Basara na ivici smisla i besmisla
U Bijelom Polju promovisana knjiga eseja „Na ivici“, rukopis nastao prije četiri decenije, koji propituje granice ljudskog postojanja, vjere i savremenog društva
Knjiga eseja “Na ivici” poznatog pisca i prošlogodišnjeg laureta nagrade "Ćamil Sijarić" promovisana je sinoć u Bijelom Polju. Promocija je organizovana u okviru Sijarićevih dana koje organizuje bjelopoljski Centar za kulturu. Novinar Vanja Kovačević koji je vodio razgovor sa piscem kazao je da se radi o knjizi analiza, promišljanja i preispitivanja, ukazujući da riječi na ivici označavaju uvijek nešto rizično, ali da ona istovremeno predstavlja i mogućnost da se prekorači i na drugu stranu i oktrije nešto novo. Basara je objasnio da je u pitanju rukopis koji je napisao prije skoro 40 godina. "Prilično nenamjerno sam dao ime, zvuči lijepo, ali kako intuicija bolje radi nego razum, poslije godina i godina sam shvatio da ivica upravo znači to kao granična zona-hoće li tamo ili ovamo, hoće li prekoračiti, ivica je neprestana i ljudski životi su takvi, na nekoj smo ivici bića. Teološki posmatrano, mi smo stvoreni iz ničega, svakog momenta, ne samo mi nego cijela tvorevina može da se sunovrati u ništa. Tako da je ta egzistencijalna nesigurnost bila tema. Te 1986. sam pisao o stvarima o kojima sam znao mnogo manje nego što sada znam, a sada znam da ništa ne znam", kazao je Basara. Život na ivici za Basaru može biti i kao idol i kao potčinjeni, i kao pobjednik i kao pobijeđeni, kao vjernik i kao ateista. Govoreći o vrijenostima kroz vrijeme, juče i danas, o istoriji, Basara ukazuje na promjenu stvari i ljudi na knjige u kojima eskalira čovjek. Esej je za Basaru duh vremena i tragova. Kovačević je istakao da je knjiga „Na ivici“ programska, jer otkriva drugu stranu naše ličnosti. Istovremeno Basara u svom djelu, kako kaže kaže Kovačević, govori o aksiomima - stvarima koje se ne dovode u pitanje. Basara je napomenuo da krajem iste godine kada nastaje rukopis “Na ivici” počeo da piše “Famu o biciklistima“. „Nije to bio neki koncept, to su eseji objavljivani u raznim književnim časopisima, ništa nisam konceptualizovao, stvori se samo“ istakao je Basara. Za Kovačevića Basarine rečenice povezuju duhovno carstvo. On pominje i sukob bez energije, sumnje koje se slažu sa modernim načinom života. Basara kaže da živimo u svijetu nelogičnosti, da put spasenja nije hodanje po vodi, već je u sopstvenom ispitivanju. Kovačević je rekao da pisci poput Beketa i Kamija nakon iščitavanja Kafke kreću u istraživanje nemogućnosti, ograničenosti, otupjelosti čovjeka te da je zapravo to ono čime se Svetislav Basara bavi sve ovo vrijeme. Basara kaže da je to izazov. „Šta ne možemo, zašto ne možemo? Ti nedostaci, te nepotpunosti to je u stvari naš glavni problem. Ne postoji zemaljski etalon koji će da razgraniči ovo je dobro, ovo je zlo i mislim da je to pomiješano“ istakao je Basara. U predgovoru za knjigu eseja pisac Kemal Musić istakao je da se radi o važnom književnom ostvarenju ovog pisca.
"Važno za autora, za čitaoca, važno za društvo uopšte. U ovim esejima Basara se bavi besmislo, kritički posmatra svijet i analitički tumači pojedine pojave u društvu, dovodeći u pitanje i smisao i besmisao pojedinih pojava i postupaka… Kritika društva i religije i otvorenost ka polemičkom tonu, te aluzijama na savremena dešavanja, čine ove eseje pogodini za izražavanje novih novih filozofskih ideja”, naveo je Musić, dodajući da Basara u knjizi govori o estetici i samoubistvu, o čovjeku između života i smrti, ljubavi i mržnji.
( Jadranka Ćetković )