Đaci u carstvu 25.000 knjiga

Nagli uspon društvenih mreža i medija promijenio je život savremenog čovjeka, pa se nerijetko stiče pogrešan utisak da je knjiga izgubila bitku protiv tehnoloških “giganata” i brzih informacija koje zatrpavaju pojedinca.

To su za “Vijesti” ocijenili sagovornici iz podgoričke Gimnazije ‘Slobodan Škerović’, sa kojima je naš novinar prošle sedmice razgovarao povodom obilježavanja značajnog jubileja - upisivanja 25.000 knjiga u bibliotečki fond te škole.

Iako mladi sve više teže ka društvenim mrežama i lakoj zabavi, činjenica je da biblioteka broji oko 600 članova, kao i da učenici gotovo uvijek nađu put ka knjizi.

Obavezno školsko štivo, lektire, ljubavni romani, trileri, kao i savremena psihologija među najtraženijim žanrovima su u gimnazijskoj biblioteci.

Prema riječima bibliotekarke Sanje Marjanović, nijesu svi učenici zainteresovani za knjigu “mimo one koja spada u obaveznu školsku literaturu”.

Ističe da su starije generacije više čitale, ali i da u novijim postoje oni đaci koji oazu mira i znanja pronađu u dobroj knjizi.

“U biblioteku je sada otprilike učlanjeno oko 600 učenika škole, što je zavidan broj. Ne mogu da poredim stanje sa drugim školama, jer nemam na osnovu čega, ali je činjenica da postoji jedan manji procenat učenika koji čitaju u odnosu na period kada sam ja bila đak u ovoj školi. To, doduše, ne znači da su i ovih 600 učenika aktivni čitaoci”, rekla je.

“Gospodar prstenova” i “Sumrak” među najtraženijim

Podsjeća da izučavanje školske lektire za neke učenike može biti veoma zahtjevno i ne čitaju druge knjige, odnosno “ne žele da odstupe od maturskog standarda”.

“To su čitaoci koji žele samo da ostvare cilj, pa čitaju značajna djela književnosti, jer maturski standard podrazumijeva ona iz sve četiri godine. Zatim imate tip čitaoca koji vole da čitaju neobavezne knjige više nego samu lektiru. Takvi učenici mnogo vole da čitaju beletristiku, a nje u biblioteci imamo puno”, kazala je Marjanović, dodajući da su među učenicima “veoma tražene knjige ekranizovane u filmove i serije”.

Istakla je da učenici, pored školske literature, vole da čitaju lakše štivo, pa se, tvrdi, nerijetko traži primjerak više “Gospodara prstenova”, “Sumrak” sage...

“Tražena je i popularna literatura. Obično se traže i dobitnici Nobelove nagrade. Smatram da je sami čin čitanja jako bitan, pa da će učenici preko lakših knjiga doći do neke ozbiljnije literature. Sada, u ovom klasifikacionom periodu, najviše se čitaju lektire. Učenicima, recimo, iznajmljujemo ‘Prokletu avliju’ i djela Antona Čehova... Kako se približi ljetni ili neki drugi raspust, onda oni više traže neke druge knjige. Postoje oni učenici i koji slušaju preporuke svojih profesora. Nije to neki ogroman procenat, ali je za pohvalu”.

Da ljubav prema knjizi nije stvar prošlosti, kazale su i gimnazijalke sa kojima je razgovarao novinar “Vijesti”.

Učenica trećeg razreda Sofija Ivanović mišljenja je da bi knjige “za svakog pojedinca trebalo da predstavljaju svojevrstan prozor u svijet”. Dodaje i da su knjige jedan od najboljih izvora obrazovanja, ali i da ne čita samo školske lektire.

“Trudim se da čitam što više. Zanimaju me psihološki i ljubavni romani. Mada, ako je knjiga dobra, ne zavisi mi izbor previše od žanra. Mislim da bismo kao civilizacija morali da radimo na tome da očuvamo knjigu”, rekla je Ivanović.

Naglasila je da mladi ne čitaju dovoljno, naročito ne o “stvarima o kojima bi trebalo da budu veoma dobro informisani”.

“Imamo puno informacija koje do nas stižu u realnom vremenu - onda kad nam je potrebno. To su uglavnom novosti koje se nas tiču ili ne. Ne čitamo klasike, kao ni knjige koje bi mogle da nam pruže jedno novo iskustvo. Svako bi vam zaista rekao da knjige pružaju novo iskustvo”.

I njena drugarica Milena Popović sličnog je stava.

“Mislim da mladi, danas, ipak čitaju. U početku sam smatrala da mladi više vole da telefoniraju i izlaze sa svojim prijateljima, ali nije baš tako. Volim da čitam i to radim u slobodno vrijeme, kao i tokom raspusta. Nemam omiljeni žanr, ali mi je mnogo drag pisac Anton Čehov. Zato i najviše volim da čitam njegove drame. One su bile djela koja sam pročitala mimo lektire. Pružili su mi novi pogled na svijet”, izjavila je Popović.

Pogrešno je reći da se ne čita

Miloš Popović, profesor crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti u toj školi, ističe da je pogrešna pretpostavka da se u posljednje vrijeme ne čita.

Mišljenja je da je književnost umjetnost, odnosno dio elitne kulture, te da biste je razumjeli “morate da imate neku vrstu predznanja”.

“Da biste elemente teksta stavili u pokret, morate da imate čitalačko iskustvo. To je ono što učenike sputava ili ih odvraća od književnosti. Teško im je da razumiju najveća književno-umjetnička djela - klasike. U srednjoj se čita Fjodor Dostojevski, ‘Hamlet’ od Vilijama Šekpsira... To su tekstovi o kojima se više stotina godina raspravlja i tumači. Jasno je da učenici na tom nivou ne mogu da dođu do svih djelova teksta, ali mogu da pokušaju. Moj savjet bi bio učenicima da ne odustaju, a kako godine budu prolazile, tako će se njihovo znanje i čitalačko iskustvo obogaćivati”, rekao je “Vijestima” Popović.

On naglašava da je uvijek bilo učenika koji su čitali jer su osjećali potrebu za tim:

“Zato što ih ono čini na neki način ljepšim, pametnijim i cjelovitijim bićima”.

Ističe da učenici “uglavnom ne biraju klasike, pa će veoma mali broj uzeti sam da ih čita”.

“Uglavnom je to neka popularna psihologija... To im je blisko i iznosi se na njima blizak način. Učenicima treba da objasnimo da su književni junaci naši prijatelji, i da nas oni vrlo često mogu mnogo bolje razumjeti od onih ljudi sa kojima svaki dan komuniciramo. U svakoj profesiji, oblasti i segmentu čovjekovog života uvijek imate one koji su prirodno okrenuti ka nečemu i one koji nešto rade iz drugih pobuda. Neki učenici čitaju zato što osjećaju potrebu, a drugi samo kad moraju”.

Zahvalni bivšim direktorima

Gimnazija “Slobodan Škerović” u srijedu je proslavila simboličan jubilej - ukupno 25.000 knjiga upisano je u fond te škole.

Prema riječima direktora Zorana Pejovića, taj jubilej slave u pravo vrijeme.

Istakao je da imaju kapaciteta da poklanjaju knjige drugim osnovnim i srednjim školama, kao i da će nastaviti to da rade i u budućnosti.

“Znamo kakav je knjiga potencijal za mlade ljude, iako se stiče privid da je izgubila poziciju, kao i da joj prijeti potiskivanje”, rekao je.

Bibliotekar Nebojša Knežević kazao je da kada je stupio na tu poziciju “davne 1999. godine, bibilotečki fond je bio veoma skroman”.

Objasnio je da su se fond knjiga, kao i uslovi rada u biblioteci godinama i u mandatima više direktora mijenjali.

“Počeli smo od nule i krenuli smo u novu strukturu. Bivši direktor Svetislav Bakić je profesionalizovao profesiju bibliotekara u Crnoj Gori. Radiša Šćekić je prenio biblioteku iz skromnih u dobre uslove. Bivša direktora Zoja Bojanić Lalović je oživotvorila biblioteku. Biljana Vučurović ju je obogatila”, rekao je.

( Nikola Saveljić )