Presuda Balijagiću za dvostruko ubistvo u Sokocu 8. decembra
“Da sam ja htio, sve sam mogao da uradim na drugačiji način da me nikada ne otkriju", kazao je Balijagić, ponavljajući da mu je žao što je ubio Jovana i Milenku, te da je i Jovanu javno rekao “e pa nećeš više nikog ni vidjeti”
Presuda Aliji Balijagiću zbog dvostrukog ubistva u Sokocu biće izrečena 8. decembra.
To je saopšteno danas u VIšem sudu, pred kojim su održane završne riječi.
Balijagić je ranije priznao da je 25. oktobra prošle godine, hicima iz lovačke puške, u njihovom domu, ubio brata i sestru Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69).
Tužiteljka Vanja Rakonjac je kazala da je svim izvedenim dokazima potvrđeno da je Balijagić počinio djelo na način opisan optužnicom.
Podsjetila je da je Balijagić priznao djelo detaljno ga opisujući i da je u vrijeme izvršenja, kako je to potvrđeno nalazom psihijatra i psihologa, bio u uračunljivom stanju.
“Balijagić je opisao da je da se vratio kod kuće Madžgalja kada je pao mrak, uzeo betonski blok i postavio ga ispod prozora, popeo se na isti i posmatrao oštećene. Dalje navodi da je u trenutku kada je Jovan ustao i uzeo daljinski od televozora u ruke, pucao dok je on bio njemu bočno okrenut, pri čemu je istakao da je u Milenku pucao jer je pozvala policiju, a da je drugi metak ispalio iz humanih razloga”, kazala je tužiteljka Rakonjac.
Napomenula je da je Balijagić u svojoj izjavi kazao da je u Jovana pucao zato što je bio grub prema njemu i što ga je otjerao od kuće i rekao mu “da se gubi da ga više ne vidi”, ali da iz izvedenih dokaza proizilazi da je djelo počinio hladnokrvno na podmukao način u trenutku kada to nisu očekivali, kada su bili opušteni u svom domu ne očekujući nikakav napad, te da je postupao sa direktnim umišljajem.
“U DNK vještačenju Forenzičkog centra Balijagićevi tragovi nađeni su na dijelovima prozora, stakla, maramici na podu, fioci ladice, podu, plastičnoj kanti sa sirom .. , nađeni DNK tragovi Balijagića”, kazala je tužiteljka, koja je za Balijagića zatražila najstrožu kaznu po zakonu.
Punomoćnik Miladin Joksimović kazao je da oštećena porodica smatra da su za ubistvo jednako krivi i službenici Regionalnog centar “Sjever” OB Bijelo Polje, koji, iako dužni i plaćeni od države i naroda da štite i sprječavaju izvršenja krivičnih djela nisu to uradili, iako su imali dovoljno vremena da preduzmu aktivnosti u cilju sprječavavanja izvršenja djela.
Joksimović je citirajući psihološko vještačenje kazao da je Balijagić izjavio da je dok su se nalazili u dvorištu Madžgalja, Jovana neko pozvao na telefon, da je zaključio da je iz razgovora saznao da nije u pitanju nikakav lovac Drašković (kako se Balijagić predstavljao mještanima) već Alija Balijagić, za kojim policiija traga, te da je tada donio odluku da ih liši života, u čemu se sadrže elementi ubistva iz bezobzirne osvete, jer oštećeni ni na koji način nisu doveli do otežavajuće situacije bjegunca.
“Nejasno je je li junačko ponašanje pucati u muškarca koji mirno stoji okrenut leđima ili u sestru koja zove i traži pomoć, i o kakvoj humanosti se radi kada se dva metka slivaju u gotovo jedinstvenu ranu”, kazao je Joksimović.
U njegovu korist, istakao je Joksimović, je jedino činjenica da Zakon Crne Gore ne predviđa smtnu kaznu za ovakva djela, koja mora postojati makar se nikad ne primijenila, zbog ovakvih krivičnih djela.
Balijagićev branilac advokat Rešad Muzurović je kazao da sud nije u dovoljnoj mjeri utvdio mogućnost njegovog shvatanja značaja djela i upravljanja postupcima, ističući da je bilo potrebno sprovesti supervještačenje kroz duže posmatranje čovjeka koji je u zatvoru proveo 32 godine, kako bi se utvrdile odlučne činjenice i izjasniti se da li su u procesu odlučivanja vezanog za izvršenje predmetnih krivičnih djela bile umanjene i u kom stepenu mogućnosti shvatanja značaja djela i upravljanja svojim postupcima.
On je podsjetio da bi se posmatranjem u zatvorenoj ustanovi utvrdio uticaj postojanja emocionalne uzbuđenosti i straha jer ga je tada potraživala policija, kao i kom stepenu je postojala uvrijeđenost kada ga je Jovan, kako on tvrdi, grubo otjerao od kuće.
“Prema nalazu vještaka saslušanih pred ovim sudom, te okolnosti nisu apsolutno uticale na mogućnost shvatanja značaja djela i upravljanja svojim postupcima, niti su pak bile od bitnog uticaja. Upravo zbog toga, u konkretnom slučaju, bilo je neophodno izvršiti super vještačenje od strane ovlašćene ustanove, koja bi svoj nalaz o strukturi ličnosti mogla temeljiti nakon dugog posmatranja okrivljenog, postojeće medicinske dokumentacije za okrivljenog, ukoliko ista postoji, a ne kako to saslušani vještaci navode, da nijesu imali na uvid bilo kakvu medicinsku dokumentaciju za okrivljenog, ali da su navodno izvršili uvid u zdravstveni karton za okrivljenog, iako takva konstatacija da je izvršen uvid u bilo kakav zdravstvni karton u datom nalazu ovih vještaka nigdje ne postoji”, kazao je Muzurović, koji je zatražio za Balijagića blažu kaznu.
“Kada smo na terenu neutvrđenih činjenica u ovoj pravnoj stvari odbrana cijeni da u dovoljnoj mjeri nijesu razjašnjene ni činjenice vezane za prisustva najmanje dva odnosno tri donora na čaurama nađenim u prostoriji sada pokojnih i od koga - kojih donora prisustvo takvih tragova potiče”, kazao je Muzurović.
Predstavnik oštećene porodice Velibor Madžgalj je kazao da su službenici Regionalnog centra “Sjever” OB BIjelo Polje krivi za smrt njegovih brata i sestre.
“Oni su ga poslali da se ovo napravi", kazao je on, podsjećajući da je između ostalih propusta policija imala dovoljno vremena da ga uhapsi nakon što je ukrao pušku iz kuće V.B.
Balijagić je komentarišući to što je advokat Joksimović pomenuo smrtnu kaznu rekao:
“A ja bi njemu to isto, može sad da priča u ovoj poziciji, ali da nije drugačije bi bilo, ja bi njemu odgovorio na ovo”, kazao je Balijagić.
On je ponovio da mu je žao što se desilo u Sokocu, ističući da se nije radilo o ubistvu na podmukao način i da Forenzički centar niti sud nikad ne bi utvrdili ko je počinio ubistvo, da on nije javno priznao.
“Da sam ja htio, sve sam mogao da uradim na drugačiji način da me nikada ne otkriju", kazao je on, ponavljajući da mu je žao što je ubio Jovana i Milenku, te da je i Jovanu javno rekao “e pa nećeš više nikog ni vidjeti”.
Objasnio je da je pušku i oružje nabavio zbog drugih ljudi.
“I najžalije od svega mi je što njih nisam ubio, one koji su sa oružjem dolazili oko moje kuće, za šta je znala policija, jer su sa suprugama i djecom išli u policiju da ih štite. Gdje im je bila ta hrabrost”, kazao je Balijagić u završnim riječima, dodajući da treba da se utvrdi čiji su još tragovi nađeni u kući Madžgalja pored njegovih i da to sve rade državni organi.
On je zamjerio što vještačenjem nije pravilno utvrđeno njegovo stanje uračunljivosti ističući da poslije 32 godine u zatvoru nije mogao ostati isti čovjek.
“I da sam bio 90 odsto blesav, nalaz bi bio isti, da sam uračunljiv. Ja imam više od 65 godina i znam da neću živjeti kao gavran, i da svaku kaznu koja mi se izrekne neću moći odrobijati", zaključio je Balijagić.
( Jadranka Ćetković )