Dinamu, čak ni o Realu. I danas je volimo. I danas živimo za veliki rezultat Budućnosti - zaključuje.

( Dl.M. )