RECENZIJA: Clair Obscur: Expedition 33- debitantski san koji se usuđuje da prkosi
Ovo nije djelo opreznih početnika. Ovo je djelo pravih majstora, i to kakvih
Kada studio objavi svoju prvu igru, očekivanja su obično skromna: dokaz koncepta, oprezan korak u industriju. Sandfall Interactive, francuski tim koji debitira sa Clair Obscur: Expedition 33, očigledno nije dobio tu poruku. Njihov prvenac je raskošna igra uloga (RPG) na poteze koja više liči na manifest nego na probu. Daje sjaj eksperimentisanja kakav smo vidjeli u Lost Odyssey ili Legend of Dragoon, dok u isto vrijeme miješa čudnu razigranost Miyazakijevih svjetova, uz dašak melanholije Yoko Tara.
Ovo nije djelo opreznih početnika. Ovo je djelo pravih majstora, i to kakvih.
Svijet naslikan laticama i prašinom
Premisa je jednako upečatljiva kao i njena izvedba. U gradu Lumiere, život se mjeri potezima kista misteriozne Slikarke, koja svake godine briše cijelu generaciju iz postojanja. Građani obilježavaju osuđene vijencima, opraštaju se i šalju ekspediciju da je suoči. To je ritual koji već 67 godina završava neuspjehom.
Gustave, iskreni pronalazač, i njegova usvojena kćerka Maelle pridružuju se najnovoj misiji, krećući preko kontinenta koji izgleda kao da se Final Fantasy X sudario sa Hensonovim Lavirintom u agoniji Annihilation.
Pejzaži su kaleidoskopski: sumorni šumski predjeli u uljanim bojama, okamenjeni leševi, kolosalne kamene maske koje lebde poput zaboravljenih bogova. Svijet je istovremeno bujan i terminalan, pun tajni koje se protežu daleko izvan obećanih 30 sati igranja.
Borba koja odbija da miruje
Borba na poteze sa mogućnošću izbjegavanja i pariranja zvuči kao trik, ali Sandfall je uzdiže u nešto opipljivo i uzbudljivo. Svaki neprijatelj ima svoj ritam: trom, uvijen, plesni... tražeći reflekse i pažnju. Sistem odbija da vas pusti da se isključite, spajajući strategiju JRPG-a sa neposrednošću akcionih igara.
Iza refleksa, igra dodaje slojeve mehanike inspirisane “deckbuilder” igrama iliti igrama gradnje špila: status efekti, ekonomija akcijskih poena i razorne kombinacije. Pet igrivih likova su jedinstveni i inventivni, od Monocovih transformacija nalik lutkama do Lune i njenog sistema elementarne rotacije. Rezultat je borbeni sistem koji je zahtjevan i beskrajno nagrađujući, gurajući igrače da eksperimentišu i otkrivaju nove sinergije čak i duboko u New Game Plus.
Male čarolije na putu
Ono što uzdiže Clair Obscur iznad mehanike jesu detalji skriveni u lavirintskim tamnicama. Mirna čudovišta sa tihim molbama. Dvorac izgubljen u vremenu, dostupan kroz tajna vrata. Mini-igre koje variraju od hokeja na vazdušnom stolu sa eksplozivnim lutkama do ludih parkour izazova. Opcioni mega-bossovi koji lebde kao titani nad mapom. Ovi detalji pretvaraju putovanje u avanturu, dajući svijetu ličnost i nepredvidljivost.
Teme smrtnosti i prkosa
Najdublji trenuci igre često leže van glavne radnje. Istražujući društvo pomireno sa ritualnom žrtvom, Sandfall postavlja teška pitanja: Šta dugujemo zajednici koja će nas jednog dana izbrisati? Kako porodice pripremaju djecu za neizbježan gubitak? Kada društvo odlučuje da prestane donositi novi život u osuđeni svijet?
Nema lakih odgovora, samo svjetlost koja se gasi i likovi koji se bore protiv nje. Glumačke izvedbe, posebno Jennifer English, unose toplinu i ranjivost, čak i kada budžetska ograničenja postanu vidljiva. Pisanje balansira između razigranosti i ozbiljnosti, nudeći spektakl koji nikada nije prazan, već pun srca i duboko ličan.
Muzika, raspoloženje i magija
Muzika, negdje između Final Fantasy X i Nier: Automata, prelazi od orkestarskih uzleta do džez intermeca i karnevalskih tonova. Ona upotpunjuje paletu koja je bajkovita bez kiča, mračna bez ružnoće, razigrana bez ironije. Ovo je spektakl koji se ne stidi sopstvene grandioznosti, igra koja izgleda kao da su “velika djeca” ponovo dala mašti na volju i pozvala nas da se pridružimo.
Rijetka vrsta očaranosti
S vremena na vrijeme, pojavi se RPG koji ponovo probudi čaroliju djetinjstva poput očaravajućeg Suikodena i Final Fantasy VIII. Clair Obscur: Expedition 33 je jedna od tih rijetkih igara. Priča ispričana sa tolikom iskrenošću i strašću da se osjeća kao da je boljelo ne ispričati je.
Bez obzira da li će osvojiti titulu Igre godine, a po mom mišljenju je zaslužuje, Sandfall Interactive je već postigao nešto izuzetno: debitantsko djelo koje nas podsjeća zašto smo se zaljubili u igre. Za mene, ovo nije bila samo igra koju sam igrao, već svijet iz kojeg još uvijek nijesam spreman da izađem.
Zaključak
Clair Obscur: Expedition 33 je debitantsko ostvarenje nevjerovatne ambicije. Igra koja se usuđuje da bude operetska, iskrena i neustrašiva u svom spektaklu. Možda neće očarati svakoga na isti način, ali za one koji je prihvate, nudi nešto rijetko: podsjetnik da igre i dalje mogu da nas vrate u djetinjstvo kada smo ovakve igre gledali širom otvorenih, očaranih, očiju.
( Vladimir Roganović )