„Ako ne lažeš, ne letiš”: Zašto piloti kriju mentalne probleme

Eni Vargas je vidjela kako joj sin sve više propada i molila ga je da potraži pomoć. Ali njen sin Brajan Vitke, 41-godišnji pilot kompanije Delta Air Lines i otac troje djece, opirao se, uplašen da bi liječenje depresije moglo da ga košta licence i egzistencije.

Vitke je tokom pandemije zbog pada obima vazdušnog saobraćaja više boravio kod kuće i to je negativno uticalo na njegovo mentalno zdravlje, rekla je Vargas za Rojters.

Vargas je ujutro 14. juna 2022. godine pokušala da porukom stupi u kontakt s Vitkeom, ali su njegovi podaci o lokaciji bili isključeni. Kada su se ponovo pojavili, Vitke je već bio mrtav - izvršio je samoubistvo u planinama Jute, nedaleko od svog doma u blizini Solt Lejk Sitija.

Piloti komercijalnih avio-kompanija često kriju probleme s mentalnim zdravljem jer se boje da bi otkrivanje terapije ili ljekova, pa čak i samo traženje pomoći, moglo dovesti do oduzimanja licence - čime ugrožavaju i sebe i putnike, pokazali su razgovori Rojtersa sa tridesetak pilota, medicinskih stručnjaka i predstavnika industrije, kao i uvid u relevantne medicinske studije.

Za ovu priču, agencija Rojters je razgovarala sa najmanje 24 komercijalna pilota iz američkih i stranih avio-kompanija, koji su izjavili da nerado prijavljuju probleme sa mentalnim zdravljem - čak i one blaže ili lako izlječive - iz straha da bi mogli biti odmah prizemljeni i podvrgnuti dugotrajnom i skupom medicinskom tretmanu, što bi moglo da im okonča karijeru.

Piloti s kojima je Rojters razgovarao naveli su više razloga zbog kojih ne prijavljuju teškoće sa mentalnim zdravljem, uključujući politike avio-kompanija, regulatorne zahtjeve i društvenu stigmu.

Stvarni ljudi, stvarni problemi

“Stvarni ljudi imaju stvarne probleme”, rekla je Vargas. “I ne bi trebalo da budu kažnjeni zato što se s njima suočavaju.”

Ona je rekla da govori za Rojters jer se nada da će porodična tragedija dovesti u pitanje kulturu koja okružuje mentalno zdravlje u avio-industriji.

Delta je saopštila da je Vitke bio cijenjeni član njihovog tima i da je njegova smrt “tragična i potresna”. Takođe su naveli da među pilotima postoji stigma u vezi sa traženjem pomoći za mentalno zdravlje.

Kao i mnoge velike američke avio-kompanije, Delta nudi povjerljive programe međusobne podrške i savjetovanja za zaposlene. Nedavno je pokrenula i novi program pomoći zaposlenima namijenjen pilotima, koji im omogućava pristup terapiji i koučingu, uz uvažavanje zahtjeva za medicinsku sertifikaciju.

“Nastavićemo neumorno da radimo na uvođenju dodatnih rješenja”, poručila je avio-kompanija.

U većini industrija, pojedinci mogu da potraže medicinsku ili psihološku pomoć bez uključivanja poslodavaca ili regulatornih tijela, poput Federalne uprave za avijaciju (FAA).

Aviacija posluje pod znatno strožim standardima: piloti moraju ispuniti rigorozne fizičke i psihološke kriterijume kako bi zadržali medicinski sertifikat FAA, a u nekim slučajevima moraju prolaziti ljekarske preglede svakih šest mjeseci. Piloti koji prijave anksioznost ili depresiju mogu biti prizemljeni. Dok se blaži slučajevi mogu brzo razriješiti, teža stanja zahtijevaju opsežnu provjeru od strane FAA, koja može da traje do godinu ili duže.

FAA je u saopštenju navela da je posvećena davanju prioriteta mentalnom zdravlju pilota i da neprestano ažurira svoj pristup na osnovu najnovijih medicinskih saznanja.

Strah od prizemljenja

Deceniju nakon što je pilot Germanwingsa, koji je imao istoriju teške depresije, namjerno oborio Airbus A320 u francusku planinu, globalna avio-industrija i dalje nema jedinstven okvir za rješavanje pitanja mentalnog zdravlja pilota, dok stigma ostaje glavna prepreka, pokazali su Rojtersovi intervjui.

Evropska agencija za bezbjednost vazdušnog saobraćaja (EASA) zahtijeva da avio-kompanije ponude programe međusobne podrške za pilote i pojačala je nadzor nad ljekarima koji vrše preglede pilota.

U Sjedinjenim Državama, FAA je proširila listu odobrenih antidepresiva i drugih ljekova koji se koriste za liječenje problema mentalnog zdravlja. Uspostavila je i proceduru za pilote koji prijave dijagnozu ADHD-a. Istovremeno, avio-kompanije i sindikati pilota proširili su povjerljive programe međusobne podrške.

Australijska Uprava za bezbjednost civilnog vazdušnog saobraćaja (CASA) omogućava pilotima sa depresijom i anksioznošću da zadrže medicinski sertifikat, na osnovu individualne procjene - čak i dok su na liječenju - pod uslovom da se rizici po bezbjednost adekvatno kontrolišu.

Međutim, razlika između politike i percepcije i dalje je velika. U jednoj studiji iz 2023. godine, sprovedenoj na uzorku od 5.170 pilota iz SAD i Kanade, više od polovine ispitanika je izjavilo da izbjegava odlazak kod ljekara zbog zabrinutosti da bi mogli izgubiti odobrenje za letjenje. U pilotskoj zajednici to sažimaju izrekom: “Ako ne lažeš, ne letiš”.

Sindikati pilota, organizacije za zastupanje njihovih interesa i strukovna udruženja pozivaju FAA da usvoji preporuke svog Komiteta za izradu avio-propisa - mjere koje bi zaštitile pilote koji prijave probleme i ubrzale njihov povratak na dužnost. U septembru je Predstavnički dom SAD izglasao obavezu da FAA sprovede te izmjene u roku od dvije godine.

Čekanje odobrenja za letjenje

Za Elizabet Karl, 36-godišnju pilotkinju američke komercijalne avijacije, te reforme ne mogu doći dovoljno brzo. Ona je tokom obuke za pilota 2021. bila prizemljena nakon što je prijavila da uzima malu dozu lijeka protiv anksioznosti. Nakon obaveznog perioda čekanja od šest mjeseci, čekala je još toliko na pregled kod ovlašćenog specijaliste za mentalno zdravlje koje je odobrila FAA. Regulator je potom duže od godinu razmatrao njen nalaz - da bi ga na kraju proglasio zastarjelim i naredio novi pregled.

Karl, koja je tokom obuke radila kao dispečerka letova, nije se suočila s finansijskim poteškoćama, ali je za Rojters izjavila da bi svaka promjena terapije mogla pokrenuti isti dugotrajan i skup proces.

“Ironija je u tome što samo sve ignorišeš i praviš se da se ništa ne dešava, jer se ljudi boje da bi mogli ostati bez posla.”

Portparol FAA je rekao za Rojters da ta agencija ažurira politiku u vezi sa mentalnim zdravljem i da je odobrila veći broj ljekova. Portparol nije komentarisao slučaj Elizabet Karl niti je naveo koliko u prosjeku traje razmatranje medicinske dokumentacije za pilote koji su prošli kroz tretman mentalnog zdravlja.

“Podstičemo pilote da na vrijeme potraže pomoć ako imaju problem s mentalnim zdravljem, jer većina tih stanja, ako se liječe, ne diskvalifikuju pilota za letjenje”, izjavio je portparol FAA.

Dobrobit pilota je ponovo dospjela u žižu pažnje u junu, kada se avion kompanije Air India srušio nedugo nakon polijetanja, pri čemu je poginulo 260 ljudi. Preliminarni izvještaj istrage je utvrdio da su oba prekidača za isključivanje goriva bila ručno pomjerena, čime je isključena mogućnost mehaničkog kvara. Konačni izvještaj se očekuje tek za nekoliko mjeseci.

Nakon pada aviona, indijska vlada je saopštila da je u svim flotama kompanije Air India zabilježen blagi porast broja pilota na bolovanju. Kako je otkrio Rojters, kompanija je reagovala tako što je pilote uputila na aplikaciju za mentalno zdravlje.

Bivši pilot kompanije Alaska Airlines, Džozef Dejvid Emerson, osuđen je u novembru na vremenski period koji je već proveo u pritvoru i na tri godine uslovne kazne, nakon što je priznao krivicu za ometanje rada posade i pokušaj da ugasi motore putničkog aviona 2023. godine dok je van dužnosti putovao u pilotskoj kabini. Sudska dokumenta pokazuju da je Emerson policiji rekao da doživljava nervni slom i da je uzeo psihoaktivne gljive, koje se ponekad koriste u liječenju depresije.

On je odbio da da izjavu za ovu priču.

“Danas sam bolji pilot”

Kada pilot bude prizemljen zbog zdravstvenog problema, finansijske posljedice mogu biti velike. Nakon što iskoriste dane bolovanja, često bivaju prebačeni na naknadu za invaliditet, što može značajno umanjiti njihove prihode.

Troj Merit, 33-godišnji američki pilot komercijalne avio-kompanije, dobrovoljno se prizemljio u decembru 2022. godine i započeo terapiju ljekovima nakon što je shvatio da su depresija i anksioznost ugrozile njegovu sposobnost da bezbjedno upravlja avionom, rekao je.

Povratak u kokpit značio je šest mjeseci stabilne terapije i niz psiholoških i kognitivnih testova - od kojih neki nisu bili pokriveni zdravstvenim osiguranjem. Merit je za Rojters rekao da ga je taj proces koštao oko 11.000 dolara.

Rojters nije mogao nezavisno da potvrdi ovu cifru.

Odbor FAA za izradu propisa identifikovao je visoke troškove liječenja koje piloti moraju sami da snose kao jednu od glavnih prepreka koja ih odvraća od traženja pomoći. U izvještaju objavljenom prošle godine, odbor je naveo da je pokriće osiguranja za dijagnoze mentalnog zdravlja obično ograničeno, čak i u okviru sveobuhvatnih zdravstvenih paketa.

Do trenutka kada se Troj Merit vratio letjenju, bio je prizemljen punih 18 mjeseci i živio je od osiguranja za invaliditet. On je rekao da piloti ne bi trebalo da čekaju šest mjeseci da bi ponovo aplicirali za medicinski sertifikat ako dobro reaguju na liječenje, te da bi FAA trebalo da te zahtjeve razmatra u roku od 30 dana.

“Izbjegavanje brige o mentalnom zdravlju otvara prostor da piloti zapostave svoje zdravlje. A upravo tada problemi mogu da se pojave u kokpitu”, rekao je Merit iz svog doma u blizini Međunarodnog aerodroma u Los Anđelesu.

Merit, koji je pristao da govori pod uslovom da Rojters ne navede njegovog poslodavca, rekao je da je on živi dokaz da briga o mentalnom zdravlju dugoročno stvara bolje pilote.

Nakon oporavka, Merit je prošao obuku za upravljanje većim avionima i za letove ka destinacijama poput Šangaja i Hong Konga, na duge relacije koje su mu ranije djelovale previše zastrašujuće.

“Danas sam bolji pilot nego što sam bio ranije”, rekao je.

Priredila: A. Š.

( Rojters )