Sklapanje šampionske slagalice
BUDUĆNOST U MEĐURATNOM PERIODU (20): Prenosimo djelove monografije posvećene stogodišnjici Fudbalskog kluba Budućnost
Svega dvije sedmice po osnivanju, Cetinjski nogometni podsavez (CNP) je na proljeće 1931. godine raspisao prve prvenstvene mečeve pod svojom kontrolom. Sistem takmičenja - po jedna utakmica, na ispadanje - prepisan je iz Splitskog nogometnog podsaveza (SNP): u prvoj fazi se igralo po gradovima, zatim po širim teritorijalnim cjelinama, čiji su se najbolji timovi sastajali u finalu.
Za Budućnost, to je značilo ponovni sastanak sa sudbinskim suparnikom - Balšićem. Za razliku od međusobnog rvanja u splitskom podsavezu, tas na vagi kvaliteta pretezao je ka strani tima Šefketa Šabanadžovića.
Na otvaranju prve proljećne sezone Cetinjskog nogometnog podsaveza, Budućnost je 22. marta 1931. godine savladala vječitog rivala 4:1. Kako je Njegoš iz Berana, koji je bio slobodan u prvom kolu, odustao, prvak Podgorice je službenim rezultatom 3:0 osigurao prolaz u polufinale prvenstva, i meč sa nikšićkim Obilićem.
Na slici je Budućnost iz 1934. godine. U vrhu su: Jovo Šutulović, Ahmet Jakupović, Pavle Vujović. Ispod njih: Blažo Đurović, Šefket Šabanadžović, Blažo Šutulović, Sergije Stanić. Donji red: Božo Ulić, Arsen Marković, Mustafa Hodžić, Ivo Milošević, Mihailo Popović. Krajnje dolje: Gojko Mitrović.
Duel, koji je bio na programu 19. aprila 1931. godine u Nikšiću, okončan je bez golova. Sedam dana kasnije, Nikšićani su slavili u reprizi 5:3, iako je Budućnost do poluvremena vodila 2:0 i “dala snažnu, oštru i sa puno razumijevanja igru”, i izborili finalni meč sa Crnogorcem.
Susret sa Obilićem imao je i treće poluvrijeme. Tačnije, uzimajući u obzir da su odigrane dvije utakmice - peto. Budućnost se žalila Podsavezu da je zakinuta za novac. CNP je donio, iz ove perspektive, dvije kontradiktorne odluke - da se suspenduje Obilić dok Podgoričanima ne isplati dug od 336 dinara, ali i da se odbije žalba Budućnosti, koja je tvrdila da je 19. aprila domaćin od ulaznica prihodovao 1.000 dinara.
Nikšićki klub je dokazao “prodaju karata u iznosu od din. 250”. Uslijediće krupan rezultatski iskorak Budućnosti. Koliko je na to uticao “dubl ve” sistem, koliko igračko snaženje tima, a koliko promjena na čelu kluba - 9. avgusta 1931. godine, na vanrednoj Skupštini, za novog predsjednika je izabran Simo Popović, činovnik firme Singer - tek Budućnost je u narednih pet prvenstava CNP-a u četiri navrata stizala do finala. Počev od jeseni 1931. godine, kada je poslije trijumfa nad Balšićem (6:2, 13. septembra) i kolašinskim Gorštakom (3:1, 27. septembra), 25. oktobra poklekla pred Crnogorcem u duelu za naslov na Cetinju (2:1), u utakmici koja je uslijedila po okončanju izborne skupštine Podsaveza. Izvještavajući o tom meču za novosadski Ilustrovani sportski list, cetinjski novinar Arsenije Simović nazvao je Budućnost “odličnim mladim timom”, koji je pružio odličnu igru.
“Ističe se forverd [napad], koji je zastupljen samo mlađim igračima od 17-20 godina, koji igra tehnički i kombinatorno, ali su slabi realizatori.”
Početkom naredne, 1932. godine, CNP se obratio Jugoslovenskom nogometnom savezu protestnom notom, tražeći, između ostalog, da se “oglasi za stalnog i kao takav da učestvuje u državnom prvenstvu”. Spekulišući šta će se desiti ako Crnogorac, kao prvak, bude uključen u savezni rang, cetinjski Zetski glasnik, službeno glasilo CNP-a, pisao je da će, u odsustvu cetinjskog sastava, biti teško predvidjeti ko može da bude najbolji u prvenstvu.
“Ipak, od svih ima najviše izgleda na uspjeh Budućnost iz Podgorice, čija momčad danas zaista predstavlja jedan jak i homogen tim u svakom pogledu.”
Jugoslovenski nogometni savez je ostao gluv i nijem na zahtjeve sa Cetinja, što je značilo da se i Crnogorac našao među timovima koji su započeli proljećno prvenstvo. Budućnost je, tradicionalno, otvorila sezonu duelom sa Balšićem 27. marta 1932. godine, koji je - i to je postajalo tradicija - raspleten administrativnim putem. Utakmica je završena remijem (1:1).
Budućnost je bila za to da se odmah igraju produžeci, što je bio i stav sudije Blaža Mrvaljevića sa Cetinja. Igrači Balšića su bili protiv, pa su napustili teren. Poslovni odbor Podsaveza nije imao dilemu: službenim rezultatom, pobjeda je pripisana Budućnosti.
Ako se tada nisu igrali produžeci, jesu u polufinalnom meču sa Obilićem, 15. maja u Podgorici. Nakon što je u regularnom dijelu bilo 1:1, Nikšićani su prošli u završnicu golom Đorđija Premovića. Bio je to jedini poraz Budućnosti u 1932. godini. Uz Premovića, u pobjedničkom timu najbolji su bili Veljko Zeković, strijelac prvog gola, i Blažo Đurović. Sva trojica će uskoro zaigrati za podgorički klub.
Na slici je Budućnost iz 1934. godine. U vrhu su: Jovo Šutulović, Ahmet Jakupović, Pavle Vujović. Ispod njih: Blažo Đurović, Šefket Šabanadžović, Blažo Šutulović, Sergije Stanić. Donji red: Božo Ulić, Arsen Marković, Mustafa Hodžić, Ivo Milošević, Mihailo Popović. Krajnje dolje: Gojko Mitrović.
( FK Budućnost )