U korupciji je stvar

Korupcija je možda za američkog predsjednika Donalda Trampa samo način života, ali ona je ključna tema njegovog mandata. Od dijeljenja pomilovanja i politika u zamjenu za novčane donacije ili usluge, do podsticanja stranih vlada i nedržavnih aktera da investiraju u kripto proizvod njegove porodice, Trampovi korupcionaški poduhvati dostigli su razmjere neviđene u američkoj istoriji.

Značaj ove korupcije ne može se razumjeti bez prepoznavanja uloge koju ona igra u Trampovom nastojanju da demontira “sistem”. Ta misija se sprovodi metodama koje podsjećaju ne samo na kleptokratski Kremlj ruskog predsjednika Vladimira Putina, već i na komunističke strukture moći iz sovjetske ere. Tramp vlada kroz proizvoljnu, personalizovanu moć i ravnodušnost prema zakonu. Kao što sam pisala tokom prve Trampove administracije, predsjednik i njegovi saveznici ne vide nikakav problem da koriste državnu moć za unapređivanje privatnih poslovnih interesa. Očigledni nepotizam, sitna korupcija i lobističke šeme tipa “plati pa se igraj” - sve je na stolu.

Trampova druga administracija čini da ono što smo vidjeli tokom njegovog prvog mandata djeluje blago. Predsjednik i ljudi koje on imenuje prestrukturiraju vladu kako bi korupciju učinili lakom, unosnom i nekažnjivom, i uništili nepristrasnu, odgovornu vlast. Samobogaćenje i antisistemski ciljevi idu jedno uz drugo.

Trampov mem novčić je tipičan primjer, jer omogućava bilo kome na svijetu da mu plati “ispod stola”, u zamjenu za lične usluge. Porodica Tramp je već generisala čak i do milijardu dolara od svojih kripto poduhvata, pokazujući vrstu pohlepe koju smo vidjeli kod oligarha-kleptokrata koji su “zgrabili” (prihvatizacija) ruske državne resurse nakon raspada Sovjetskog Saveza.

To nije slučajno. Tramp oličava spajanje - i ponekad čvrst brak - dva ranije odvojena svijeta: zapada i bivšeg sovjetskog bloka. Sistemska korupcija koja nam je donijela ovog predsjednika decenijama se, kroz preplitanje ova dva svijeta, širi na globalnom nivou. Agenda deregulacije i outsorsinga koja je zahvatila zapad 1980-ih, počevši od predsjednika SAD Ronalda Regana i britanske premijerke Margaret Tačer, tokom 1990-ih je našla nove, ogromne pozornice u državama bivšeg SSSR-a i istočnog bloka.

Američki stil privatizacije u Rusiji je izmakao kontroli, jer je rasprodaja državne imovine sprovedena bez potrebne pravne i regulatorne infrastrukture (zahvaljujući, djelimično, i zapadnoj pomoći i savjetnicima). Tako je javna imovina koja je nekada pripadala svima završila u rukama nekolicine ljudi. Ova nova klasa oligarha potom je stvorila novu klasu zapadnjaka: visokooktanske, visoko plaćene profesionalne “omogućivače”, čiji je posao bio da prenose, peru i skrivaju neviđenu količinu prljavog novca - koja je iz postkomunističkih zemalja preplavila globalni finansijski sistem - i da ispoliraju imidž oligarha.

Ova nelegalno stečena bogatstva - sklonjena u ofšor destinacije kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, Švajcarska, Austrija, Malta, Kipar i SAD - činila su i i dalje čine osnovu za operacije usmjerene na uticaj Kremlja na zapadu. Operativci Kremlja (neki od njih su sada razotkriveni i vratili su se u Moskvu) dugo su pomagali da se Republikanska partija iznutra oslabi. Kanali desničarskih medija takođe su bili mete infiltracije. Zapad je nekada bio izvor ideja i vrijednosti koje su mogle da puste korijene drugdje, a sada je dovoljno poslušati američke uticajne ljude da bi se vidjelo da se smjer promijenio.

Uzmimo za primjer to kako je “Odjeljenje za efikasnost vlade” (DOGE), koje je Tramp uspostavio u sklopu svojih napora da demontira sistem, oponašalo komunističku praksu. U sovjetskom sistemu bilo je uobičajeno da partijske organizacije, koje su imale neformalnu moć, nadjačaju zvanične državne agencije i njihove funkcije. Iako ga Kongres nije ni potvrdio ni provjerio, Ilon Mask je dobio odobrenje da sprovede dosad neviđenu čistku u saveznoj vladi. Nezakonitost njegovog postupanja gotovo da nije bila bitna; kao i u komunizmu, partijski vođa je jedini izvor kontrole.

Naravno, ovaj model neformalne moći koja je van zakona - kroz direktno izvještavanje vođi - ima manji američki presedan u aferi Iran-Kontra iz 1980-ih. Tada je Bijela kuća, u vrijeme Regana, zaobišla saveznu vladu i Kongres ovlastivši nekoliko povjerljivih operativaca da prodaju oružje Iranu kako bi finansirali kontrapobunjenike u Nikaragvi - a to finansiranje Kongres je izričito zabranio.

Ali postoji suštinska razlika između šeme Iran-Kontra i DOGE. Kada je prva otkrivena, Kongres i obje političke partije su je osudili, a barem neki od odgovornih su pozvani na odgovornost. Danas, ni Kongres pod republikanskom većinom ni Vrhovni sud nisu pokušali da zaustave DOGE. U takvom modelu, pravila o sukobu interesa djeluju gotovo staromodno. Kako mi je jednom rekao dugogodišnji insajder iz Vašingtona: “Nema sukoba interesa, jer mi definišemo interes”.

Koristeći svoju funkciju kao “kravu muzaru”, Tramp nije krio svoje interese. A u tome uspijeva zahvaljujući provjerenoj sovjetskoj praksi: imenovanju nesposobnih i neiskusnih podređenih koji sve duguju svom gospodaru. Gotovo farsični amaterizam njegovog kabineta čini njegove članove političkim plastelinom. Sa poslušnim kadrom koji je u potpunosti umiješan u njegovo korumpirano i nezakonito ponašanje (što tokom prvog mandata nije uvijek bio slučaj), Tramp sistematski demontira vladine agencije koje bi inače nadzirale korupciju i operacije stranog uticaja i sprovode pravila kako da ih ograniče.

Zbog toga je državna tužiteljka Pam Bondi rasformirala Inicijativu za povraćaj kleptokratske imovine (Kleptocracy Asset Recovery Initiative) i Radnu grupu za KleptoCapture (Task Force KleptoCapture), stvorene 2022. godine da sprovode zapadne sankcije protiv Rusije i oligarha koji su saveznici Putina; preusmjerila je krivično gonjenje po Zakonu o stranim korupcijskim praksama (Foreign Corruption Practices Act) i Zakonu o sprečavanju stranih iznuda (Foreign Extortion Prevention Act); raspustila FBI-jevu Radnu grupu za strani uticaj (Foreign Influence Task Force); ograničila sprovođenje Zakona o registraciji stranih agenata (Foreign Agent Registration Act); i demontirala jedinicu za sprovođenje pravila u oblasti kriptovaluta.

Fokusiranost porodice Tramp na kriptovalute govori mnogo; to je upečatljiv primjer da se misija umnožavanja ličnog bogatstva i uništavanja sistema spajaju. Praktična primjena ove tehnologije izgleda gotovo u potpunosti leži u zaobilaženju pravila protiv pranja novca i korupcije. Transakcije su anonimne, pa čak ni regulatori često ne znaju ko stoji iza mnogih kripto berzi, gdje se one nalaze i ko su njihovi korisnici. Teško je reći ko pokreće masivne skokove vrijednosti $TRUMP koina.

Trampova korupcija može doprinijeti urušavanju sistema, posebno imajući u vidu sve veće rizike koje kriptovalute predstavljaju po finansijsku stabilnost. I to je poenta. Tokom svog prvog mandata, Tramp je pomogao u destabilizaciji SAD i međunarodnog sistema; danas aktivno nastoji da uništi demokratske institucije i svjetski poredak zasnovan na pravilima. Sovjetski lideri bi bili zadivljeni njegovim metodama.

Autorka je socijalna antropološkinja i univerzitetska profesorica u Schar School of Policy and Government na Univerzitetu Džorž Mejson

Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)

( Janine R. Wedel )