Oda radosti Jagoša Markovića

Maestralno, emotivno, s pjesmom, osmjehom, uspomenama, pa i sa suzama, ali bez patetike, u stilu Jagoša Markovića, kako bi drugačije i moglo, protiče prvo, revijalno izdanje Međunarodnog pozorišnog festivala režije koji nosi ime velikog teatarskog umjetnika, reditelja koji je ponikao u Titogradu i na sceni Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” odakle se vinuo u osvajanje “dasaka koje život znače”.

Nakon otvaranja i “Ćelave pjevačice” u produkciji Centra za kulturu (CZK) Tivat, koja je i posljednja Markovićeva režija, druge večeri izvedena je predstava “Filomena Marturano”, koprodukcije Gradskog pozorišta Podgorica i tivatskog CZK. Obje priče transponovane su u mediteranski ambijent, Markovićevu voljenu Boku, u čemu je uživala publika tokom prve dvije večeri. Nijesu se prisutni suzdržavali reakcija, ali ni gromoglasnih aplauza na samom kraju. Pozdravili su stojećim ovacijama ansamble, nemjerljivo dugim, punim poštovanja, ali i osjećanja koja su vidnno preplavila i glumce tokom poklona na sceni.

Glumica Kristina Obradović je nakon “Filomene” istakla da je sami izbor muzike, za koji se uvijek nepogrešivo može znati da je baš potpis Jagoša Markovića, uporedivši ga po tom pitanju sa Vudijem Alenom, jednako emotivan kao i sami Festival, koji je beskrajno važan.

“Trenutak prije mraka i aplauza, velikog, dugog i burnog, dok sam gledala kolege na sceni, pomislila sam: ‘Da, na kraju je ovo ipak Oda radosti, kako je Jagoš vodio svoj život ali i svoju umjetnost”, rekla je Obradović.

Glumac Nebojša Kundačina dodao je da je svako iskustvo saradnje sa Markovićem bilo nezaboravno.

“Jagoš je davao sebe pozorištu i nije mogao,Fest a da ne ostavi poseban trag na sve nas koji smo imali sreću da radimo s njim. To je ono što ostaje u svima nama zauvijek”, poručio je on.

Svoja sjećanja na poznanstvo, a onda i prijateljstvo i saradnju sa Markovićem, prve večeri podijelio je i glumac Momčilo Otašević koji igra i u “Ćelavoj pjevačici” i u “Filomeni”. On je istakao da je svaka predstava sa Markovićem bila ravna godini akademije, a prije svega je ukazao na ljudskost, toplinu, brižnost i autentičnost Jagoša Markovića, a onda i stručnost i izvanrednost u pozorištu.

Glumac Branko Vidaković kazao je da mu je bilo posebno lijepo zato što je stekao utisak da publika u punoj sali KIC-a diše sa ansamblom.

Glumica Olga Odanović je podsjetila da je sa Markovićem sarađivala na čak 23 predstave, te da je bio posebna ličnost, čovjek kojem ne postoji nijedan sličan, niti će takvih biti.

“Jagoš je neponovljiv, to je čovjek koji ne odlazi. Bio je poseban po svojoj energiji, po lucidnosti u režijama, bio je pun ljubavi i ta njegova ljubav je otišla prema svima nama koji smo radili sa njim. On je imao vjeru u pozorište, sam po sebi je bio pozorišna institucija i on je ostavio boju koja je isključivo njegova. Bio je prije svega čovjek slobodne misli, a toliko slobode na pozorišnim daskama nisam vidjela nigdje. Veliki reditelj, veliki genije i vanserijski čovjek”, rekla je Odanović.

Za sinoć je najavljena “Hasanaginica” koju je Marković postavio u Narodnom pozorištu Beograd 2001. godine, a večeras je na repertoaru “Sumrak bogova” Beogradskog dramskog pozorišta.

( Jelena Kontić )