„Zabrana neće riješiti problem”
Tinejdžeri u Australiji, gdje je stupila na snagu odluka kojom je djeci mlađoj od 16 godina uskraćen pristup društvenim mrežama, smatraju da bi vlasti trebalo više da se usmjere na regulaciju platformi i edukaciju mladih
Australija je sinoć od ponoći postala prva zemlja na svijetu u kojoj su društvene mreže zabranjene za mlađe od 16 godina. Malezija, Danska i Norveška spremaju se da slijede njen primjer, a Evropska unija je prošle sedmice usvojila rezoluciju o uvođenju sličnih ograničenja. Dok svijet posmatra, milioni australijskih adolescenata i njihovih roditelja pitaju se šta će se zapravo promijeniti od danas.
Pristalice politike “odlaganja” pristupa društvenim mrežama vjeruju da će ograničavanje pristupa za mlađe od 16 godina smanjiti rizike po mentalno zdravlje, izloženost štetnom sadržaju i socijalnu anksioznost povezanu s hroničnim boravkom na internetu. Protivnici se, međutim, plaše da je zakon loše osmišljen, da će gurnuti djecu u mračnije dijelove interneta, narušiti njihova ljudska prava, pogoršati neke probleme mentalnog zdravlja ili jednostavno biti beskoristan.
Od ravnodušnosti, preko frustracije, do čuđenja nad odlukama koje donose odrasli vječno tinejdžersko pitanje ostaje isto: “Šta je tu toliki problem?”
Sarai Ades, 14
“Odlaganje” me prilično frustrira jer se usmjerava na mlade ljude, umjesto da se rješavaju problemi u samom korijenu štetnih pojava na internetu, stvari poput algoritamskog širenja mržnje, dezinformacija i izostanka odgovornosti kompanija i kreatora koji profitiraju od štetnog ili diskriminatornog sadržaja.
Tinejdžeri nisu glavni pokretači štetnog sadržaja. Veliki dio potiče od uticajnih odraslih kreatora, političkih komentatora i ekstremističkih grupa, i djeluje duboko nepravedno što vlada kažnjava čitavu jednu starosnu grupu oduzimanjem pristupa, umjesto da reguliše platforme.
Mislim da je medijska pismenost veoma važna, posebno za našu generaciju. Moramo naučiti kako da se na pravi način nosimo s onlajn svijetom, tako da ne postane štetan, a to uključuje i predrasude koje su na društvenim mrežama često prikrivene kao “mišljenja”. Ukidanje pristupa bez ikakvog ulaganja u razvoj naše medijske pismenosti jednako je tome kao da vlada zabrani knjige do naše 16. godine i očekuje da ćemo odjednom čitati kritički.
Sa usponom vještačke inteligencije postoji čitav novi svijet koji moramo razumjeti, a o tome nas uopšte ne uče. Mislim da bi vlada svakako mogla usmjeriti napore na to područje i na specifične aspekte društvenih mreža, umjesto da uvodi potpunu zabranu.
Manja izloženost ovakvom štetnom sadržaju možda bi u nekim aspektima bila dobra za naše mentalno zdravlje, ali mislim da negativne strane nadmašuju pozitivne.
Moja generacija koristi društvene mreže kao alat za formiranje identiteta: istražujemo druge kulture, kreativno izražavanje, neurodivergenciju, rodni identitet, politička uvjerenja. Uklanjanje društvenih mreža uklanja i ključni prostor za samospoznaju i osjećaj pripadnosti.
Čak i ako tinejdžeri ne pokušavaju da grade prisustvo na mrežama, zabrana će ih otjerati u manje sigurne dijelove interneta, sumnjive aplikacije, privatne pretraživače ili nesigurne sajtove, umjesto regulisanih platformi. Ograničavanje pristupa društvenim mrežama neće ukloniti potrebu za online povezivanjem, samo će je gurnuti u ilegalu.
Pia Monti, 13
Imam naloge samo na WhatsAppu i Pinterestu, tako da na mene zabrana društvenih mreža neće direktno uticati, ali mi se ipak ne dopada. Znam ljude čija je glavna mreža podrške upravo na društvenim mrežama, pa ako im se to oduzme, ostaće bez ičega. Ja sam imala zaista pozitivno iskustvo na društvenim mrežama koje koristim, tako da ne vidim zašto bi one trebalo da budu zabranjene svima.
Ne držim telefon u svojoj sobi preko noći, samo ga ujutro brzo provjerim zbog obavještenja, ali ga ne koristim mnogo prije škole. Uglavnom ga koristim da napravim pauzu od učenja, a pred ekranom sam ove sedmice u prosjeku provela 49 minuta dnevno.
Grejs Guo, 14
Prilično sam ravnodušna prema zabrani, neće me mnogo pogoditi jer uglavnom koristim poruke i WhatsApp da se dopisujem s prijateljima. Ponekad objavljujem i na YouTubu, ali neće mi smetati ako više ne mogu. Nekada komentari znaju biti neprijatni, tako da mi to neće nedostajati. A ionako, možete pristupiti sadržaju i bez naloga.
Instagram koristim tek od početka ove godine, to mi je samo još jedan način da komuniciram s prijateljima i ne mislim da su dvije godine dug period da sačekam da bih ga ponovo koristila.
Ja u prosjeku pred ekranom provedem oko sat ili dva dnevno; većina toga je dopisivanje s prijateljima preko različitih aplikacija. Mislim da je naša generacija prilično zavisna od toga i imam prijatelje koji svoje telefone koriste mnogo više nego ja.
Sve u svemu, za djecu mojih godina, mislim da će stvari ostati uglavnom iste, ako žele, naći će načina da zaobiđu zabranu, koristiće aplikacije bez naloga ili će jednostavno sačekati. Možda će za mlađu djecu zabrana odgoditi neka štetna iskustva. Ali takođe, može biti previše za nekoga da u sve to upadne sa 16 godina ako prethodno nije imao nikakvu izloženost.
Evan Bjukenon Konstabl, 15
Pomalo sam razočaran zbog zabrane, jer sam mnoge svoje sadašnje kreativne interese otkrio upravo preko YouTuba. Trenutno koristim samo YouTube i Discord.
Odrasli posmatraju društvene mreže kao nešto što nam potpuno preuzima život, ali u stvarnosti to je samo nešto što koristimo u slobodno vrijeme i ne sprečava nas da se međusobno družimo, dogovaramo da izađemo ili bilo šta slično. Takođe mnogo čitam, pišem i crtam. Igram “Dungeons and Dragons” i video-igrice.
Kako ja to vidim, ciljevi koje vlada navodi, mentalno zdravlje i ograničavanje štetnog, neprimjerenog sadržaja, mogli bi se postići regulacijom i edukacijom, a ne zabranom.
Važno je da ta edukacija počne ranije, jer djeca danas moraju mnogo ranije znati kako da se bezbjedno kreću po internetu. Mislim da bi bilo opasno zaboraviti na to i samo ih pustiti da sve to otkriju tek sa 16 godina. Ionako će do tada već naići na mnogo čudnih stvari na internetu, pa ih treba naučiti o tome ranije.
Ema Vilijams, 15
U februaru punim 16 godina, tako da će za mene zapravo samo raspust proći bez Instagrama. Otvorila sam nalog prije par godina, a potom sam promijenila školu, pa mi je Instagram bio dobar način da ostanem u kontaktu s ljudima koje više ne viđam svakog dana.
Mislim da će svima nedostajati taj socijalni aspekt, ali s druge strane tu je i olakšanje kada ne koristite platformu koja je dizajnirana da te uvuče i oduzme ti vrijeme, nikome neće nedostajati beskrajno skrolovanje. Ionako se brzo zasitim gledanja “rilsa”, a AI smeće je najgore, treba toliko vremena da se taj sadržaj blokira, a stalno se pojavljuje novi. Želim da vidim samo pravi sadržaj koji me zanima.
Moji prijatelji i ja imamo grupne četove na Instagramu, ali i na WhatsAppu, tako da ćemo tamo samo provoditi više vremena. S tim što, moram reći, Instagram sadržaj često zna da bude zabavna tema za razgovor, pa možda nećemo toliko ćaskati kad to više ne budemo mogli da dijelimo.
U školi nas uče o sajber nasilju i štetnom sadržaju, ali nikada o tome kako zdravo koristiti aplikacije. Mislim da bi vlada mnogo bolje potrošila novac na edukaciju nego na ograničavanje. Trenutno je ono što nas uče veoma dosadno i morali bi dobro da porade na tome.
Priredila: N. B.
( Gardijan )