Stanovnici Donbasa o mirovnom planu: „Kako možete da nas napustite?“

Mirovni plan koji su predložile SAD za okončanje rata Rusije protiv Ukrajine naširoko se diskutuje. Prema izvještajima medija, njegova originalna verzija od 28 tačaka uključivala je i predlog da Kijev potpuno odustane od svojih pretenzija na Donjecku i Lugansku oblast, uključujući i djelove koje Rusija nije okupirala, i da uspostavi takozvanu „demilitarizovanu zonu“ koja bi bila de fakto pod ruskom kontrolom.

Nakon oštrih kritika iz Kijeva i Evrope, taj plan se sada revidira. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da o nekim „osjetljivim pitanjima“ treba lično da razgovara s predsjednikom SAD Donaldom Trampom. Među tim „osjetljivim pitanjima“ je i to konkretno pitanje Donjecke i Luganske oblasti.

Približno četvrtina Donjecke oblasti i dalje je pod ukrajinskom kontrolom. Prema podacima regionalne vojne administracije, tamo i dalje živi oko 200.000 ljudi, uprkos redovnom granatiranju.

Značajno više zahtjeva za evakuaciju

Nema nikakvih podataka o nekoj živoj diskusiji o „mirovnom planu“ među stanovnicima Donbasa, ali zato ima podataka da su se zahtjevi za evakuaciju odatle u poslednje vrijeme značajno povećali. O tome za DW izvještava Anastasija Mačnik, angažovana u projektu „Put života“. Prema njenim riječima, protekle nedelje povećan je broj ljudi iz Kramatorska i Slavjanska koji traže evakuaciju. Do sada su ti gradovi smatrani manje-više bezbjednim.

Telefonom kontaktiraju „Put života“ uglavnom porodice sa djecom i ljudi kojima je potrebna pomoć, a koji su ostajali do poslednjeg trenutka, vjerujući da bi se situacija ipak mogla da se poboljša.

„Ali vide da se njihove nade ne ispunjavaju“, kaže Mačnik“ „Možda su i na njih uticale vijesti i čitava situacija, jer je život u Kramatorsku i dalje relativno miran u poređenju sa Družkivkom i Oleksjevkom-Družkivkom, koje su bliže liniji fronta.“

Činjenica da sve više ljudi traži savjete u vezi sa evakuacijom pokazuje da razmišljaju o napuštanju svojih domova, ali se iz različitih razloga ne usuđuju da to učine, kaže volonterka. Mnogi se i dalje nadaju da sve može ostati kako je do sada bilo.

Razlozi za evakuaciju

„Neki od ljudi s kojima svakodnevno razgovaram veruju da ukrajinska vlada neće smeti da tek tako napusti područja u kojima još uvek živi mnogo ljudi. Misle da neće biti napušteni sve dok tamo još uvek ima mnogo ljudi. Ipak, postoji opipljiv osećaj nepoverenja prema vladi“, dodaje Mačnik.

Njen utisak je da stanovnici Donjecke oblasti, u slučaju bilo kakvog kompromisa u pregovorima, ne bi vjerovali ruskim garancijama da će se borbe okončati. Prema riječima Anastasije Mačnik, razlozi za evakuaciju su to što se front sve više približava, što se i zima približava, a kuće se uništavaju.

Oleksij K. (ime promijenjeno), suosnivač jedne organizacije za pomoć ljudima iz Donjecke oblasti, takođe kaže da u poslednje vrijeme sve više stanovnika napušta relativno bezbjedne delove Donjecke oblasti iz straha od ruske okupacije: „Iz razgovora znam da se neki spremaju da odu. Plaše se da bi im u nekom trenutku moglo biti rečeno: Imate još dva dana, a onda će područje pasti pod Rusiju.“

Taj volonter smatra da aktuelne političke vijesti nisu odlučujući faktor za odluku ljudi u područjima blitu fronta u Donjeckoj oblasti, kao što su Kostjantinovka, Pokrovsk i okolna područja. Oni napuštaju svoje domove prvenstveno zbog uništenih kuća, nedostatka zaliha hrane i prekida komunikacionih veza uslijed granatiranja infrastrukture.

„Oni koji su se plašili ruske okupacije odavno su otišli“, naglašava Oleksij i dodaje: „Ostali su uglavnom očajni ljudi koji ne znaju kuda da idu i penzioneri koji se plaše pljačke. Oni se drže do poslednjeg trenutka, sve dok su im kuće čitave.“ Prema riječima humanitaraca, takvi ljudi obično kažu za sebe da „nemaju nikakve veze sa politikom“.

„Sve je moguće“

Među onima koji su još uvijek preostali je i Maksim Lisenko. On je u junu ove godine pokrenuo biznis sa odjećom, a otvorio je i salon sa kafićem u Kramatorsku. S obzirom na situaciju u Donjeckoj oblasti i dešavanja u svijetu, i on sada razmatra da preseli svoj posao u Kijev.

„Kada smo otvorili, bili smo malo uplašeni, ali smo se nadali da će sve biti u redu. Pošto je front sve bliži i bliži, više ne razmišljamo o proširenju, nego o preseljenju“, kaže preduzetnik. Međutim, još ništa nije odlučio. Zarada je, dodaje, u poslednje dvije nedelje blago porasla, nakon naglog pada zbog prekida željezničke veze sa Kramatorskom. Ipak, još uvijek nije dostigla prethodni nivo.

Lisenko smatra da je ideje o predaji Donbasa Rusiji „apsurdna i nezamisliva“, ali ne isključuje mogućnost da se i to desi. „S obzirom na realnost u svijetu i one na vlasti u SAD, mislim da je sve moguće. Kada je Rusija počela da granatira Ukrajinu 2014. godine, mislio sam da će ciljati Ruse, ali umjesto toga, mi smo bili ti koji su uništeni“, žali se Ukrajinac, porijeklom inače iz Pokrovska.

Po njegovom mišljenju, predaja kompletnog Donbasa Rusiji neće donijeti mir, već će samo omogućiti Moskvi da se pregrupiše, zaobiđe ukrajinska utvrđenja u Donjeckoj oblasti i nastavi svoje napredovanje. To bi bio poraz za čitav svijet, strahuje biznismen.

„Spasili smo prijestonicu, Kijev, naš suverenitet i našu slobodu, što je samo po sebi pobjeda. Ali smo izgubili veliki dio teritorije zbog neaktivnosti međunarodne zajednice. Umjesto da se vrši pritisak samo na agresora, slabija strana je pod pritiskom, a svijet stoji skrštenih ruku dok se ovaj apsurd odvija – kao da se nagrađuje ubica i pravi primjer od njega samo zato što je jači“, žali se Lisenko.

„Radi se o ljudskim životima“

Katerina Koval, koja je pobjegla iz Družkivke i sada s porodicom živi u smještaju u blizini Kijeva, takođe smatra da je ideja o predaji neokupiranog dijela Donjecke oblasti Rusiji „potpuno apsurdna“. „Ovdje se ne radi o pustom polju, već o ljudskim životima“, naglašava ona.

„Kako možete da napustite čitave gradove i njihove stanovnike? Nisu oni simpatizeri Rusije, nego se drže svojih domova, jer nemaju novca za preseljenje i plaše se da će završiti na ulici – posebno stariji ljudi, koji ne mogu da pronađu novi izvor prihoda“, kaže Koval.

Prema njenom mišljenju, takav scenario bi predstavljao kapitulaciju Ukrajine. Ona je sada angažovana kao humanitarna radnica, a kaže da ne vjeruje da bi se Rusija zaustavila u Donbasu. Naprotiv, prijetnja po Harkovsku i Dnjepropetrovsku oblast samo bi se povećala, smatra ta žena, koja ne može da se vrati u svoj rodni grad zbog bezbjednosne situacije.

„Sva interno raseljena lica žele da se vrate, čak i ako su im domovi uništeni. Ne radi se tu samo o njihova četiri zida, već o osjećaju da su kod kuće, a takođe i o grobovima njihovih voljenih“, kaže Koval. I dodaje: „Ako tamo postoji ukrajinska država i ako je mir – vratićemo se, jer to je naš dom.“

Ona ne isključuje mogućnost da SAD, zbog toga što Ukrajina zavisi od američke pomoći, primoraju Kijev da se odrekne teritorija. Ali upozorava i da bi takav korak bilo veoma teško objasniti stanovništvu.

Prema istraživanju koje je sproveo Kijevski međunarodni institut za sociologiju (KIIS) krajem septembra i početkom oktobra, 71 odsto Ukrajinaca protivi se ustupanju teritorija koje su pod kontrolom Kijeva Rusiji. Na istoku zemlje, 47 odsto ispitanika je protiv toga, 24 odsto bi prihvatilo gubitak teritorije zarad mira, a 29 procenata još uvijek je neodlučno.

( Deutsche Welle )