Kir Veliki - "Kralj nad kraljevima", osvajač i otac ljudskih prava: Vizionar čija imaginacija premošćuje milenijume

I prije nego što su ljudi čuli za Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina i prije nego što su ustavi počeli da garantuju slobodu, postojao je kralj koji je znao da moć bez milosti nije veličina, nego tiranija. Bio je to Kir Veliki - vladar Persije, osvajač carstava i, paradoksalno, otac ljudskih prava. Persijski vladar je bio vizionar čija politička imaginacija premošćuje milenijume.

Mnogi vjeruju da su jednakost i ljudska prava proizvod modernog doba, ali istina seže hiljadama godina unazad - u zemlju pijeska, palata i svetih vjetrova, u Persiju.

“Čak i da su nebesa niža od mojih koljena, ne bih kleknuo”, govorio je Kir na vrhuncu moći. Iza te božanske slike osvajača krilo se humano i razumno srce. Rođen u ahemenidskoj porodici, unuk medijskog kralja Astijaga, Kir je od djetinjstva nosio pečat sudbine. Prema Herodotu, Astijag je usnio da će ga unuk svrgnuti s prijestola, pa je naredio njegovo ubistvo - ali sudbina je htjela drugačije. Kir je preživio i, vođen željom za pravdom, stvorio carstvo koje će postati simbol poštovanja i tolerancije. Stvorio je prvu supersilu staroga svijeta.

Nakon što je ujedinio Persiju i srušio moćna carstva Medije, Lidije i Vavilona, Kir je umjesto nasilja izabrao pravdu. Kada je ušao u Vavilon, nije ga ni spalio ni porobio. Dočekan je kao oslobodilac, ne kao osvajač. Tada je nastao dokument koji će promijeniti tok istorije: Cilindar Kira Velikog, glineni valjak ispisan klinastim pismom, pronađen 1879. u ruševinama Vavilona, a danas čuvan u londonskom Britanskom muzeju.

U njemu su zapisani zakoni i načela koja će postati temelji modernog koncepta ljudskih prava:

Vjerska sloboda - svi narodi i vjere imali su pravo da slobodno ispovijedaju svoju religiju;

Sloboda naroda - Jevrejima je dozvolio povratak iz vavilonskog ropstva i obnovu Jerusalimskog hrama, zbog čega ga Biblija (Knjiga proroka Isaije 45:1) naziva “Pomazanikom Božjim”;

Ravnopravnost polova - žene su u njegovom carstvu imale položaj jednak muškarcima, što je bilo inspirisano starim elamskim običajima;

Sloboda jezika, umjetnosti i nauke - filozofija, medicina, književnost i astrologija cvjetale su pod njegovom vlašću.

Zato nije iznenađenje da su Ujedinjene nacije njegov cilindar proglasile “prvom poveljom o ljudskim pravima”, a UNESCO 1971. obilježio 2500 godina od njegovog rođenja proslavom “Dana ljudskih prava”.

No, Kir nije bio samo ratnik, već i mislilac. Grčki istoričar Ksenofont u djelu “Cyropaedia” opisuje ga kao idealnog vladara - moralnog, razumnog i pravednog. Ta knjiga postala je obavezna lektira evropskih vladara kroz vjekove. Čak je i Tomas Džeferson, tvorac Deklaracije nezavisnosti SAD, posjedovao tu knjigu i po Kirovim principima gradio temelje američke demokratije.

Ideje Kira Velikog nadživjele su carstva koja je stvorio. Prepoznali su ih Platon, Aristofan, Toma Akvinski, Marsilije od Padove, Hugo Grocijus, Monteskje, Volter i Džon Lok - svi oni su, svjesno ili ne, nastavili tradiciju univerzalne pravde i ljudskog dostojanstva koju je Kir započeo. Kada je Elenor Ruzvelt 1948. predstavljala Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima pred Ujedinjenim nacijama, nazvala ju je “modernim odjekom Kirovog cilindra”.

Iza svega stoji vladar koji je razumio ono što mnogi kasniji nisu: da prava naroda nisu prepreka moći, nego njen temelj. Njegovo ime u prijevodu sa staropersijskog znači “Sunce” - i doista, svjetlost njegove ideje obasjava svijet i danas.

Na njegovom grobu u Pasargadu, drevnom perzijskom gradu, stoji natpis:

“O čovječe, ko god bio i otkuda god došao, znaj da sam ja Kir, koji sam Perzijancima dao carstvo. Ne zavidi mi na ovoj grudi zemlje koja me prekriva.”

Od Kira Velikog do Deklaracije Ujedinjenih nacija prošlo je 2500 godina, ali borba za slobodu, jednakost i dostojanstvo traje i danas - kao dokaz da je svjetlost Kirovog Sunca još uvijek živa.

( Dragan Vukašević )