Spajićevih sto zakona u minut do 12: Netransparentnost i preskakanje javne rasprave nisu ništa novo

U pitanju su, kaže Nedović, mahom zakoni iz oblasti finansija. Ubrzan tempo njihovog donošenja, poručuje opozicija, otvara pitanje održivosti rasprave i pripreme, pogotovo imajući u vidu da je decembar u Skupštini tradicionalno rezervisan za budžet Dok decembar polako odmiče, i u vlasti i u opoziciji kažu da to što se o zakonima usklađenim sa evropskom regulativom raspravlja u minut do ponoći, nije isključivo krivica Vlade

4773 pregleda2 komentar(a)
Foto: Screenshot/TV Vijesti

Dok poslanici jure rokove, a zakoni se ređaju brže nego tačke dnevnog reda, decembar u parlamentu sve više liči na ispitni rok u kojem se polaže evropsko pravo u minut do ponoći. Premijer Milojko Spajić juče je podsjetio da će se do kraja godine u Skupštini naći oko stotinu zakona, mahom onih koji se usklađuju sa regulativom Evropske unije.

"Znamo da ulazak u Evropsku uniju podrazumijeva usklađivanje svih zakona sa njihovim zakonom i to je upravo slučaj i ono što se sada dešava. Mi smo u samom parlamentu dogovorili dinamiku rada, koja će u prethodnom periodu podrazumijevati da ćemo raditi i vikendima, kako bi sve zakone mogli usvojiti, kazala je Jelena Nedović, poslanica Pokreta Evropa sad (PES).

U pitanju su, kaže Nedović, mahom zakoni iz oblasti finansija. Ubrzan tempo njihovog donošenja, poručuje opozicija, otvara pitanje održivosti rasprave i pripreme, pogotovo imajući u vidu da je decembar u Skupštini tradicionalno rezervisan za budžet.

"Kao da se zaboravlja da ti zakoni nisu važni samo za proces evropske integracije Crne Gore, ti zakoni uređuju život u Crnoj Gori. Međutim, po svoj prilici to ljude u Vladi mnogo ne zanima, i nastavljaju da demonstriraju jedan krajnje neadekvatan odnos ne samo prema Skupštini, nego i prema građanima koji su sve nas birali", ocijenio je poslanik DPS-a Ivan Vuković.

Iz civilnog sektora podsjećaju da donošenje zakona u minut do ponoći u našem sistemu nije ništa novo, kao ni činjenica da je zakonodavni postupak, u kom se preskaču i javne rasprave, izrazito netransparentan.

"Imali smo takvu situaciju prilikom pripreme i usvajanja tzv. ibar zakona+ ovdje je veliki problem s ovom što mi uopšte ne radimo cjelovite zakonodavne reforme. Mijenjamo dijelove zakona, mijenjamo pojedine rečenice. Zapravo sprovodimo reforme u stotinu dijelova umjesto odjednom kvalitetno da izvršimo posao i zbog toga se malo-malo po istom tragu vraćamo istim zakonima", kazala je Milena Gvozdenović iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

Iz CDT-a ukazuju da se netransparentnost zakonodavnog postupka ogleda i u činjenici da javnost i ne zna koji su sve zakoni u pitanju.

"Imamo jako važne antikorupcijske zakone. Zakon o sprečavanju korupcije, zakon o zviždačima koji zaključaju jednu vrlo detaljnu raspravu i konsultaciju. Takođe trebalo je do kraja godine da se usvoji zakon koji bi se bavio zaradama nosioca pravosudnih funkcija, ali opet po nekim najavama vidimo da do toga neće doći. Onda imamo zakon o zaštiti podataka o ličnosti radi usklađivanja sa GDPR-om. U oblasti ljudskih prava, zakon o obudsmanu, zakon o pravnom prepoznavanju roda na osnovu samoodređenja koji se takođe dugo čeka", ističe Gvozdenović.

Dok decembar polako odmiče, i u vlasti i u opoziciji kažu da to što se o zakonima usklađenim sa evropskom regulativom raspravlja u minut do ponoći, nije isključivo krivica Vlade.

"Procedura je takva da se ti zakoni prvo šalju ka EU, zatim se neke stvari ispravljaju, odnosno upodobljavaju, vraćaju se nazad, eventualno ukoliko treba, još neke prepravke da se dese, i to traje vrlo često po par mjeseci", objasnio je Bogdan Božović, poslanik SNP-a.

"Nije jednostavno sve to pripremiti, poslati u Brisel, dobiti feedback, tako da, u jednom dijelu objektivne okolnosti vjerovatno uslovljavaju takvu dinamiku, pri čemu sasvim sam siguran, da se krenulo na vrijem + da je se to moglo da izgleda drugačije", kazao je Vuković.

Poslanicima, sve su prilike, ostaje tek da biraju šta će čitati, a šta samo usvojiti. Dok ritam skupštine ponovo diktiraju rokovi, a ne rasprave, glasovi poslanika postaju više tehnička obaveza nego promišljen stav.