Zvjezdice - mjesto gdje djeca sanjaju i rastu
Jedan od prepoznatljivih brendova Glavnog grada - najpozntatiji crnogorski dječji hor proslavlja četiri decenije na sceni, a dirigentica Ana Klepić otkriva na koji način će proslaviti jubilej
Kada je prije 40 godina Marko Klepić osnivao dječji hor “Zvjezdice” nije ni mogao da nasluti da će postati važan kulturni resurs Podgorice. Četrdeset godina muzike, brojnih hitova i posvećenog rada biće obilježeno koncertom 20. decembra u KIC-u. Kroz hor svih ovih godina prošlo je više od hiljadu djece, a stotine izvedenih i snimljenih pjesama ostale su kao trajno svjedočanstvo njihovog višedecenijskog puta.
Danas koncertom rukovodi njegova članica i solistkinja Ana Klepić koja u razgovoru otkriva da je jubilarni koncert zamišljen kao susret različitih generacija, prilika da se kroz pjesmu obilježi kontinuitet, zajedništvo i ljubav prema muzici.
Ana, hor Zvjezdice ove godine slavi četiri decenije. Odavno je već prepoznatljivi brend Glavnog grada. Jubilej ćete proslaviti i velikim koncertom 20.12. u KIC-u. S obzirom na to da je za ovih 40 godina odrađeno dosta projekata, ali i festivala Naša radost, kako je zamišljen program proslave jubileja?
Ovog puta fokus je na sadašnjim članovima hora, jer smo na prethodnim jubilejima uključivali veliki broj odraslih pjevača i nekadašnjih članova. Zato će prvi dio koncerta izvesti naše sadašnje “Zvjezdice”, dok će nam se u drugom dijelu pridružiti i pojedini stariji članovi. Ne bih otkrivala previše, ali u jednom trenutku bićemo baš mnogobrojni na sceni.
Posebnu draž donijeće muzičari koji će nas pratiti u pojedinim kompozicijama, to će biti Simply the Band, dok će za pjesme sa klavirskom pratnjom biti zadužena Bojana Milačić, poznatija kao Đukanović.
Kroz Zvjezdice prošle su mnoge generacije, te su u Zvjezdicama pjevali i Stefan Filipović, Miloš Karadaglić, Milena Lainović, Sara Vujošević, Tina Džankić, Danijel Alibabić, Nemanja Petrović, Milan Bukilić, Biljana Mitrović, Tamara Vujačić, Željko Vukčević i mnogi drugi. Smatraš li da su negdje Zvjezdice oblikovale njihov muzički ukus i da su im bile podrška da se bave muzikom?
Naravno, njihov talenat je bio presudan, ali vjerujem da je hor imao važnu ulogu u tome da ih ohrabri, usmjeri i probudi ljubav prema muzici.
Hor je uvijek bio mjesto gdje djeca mogu da izraze sebe, da dobiju podršku, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti. Kroz rad, disciplinu i scenski nastup kod njih se razvija i muzički ukus i osjećaj za kvalitet. Mnogi od njih su kasnije govorili da su im “Zvjezdice” bile prva ozbiljna muzička škola i da im je baš hor dao vjetar u leđa da nastave putem umjetnosti.
Zato sam ponosna što je hor, već četrdeset godina, dom djeci koja rastu, formiraju se i otkrivaju svoje talente, a još ponosnija kada vidim da se neki od njih vrate, kao publika ili saradnici, i kažu da im je ovaj period života bio poseban i važan.
Pjevanje u horu nije samo dobro za sluh, gdje djeca uče da pjevaju, ali i slušaju druge glasove. Takođe, pjevanje u horu donosi i druženje, prijateljstva... Kao neko ko je odrastao uz taj hor i sama si pjevala, i ti i sestra, danas si dirigent istog, kako gledaš na Zvjezdice i jubilej koji slave i po čemu ti pamtiš Zvjezdice iz perioda kad si i sama bila član hora?
Pjevanje u horu je mnogo više od muzike. Djeca uče da slušaju jedni druge, da se prilagođavaju, da dišu zajedno i da su dio cjeline koja je jača od svakog pojedinačno. I to druženje, ta zajednička energija i taj osjećaj pripadanja su ono što ih najviše oblikuje. Odrasla sam uz Zvjezdice. I sestre i ja smo pjevale u horu, i to je jedno od najljepših iskustava mog djetinjstva. Sjećam se putovanja, proba, dugih, predugačkih snimanja, smijeha iza scene, ali i osjećaja ponosa kada zajedno zapjevamo i sve zvuči baš kako treba. To je nešto što, kad jednom doživiš, nosiš cijeli život.
Danas, kao dirigentica, gledam Zvjezdice iz dvije perspektive: kao neko ko je u njima odrastao, i kao neko ko ih vodi. I mogu reći da je osjećaj isti. To je i dalje taj magični mali svijet u kojem se djeca otvaraju, rastu, pronalaze sebe.
Hor je za mene uvijek bio sigurno mjesto, prostor u kojem se talenti otkrivaju spontano, bez pritiska, uz podršku i radost. Zato jubilej od 40 godina osjećam i lično. To nije samo godišnjica jednog hora, to je slavlje generacija, prijateljstava, muzike, dječje radosti i svega što smo zajedno stvarali.
I baš zato mi je posebno važno da Zvjezdice ostanu ono što su oduvijek bile: mjesto gdje djeca mogu slobodno da pjevaju, da sanjaju i da rastu. Mnogo mi je bilo važno da opravdam povjerenje koje sam dobila, jer je moj otac Marko osnivač hora i nije bilo lako nastaviti raditi istim tempom i kvalitetom, nadam se da to posljednjih godina uspijevamo.
Iako su, kao što sam rekla, Zvjezdice već odavno prepoznatljivi brend Glavnog grada, i dalje funkcionišete kao NVO. Misliš li da ste zaslužili veću institucionalnu podršku s obzirom na to da su kroz hor prošle brojne generacije?
Iako su Zvjezdice već decenijama prepoznatljiv brend Glavnog grada i hor kroz koji su prošle brojne generacije djece, mi trenutno funkcionišemo kao NVO. Vjerujem da smo svojim kontinuitetom, kvalitetom rada i doprinosom kulturi Podgorice davno zaslužili stabilniju institucionalnu podršku. Godinama unazad ulažemo ogroman trud da održimo kvalitet rada, koncerte, festivale, edukaciju i redovne aktivnosti sa djecom, a sve to zahtijeva mnogo više od entuzijazma - potrebna je sistemska podrška. Nadam se da će, nakon više razgovora i najava, uskoro doći i zvanična odluka koja bi regulisala status hora. To bi nam omogućilo stabilnije uslove za rad, dugoročno planiranje i ulaganje u razvoj novih generacija mališana koji kroz muziku rastu, uče i stvaraju prijateljstva.
Zvjezdice su postale dio identiteta ovog grada, dokaz da kultura ima moć da traje. Zato mislim da je vrijeme da i institucionalno budemo prepoznati kao ono što već jesmo - važan kulturni resurs Podgorice.
Mnogo generacija prošlo je kroz hor. Koliko se ljubav roditelja prema horu prenosila na njihovu djecu? Imate li u horu danas djecu čiji su roditelji prije 20, 30, 40 godina pjevali u horu?
Poslije toliko vremena, danas je već sasvim uobičajeno da imamo djecu čiji su roditelji pjevali u Zvjezdicama prije 20, 30, pa i 40 godina. To je najveći kompliment koji jedan hor može da dobije kada se ljubav prema muzici i iskustvo pripadnosti prenose s roditelja na djecu. To nam pokazuje da Zvjezdice nisu samo mjesto gdje se pjeva, nego zajednica koja ostaje dio života. Ujedno, to je velika obaveza i motivacija da nastavimo da gradimo taj duh i tu tradiciju.
Kroz četiri decenije rada Zvjezdica, dječja muzika se mnogo promijenila. Velika je razlika između pjesama koje su nekad djeca pjevala i današnjih hitova koje djeca slušaju i pjevaju na dječjim festivalima. S obzirom na to da prosto ostali pravci moraju pratiti aktuelne trendove, jesu li oni i koliko uticali na dječju muziku? Koliko je uopšte teško oduprijeti se trendovima?
Dječja muzika se jeste promijenila, nekada je imala jasniji pedagoški i umjetnički pravac, dok danas djeca odrastaju okružena brzim trendovima, viralnim melodijama i modernim zvukom koji često nema veze s dječjim senzibilitetom. Naravno, ne možemo ignorisati savremene tokove, ali u Zvjezdicama se trudimo da zadržimo balans: da pjesme budu moderne i djeci bliske, ali i muzički i tekstualno kvalitetne. Najvažnije je da djeca pjevaju ono što je lijepo, zdravo i vrijedno pamćenja. Trendovi dođu i prođu, a ono što ostaje su melodije koje nose emociju i vrijednost. Kao i u svim oblastima, u posljednje vrijeme osjeća se nedostatak kreativnosti, moramo uvlačiti mlađe ljude, stvaraoce tekstopisce, kompozitore, a posebno aranžere. Mislim da možemo zvučati još bolje i modernije, a da zadržimo lijepu dječju pjesmu sa jasnom i važnom porukom djeci.
Znamo da djeca danas pored dječje muzike, slušaju i onu koju najčešće slušaju njihovi roditelji. Trudite li se da kroz program ne samo dječjih, nego i tih hitova na neki način oblikujete ukus te djece koja su u horu ili se isključivo držite dječjih pjesama?
Naravno, pored dječjeg repertoara, uvijek imamo i neku pjesmu koja je iz našeg narodnog nasljeđa, s vremena na vrijeme na nastupima otpjevamo i po neku obradu poznatih pjesama za odrasle, na našem ili engleskom jeziku. Dešava se ponekad i da izvedemo nešto iz repertoara klasične muzike, mada vrlo rijetko imamo vremena za tako ozbiljne komade. Nadam se da ćemo od iduće godine imati i stariju grupu hora, pa ćemo se posvetiti i takvim stvarima.
U Zvjezdicama mogu da pjevaju djeca do 12 godina. Kažeš da planirate da proširite priču i da čak tinejdžerima, koji se možda i najviše traže, ponudite mjesto okupljanja i dobrog druženja? Kakvi su planovi za narednih 40 godina?
Da, upravo pokušavamo da zadržimo djecu koja su već provela u horu nekoliko godina, da nastavimo da radimo i neke druge stvari. Naravno, nije to baš lako, jer u tom periodu imaju mnogo više obaveza oko škole i drugih aktivnosti. Nadam se da ćemo napraviti bazu i početi, pa makar i sa nekim manjim brojem. Već dugo planiramo tako nešto i nadam se da je sada pravi trenutak. Naš cilj je da rastemo u svakom smislu. Da širimo hor, da podižemo standarde, da njegujemo kvalitet dječje muzike i da ostanemo mjesto gdje se mali glasovi grade u velike ljude. Želimo da “Zvjezdice” budu još vidljivije, još prisutnije, da se publici približimo kroz nove projekte, nove koncerte, nove saradnje, ali i da čuvamo identitet koji nas prati četiri decenije.
Poseban fokus stavljamo na institucionalno uređenje hora, jer vjerujemo da tradicija duga 40 godina i hiljade djece koja su prošla kroz naš rad zaslužuju stabilan i prepoznat status. To bi nam omogućilo da još planskije radimo, da širimo tim, razvijamo dodatne programe i damo djeci još više prostora da rastu kroz muziku. A ono najvažnije - plan nam je da i u narednim decenijama budemo mjesto gdje djeca dolaze s radošću, gdje se stvaraju prijateljstva, uspomene i ljubav prema muzici koja traje cijelog života. Ako smo uspjeli da četiri decenije budemo dio djetinjstva mnogih generacija, vjerujem da možemo još toliko i još više.
( Marija Vasić )