Ofanziva na Botun

Petak, 5. decembar - Nijesam baš nešto ponešena za Njegošem ali nema mi druge, ovoga puta moram i ja počet' sa Gorskim vijencem:

"Lijepo li ova sablja čita, divno li nas danas razgovori! Amanati, đe nauči tako? Jesu li te u Mletke šiljali? Kada svoje tako osijecaš, ada što bi s tuđijem činio"...

Ne zbog predsjednika SAO Pljevlja i "um ... dam ... am ... ... bi ... nu ... no ... ... na ... ša ... ra ..." pokušaja beatifikacije tzv. podgoričke skupštine, nego zbog države koja sve to aminuje...

Šesta je godina od tzv. povratka još takozvanijoj njegoševskoj Crnoj Gori, koja s Njegošem ima veze taman koliko i vojvodić Dario sa Vojvodom Draškom, a novokomponovani "mićunovići" ni zbore, ni tvore...

Kad progovore, istina im traje koliko i mački muž...

Ima novca za penzije, a nema. Biće dovoljno čak i najskupljih ljekova, a neće. Roditelji djece sa posebnim potrebama više se neće boriti sami, a hoće...

A kakve to veze ima sa naumom lokalnog vojvodića Darija i sa njim povezanih lica u državnoj vlasti?...

I te kakve, dok se jedan grad kao otcjepljuje države i bez kao otvara sezona lova na vještice iz opozicije, nema se kad ni o penzionerima, ni o roditeljima, ni o djeci...

I tako to biva kad "ovaj narod voli ovakvu vlast, a ova vlast voli ovakav narod" (S. Perović, 2005)...

I stvarno, ko smo mi da kvarimo tu idilu...

* * *

Subota, 6. decembar - Sa tog razloga, izostaje i moj odgovor predsjedniku SAO Pljevlja na besprizorno krečenje tzv. podgoričke skupštine i zločina izazvanih njenim odlukama...

Bolje od mene, i to na izvornom crnogorskom, odgovorio je njemu omiljeni Matija Bećković. Dok je još bio samo književnik, on je to vidio ovako:

"Napisao je Tajo Lakov/ nasred sredana Bablje grede/ Živio Nikola Prvi!/ Ne napiso - no iskuco tajom/ tajnopisom i brzopisom/ i to noću - on i Bog znadu kako!/ (...) I to niko i slovima - niko/ nikad ničim ne može istrijet."

Odgovor Rovčana srpskoj vlasti na nasilnu aneksiju Crne Gore bilo je proglašenje Rovačke republike, oni koji su je proglasili dobili su status bandita i tako tretirani...

Otkud mi to da je aneksija bila nasilna kad je državni parlament tu riječ izbrisao?...

Izbrisaće on i državu kako je krenuo, ali naredbu premijera Srbije neće moći:

"U Crnoj Gori srpska vojska ima se ponašati kao i na svakoj drugoj okupiranoj teritoriji", imao je i Nikola Pašić masu prilika da izbriše ne jednu nego sve ove riječi, ali nije...

Kako su Crnogorci prošli, znaju svi koji hoće da znaju, zato još samo malo iz Matijinog zapisa o sudbini natpisa uklesanog u kamenu u čast svrgnutog kralja Nikole:

"Zaludu je zrnobojinama/ svako slovo bilo mušketano./ Sem kad krenu brda sravnjivati/ a samo još to nijesu, a jesu dosta/ dobro su ih zdolili./ Zalud će i njih obaljivat/ ko je jednom tu sliku vidio/ ne može je iz oči izbačit!"

* * *

Nedjelja, 7. decembar - Kako u SNP-u stoje po pitanju vjere u Matiju ne znam još od rascjepa DPS-a, koji ih nije omeo u jedinstvenom forsiranju Njegoševe nagrade...

Da po pitanju tzv. podgoričke skupštine i njenih posljedica ne vjeruju ni istorijskim činjenicama, to znaju svi sa završenim sedmim osnovne...

Da se političkom trgovinom može objasniti - ne i opravdati - njihovo solidarisanje sa PES-om po pitanju brisanja riječi "nasilna" ispred aneksije, to nije sporno...

Obrazloženje tog predloga ne da je sporno, nego je ispod nivoa gorepomenutog razreda...

- Nije riječ o aneksiji, već o ujedinjenju koje je proizašlo iz volje naroda i težnje za zajedništvom - kažu poslanici.

Kao da je odluku o tome donio onaj legalni i legitimni crnogorski parlament na Cetinju čiju su 119. godišnjicu slavili samo mjesec ranije, a ne takozvana podgorička skupština skupljena s koca i konopca.

- Bio je to duboko opravdan istorijski proces, utemeljen na viševjekovnoj borbi za slobodu i jedinstvo južnoslovenskih naroda - nastavili su krečenje istorije...

Kao da je isto kad Crna Gora protiv Osmanskog Carstva ratuje četiri stotine godina, a Srbija taman toliko - ili koju deceniju kraće - živi pod osmanskom vlašću.

I kao da se Prvi srpski ustanak dogodio 1504, a ne trista godina kasnije...

A za one "višegeneracijske aspiracije naroda Crne Gore da dijeli zajedničku državnost sa Srbijom" - e tu "ljudsko zapire poznanje", što bi rekao pokojni Njegoš...

Koji, isto kao nijedan Petrović prije njega, nikad nogom nije kročio na tlo Srbije...

Kralj Nikola jeste i lijepo mu se (uz)vratilo - to ga je koštalo glave, države i crkve...

* * *

Ponedjeljak, 8. decembar - Poslanika DPS-a Nikolu Janovića napuštanje stranke ne košta ništa, zato uopšte ne razumijem ove kongrese divljenja koji su uslijedili...

Pobogu, on je svojom voljom ušao u partiju koja je Crnu Goru počela da urniše još kad je imao desetak godina. Bio je tada mali, naravno da ništa od toga nije shvatao...

Ali, odavno je veliki porastao i imao vremena - najmanje četvrt vijeka - da vidi, čuje, pročita i razumije...

Uprkos pohari, na kojoj bi DPS-u pozavidio i Omer-paša iza kojeg je bar nešto preteklo, on se učlanio baš u tu partiju, bio član Glavnog odbora, Predsjedništva, ministar i poslanik...

I sad, kao da nije vidio, čuo, pročitao i razumio čak ni ono u čemu je u posljednjoj deceniji (sa)učestvovao, on kaže:

- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama kojima bezrezervno vjerujem - ne smatrajući sebe obaveznim da razjasni koje su to vrijednosti i ideje...

Ako je mislio na one koje je dijelio s DPS-om, nije trebalo ni da ga napušta...

- Kad vas (loš) glas ubije, onda ti je poslije svejedno - izjavio je prije dvije godine, ne prihvatajući istinu da nije loš glas ubio DPS nego je DPS ubio nas...

O tome ko je ubijao zajednički život na sjeveru Crne Gore kazao je kako ne može da shvati kome je to moglo da "padne na pamet".

- Bilo ko, ko je to uradio za to nema nikakvog opravdanja. To je to što mislim o grafitima iz 2020 - samo toliko je imao da kaže uprkos skaj-ispovijesti ispisivača koji su priznali za čiju su vlast to radili...

Nemam ni ja ništa više na tu temu, osim da buduće dezertere iz svih partija lijepo zamolim da nam ne čepaju po mozgu...

I da ne obećavaju kako će po napuštanju funkcija uraditi ono što nijesu mogli, umjeli ili htjeli dok su bili kapac da to učine...

I da ne cijepaju tzv. građanski blok osnivanjem novih partija jer nam se - kako je krenulo - za koju godinu može desiti da najmasovnija građanska bude - URA...

* * *

Utorak, 9. decembar - Koliko će masovan biti referendum o zabrani gradnje podgoričkog kolektora u Zeti, znaćemo u nedjelju veče.

Ono što se već vidi jeste akciono jedinstvo crnogorske vlasti i evropskih izaslanika kakvo nije viđeno još od doba kad je bivši režim bio faktor stabilnosti na Balkanu...

Ako "hiljade takvih postrojenja uspješno funkcionišu širom Evropske unije i van nje", zašto ih onda u Njemačkoj, Austriji, Holandiji i drugim članicama EU zamjenjuju novim, efikasnijim i "zelenijim"...

Ako su "poreski obveznici EU obezbijedili 33 miliona eura bespovratno za ovaj projekat", znači li to da oni bolje od nas znaju gdje će manje da nam smrdi spaljeni otpad iz wc šolja...

Ako će biti prečišćavane samo otpadne vode iz Podgorice, znači li to da rijeka Morača, Zetska dolina, područje Skadarskog jezera i Jadransko more više neće biti zagađeni iako će se tamo i dalje slivati sva neprečišćena kanalizacija iz Nikšića i Danilovgrada...

Toliko o utjerivanju kolektora u Botun, sa evropske strane...

* * *

Srijeda, 10. decembar - Za domaću stranu, uprkos tome što ni na jedno prethodno pitanje - ne samo iz moje kolumne nego ni iz Zete - još nije odgovorila, samo nekoliko dopunskih...

Koliku će štetu, u slučaju da ofanziva na Botun ne uspije, glavni grad morati da plati - 100 miliona sa početka ove priče, 134 iz središnjeg dijela ili 177 iz ovonedjeljne završnice?

Koliko tačno kilometara ima između Krivog mosta i Botuna i za koliko kolektora ima mjesta na toj trasi?

Čime glavni grad garantuje da za dvije godine neće biti nikakvog neprijatnog mirisa ni oko Krivog mosta ni u donjoj Zeti i kako se uopšte mjeri nivo smrada?

Čemu sad vezana trgovina crvenim muljem i kolektorom, kad je sanacija bazena državna obaveza još od 1998?

Na posljednje pitanje, na šta - nakon pet godina ignorisanja - liče ovi naprasni susreti sa mještanima Botuna i ucjenjivanje zapošljavanjem, odgovor je poznat...

Na ono jedan zaposleni - četiri glasa, samo naopačke: jedan kolektor - pedeset zaposlenih...

Plus smrad kao bonus...

( Ratka Jovanović-Vukotić )