Realnost je da je četvrtfinale uspjeh, ali i da smo daleko od najjačih; Mali broj igračica je za brigu, ne za mitove
Rukometašice Crne Gore su i nakon još jednog Mundijala u svjetskom vrhu, ali i dalje daleko od njega - bez napada nema ni odbrane, a brojke EHF-a o broju registrovanih igračica još jednom su pokazale koliko je neophodno stvaranje novih rukometnih centara u našoj zemlji
Arena Stožice obojena u crveno 20. novembra 2022. proslavila je novu medalju crnogorskog rukometa, ali bila tada i svjedok posljednje pobjede "lavica" nad nekom od najjačih svjetskih selekcija.
Bio je to trijumf u Ljubljani protiv Francuske (27:25) u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu, pa iako je naš nacionalni tim i od tada praktično uvijek u vrhu (izuzetak su Olimpijske igre 2024), realnost je i da je uvijek bio daleko od najboljih.
Realnost je prije svega da je plasman među osam na planeti na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu veliki uspjeh za selekciju koja se nalazi u fazi smjene generacija, ali upravo su utakmice u Triru i Dortmundu pokazale gdje su "lavice" danas u odnosu na najjače selekcije, pa čak i one koje su u padu poput Španije.
11
utakmica sa najjačim svjetskim ekipama odigrala je Crna Gora od bronzane medalje sa EP 2022. i izgubila je svaku - tri puta od Norveške, dva od Njemačke i Švedske i po jednom od Španije, Francuske, Holandije i Danske
Niko ne može da umanji pobjede ekipe Suzane Lazović protiv Farskih Ostrva, Paragvaja, Islanda i Srbije, bili su to mečevi u kojima je naš nacionalni tim uradio ono što je morao na Mundijalu.
Dueli i porazi od Španije (31:26), Njemačke (36:18) i na kraju Norveške (32:23) pokazali su da "lavice" moraju još dosta da rade kako bi i zaprijetile reprezentacijama koje su trenutno ispred njih.
Bili smo mala zemlja i 2012.
Rukometni savez Crne Gore je na dan utakmice sa Norveškom u Dortmundu objavio zanimljive brojke koje je dobio od EHF-a, a koje se odnose na broj registrovanih igračica u svakoj od evropkih zemalja koje su stigle do četvrtfinala Mundijala.
Tako Crna Gora, od pionirskog uzrasta pa dalje, ima 893 registrovane rukometašice, a prva naredna na listi Mađarska više od 24.000, Njemačka najviše sa brojkom 300.000.
Kada se sve to zna onda je jasno kakav uspjeh je napravila Crna Gora, ali od takvih stvari ne treba praviti mitske priče. Uostalom, Island ima dvostruko manje stanovnika od Crne Gore, pa je u muškom rukometu stizao do olimpijskih i evropskih medalja. A, mora se priznati da je tamo konkurencija, ipak, dosta veća nego u ženskom rukometu.
Isto tako Crna Gora je i 2012. imala praktično isti broj stanovnika kao danas, vjerovatno i manje registrovanih igračica, pa je bila na evropskom tronu i srebrna sa Olimpijskih igara.
Na kraju to što Crna Gora ima manje od 1.000 registrovanih rukometašica (seniorki samo 426) brojka je za brigu i još jedan alarm koliko našem rukometu trebaju i drugi centri, a ne da sve uvijek zavisi uglavnom smo od Budućnosti.
Odbrana donosi rezultat, ali teško bez napada
Godinama je odbrana zaštitni znak Crne Gore, najviše zahvaljujući njoj stigli su i najveći uspjesi, ali u međuvremenu je rukomet evoluirao, pa je napad postao brži i efektniji, u većini slučajeva i presudan za pobjede.
Često se na našim prostorima može čuti kako odbrana donosi najveće rezultate. Međutim, teško da i ona pomaže kada nema ideje u napadu, kada se prilikom akcija napravi preko 20 grešaka po meču, pa se tako mreža Crne Gore često tresla prije nego se i "lavice" sastave u odbrani.
Za pohvalu je što Suzana Lazović prati trendove, pa je napad pokušavala da razigra sa "sedam na šest", ali je Mundijal u Njemačkoj i Holandiji na najbolji način pokazao koliko svi u našoj reprezentaciji još moraju da rade na ofanzivnoj igri.
Do narednog velikog takmičenja ima dosta vremena, karta za Evropsko prvenstvo 2026. praktično je već u džepu, jer su "lavice", ipak, klasa iznad za rivale u kvalifikacijama - Farska Ostrva, Portugal i Island. A, kraj naredne godine možda i bude iskorak, trenutak koji će pokazati da se naš nacionalni tim primakao najboljima.
( Kosta Bošković )